Knoll, Petar (Vukovar, 3. IV. 1872 – Zagreb, 15. IV. 1943), povjesničar umjetnosti, jedan od pionira u proučavanju teorije arhitekture i urbanizma u Hrvatskoj.

Diplomirao je pravo 1895. u Grazu. Studirao je 1909–13. povijest umjetnosti te doktorirao 1921. disertacijom Serbiens frühchristlicher Kirchenbau in vornemanjidischer Zeit na Sveučilištu u Beču, na kojem je neko vrijeme radio u Institutu za povijest umjetnosti kod Josefa Strzygowskoga te vodio struku južnoslavenskih umjetnosti. U Zagrebu se 1897. zaposlio u gradskoj upravi gdje je postao savjetnik, a od 1921. bio je lektor te od 1930. do umirovljenja 1942. nastavnik na Filozofskom fakultetu. Kao honorarni je docent 1923–43. predavao povijest umjetnosti i arhitekture na Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu, a 1937. na Sveučilištu u Pragu.

Bio je među prvim teoretičarima suvremene arhitekture i urbanizma u Hrvatskoj. U eseju Ideologija moderne arhitekture (Arhitektura, Ljubljana 1933) razmatrao je bit moderne arhitekture polazeći od urbanizma, modernoga grada kao geometrijske figure bez centra, ističući apstraktnost kao zajedničku crtu arhitektonskih oblika. Znatan dio njegova publicističkog opusa bavi se pitanjima arhitekture i urbanizma Zagreba. Kritički se osvrnuo na regulacijsku osnovu Građevinskoga ureda grada Zagreba iz 1926 (Stari Zagreb i regulatorna osnova. Obzor, 1929), pisao o potrebi očuvanja povijesnih i umjetničkih spomenika (Agonija starog Zagreba, O gornjogradskom statutu, Nešto o obnavljanju starih zagrebačkih pročelja. Obzor, 1925., 1931–32) i upozoravao na važnost zakonitosti pri izgradnji (Urbanizam s osobitim obzirom na stari Zagreb. Književnik, 1930). Isticao je također kulturno-povijesni značaj urbanističkih cjelina (Stari Zagreb. Zagreb, 1938; Rab u opasnosti. Jutarnji list, 1939). S Brunom Bauerom je 1938. vodio polemiku na temu plana konzervacije i regulacije povijesno važnih dijelova Zagreba. Proučavao je islamsku umjetnost (O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. Književnik, 1929) i njezin utjecaj na modernu arhitekturu. Značajan je i njegov rad o Maksimiru kao reprezentativnom primjeru vrtne umjetnosti (Maksimir i njegova prošlost. Hrvatski Zagreb, 1940). Napisao je predgovor i dopune katalogu Akademijska galerija Strossmayerova (Zagreb, 1922), a također je autor skripta Arhitektonski oblici III, IV; Povijest arhitekture I–IV; Povijest umjetnosti I, II (izdanja Tehničkoga fakulteta, nastala prije 1940).