parket, unutarnja drvena podna obloga sačinjena od drvenih elemenata koji se polažu slaganjem na gradilištu. Srodni su proizvodi daske brodskoga poda od četinjača, drveni opločnici, plutene ploče, furnirane drvne ploče i parket od bambusa. Laminatni podovi, također od drvenog materijala, obično se ne svrstavaju među parkete.

Svojstva, vrste i načini polaganja

Prednosti su drvenih podnih obloga pred drugim podovima dobra akustička i toplinsko-izolacijska svojstva (u odnosu na keramičke, kamene i PVC obloge te laminatne podove), gazna svojstva (u odnosu na tekstilne i keramičke obloge), higijenska svojstva (u odnosu na tekstilne obloge) te mogućnost višestrukog obnavljanja u vijeku uporabe (za razliku od tekstilnih, laminatnih i PVC obloga). Parket odlikuju velike oblikovne mogućnosti, ponajprije zahvaljujući mogućnosti primjene različitih vrsta i klasa kvalitete drva, dimenzija elemenata, slogova i površinske obradbe, uz široki raspon cijena. Nedostatci su drvenih podnih obloga skupa izvedba poda, dimenzijska nepostojanost (u vlazi), te podložnost površinskom trošenju. Dimenzijska nestabilnost umanjuje se primjenom ukočenih (višeslojnih) parketa, a površinska svojstva poboljšavaju se parketnim premazima.







Parket može biti masivni (elementi od cjelovitog drva koji imaju najveću trajnost i mogućnost obnavljanja) te višeslojni ili industrijski. Masivni parketi obuhvaćaju parkete koji se obvezno lijepe na podlogu (mozaik-parket i lamel-parket debljine 9–11 mm) te ostale koji po rubovima imaju utore i pera za bočno spajanje (debeli klasični parket i podne daske debljine 14–22 mm). Višeslojni ili industrijski parketi iskazuju znatno bolju dimenzijsku stabilnost od cjelovitog drva, imaju nosivi sloj od drvnih ploča (furnirske, iverice ili vlaknatice) ili od poprečnih letvica, te 2,5–6 mm debeo gazni sloj (oplatice) od plemenitoga tvrdog drva. Prevladavajuća vrsta drva za masivni parket i oplatice višeslojnog parketa je hrastovina (u EU oko 80% tržišnog udjela), ali se uspješno rabe i druge tvrde listače (u RH bukovina, jasenovina, orahovina, trešnjevina itd.). Parket se površinski najbolje zaštićuje specijalnim lakovima, ali se radi estetskih i ekoloških razloga primjenjuju i ulja te voskovi.

Podne daske polažu se uglavnom usporednim slogom (tzv. brodski pod). Parket se polaže, uglavnom radi tehničkih razloga, unakrsnim slogovima od kojih su neki (pleter, riblja kost, chevron, kasete) poprimili značaj estetskog i stilskog oblikovanja interijera. Masivni parket ugrađuje se privijanjem ili lijepljenjem na podlogu, a površinski se obrađuje uglavnom nakon polaganja, dok je industrijski parket tvornički površinski obrađen, a omogućuje i plivajuće polaganje (bez pričvršćivanja za podlogu). Lijepljenje na cementnu podlogu (glazura ili estrih) najčešći je, najtrajniji te mehanički i fizički najpovoljniji način izvedbe parketnih podova, ali je nepovoljan za razlaganje i oporabu. Plivajuće polaganje, zabijanje i privijanje povoljni su za izmjenu i oporabu, te obvezni za elastične podove (npr. sportskih dvorana). Pravilnim odabirom tehničkih odrednica parket se može primijeniti i uz sustave podnoga grijanja.

Parket kao građevni proizvod mora imati deklarirana bitna svojstva (izjavom o svojstvima i CE oznakom), a obvezno se iskazuju toplinska, biološka i požarna svojstva, klizavost, moguć sadržaj otrovnih tvari, te mehanička svojstva (po potrebi). Od tehničkih svojstava mjere se poglavito sadržaj vode, površinska tvrdoća te točnost dimenzija i oblika, a za gotove površine i druga funkcijska svojstva (npr. otpornost na habanje, ogrebotine, udar i tekućine, sjaj, pravilnost sloga i dr.).

Drvene podne obloge u Hrvatskoj

Kao i drugdje u svijetu, u Hrvatskoj su parkete za reprezentativne prostore i domove imućnijih građana stoljećima izrađivali obrtnici, dok su se za ostale namjene većinom izrađivali daščani podovi. Potkraj XIX. st. i u nas se počela razvijati industrijska proizvodnja parketa, a njihova uporaba širiti. Zahvaljujući domaćoj kvalitetnoj sirovini (slavonska hrastovina, bukovina), parketi su do danas ostali važan segment hrvatske drvne industrije. Tijekom 1920-ih djelovali su neki od prvih industrijskih proizvođača parketa: Tvornica parketa i paropila iz Zagreba (osnovana 1872), Našička tvornica tanina i paropila (osnovana 1881., tvornica parketa od 1909; → DIK Đurđenovac), S. H. Gutmann iz Belišća (osnovan 1884., tvornica parketa od 1902; → Belišće), Prva riječka industrija parketa (osnovana 1901), Tvornica parketa i industrija drvene robe iz Karlovca (osnovana 1919). Snažnijom industrijalizacijom nakon II. svj. rata mnoga su hrvatska drvnoindustrijska poduzeća ulagala u nove pogone za proizvodnju parketa (npr. → Slavonija DI iz Slavonskog Broda 1952., 1962., 1969., 1980., DIK Đurđenovac 1957., → Spačva iz Vinkovaca 1959., → DIP Turopolje iz Turopolja 1960-ih). Zahvaljujući tomu, u Hrvatskoj se 1960-ih i početkom 1970-ih proizvodilo približno 50% masivnog parketa i 90% lamel-parketa ukupne jugoslavenske proizvodnje.



















Nakon osamostaljenja Hrvatske i procesa pretvorbe poduzeća 1990-ih, u XXI. st. značaj hrvatske industrije parketa i drvenih podnih obloga i dalje raste, uz stalna ulaganja u nove pogone, pretežno stranih investitora. U 2017. izvezeno je 550 000 t parketa te je Hrvatska bila među vodećim svjetskim proizvođačima masivnog parketa. Najveća su poduzeća u tom sektoru → Bjelin s pogonima u Ogulinu, Bjelovaru i Otoku, → PPS Galeković iz Mraclina kraj Velike Gorice, → Požgaj grupa iz Velikog Bukovca, Pana i Weitzer Parkett iz Turopolja, Pan Parket iz Orahovice, Bauwerk Boen iz Đurđevca, Slavonija DI iz Slavonskog Broda, Spačva iz Vinkovaca, Drvoproizvod iz Jastrebarskog, Monolitinvest iz Križevaca i dr.



















Visoko školstvo i znanost

U Hrvatskoj se visokoškolska nastava koja pokriva područje drvenih podnih obloga izvodi na → Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu u organizaciji Zavoda za namještaj i drvo u graditeljstvu. Znanstvena i stručna aktivnost u tom području vezana je uz Laboratorij za drvo u graditeljstvu koji djeluje pri Zavodu. Laboratorij je akreditiran za ispitivanja drvenih podnih obloga (od 2009), organizira konferencije te izdaje priručnike, brošure, tehničke naputke i zbornike radova.