Randić, Leo (Sušak, 15. I. 1917 – Zagreb, 18. VIII. 2002), prvi profesionalni astronom u Hrvatskoj.

Studirao je na Sveučilištu u Zagrebu, a diplomirao 1939. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radeći na Sveučilišnoj zvjezdarnici, doktorirao je na Sveučilištu u Beču 1944. disertacijom Ein Beitrag zur Problematik der Koordinatensysteme. Predavao je u gimnazijama u Peći i Sušaku (1939–41). U Astronomskome zavodu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu zaposlio se 1941. a od 1962. bio je redoviti profesor. Predavao je kolegije Poziciona astronomija I i Poziciona astronomija II.  Bio je predstojnik Astronomskoga zavoda (1951–69) i poslije fakultetskog Opservatorija Hvar (1973–75), koji je pomogao osnovati. Nakon podjele Tehničkog fakulteta (1956), bio je dekan Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta od 1962., te je proveo razdvajanje tog fakulteta i osnivanje Arhitektonskoga, Građevinskoga i Geodetskoga fakulteta. Do 1964. bio je dekan, te do 1966. prodekan Geodetskoga fakulteta. Umirovljen je 1987. Na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu predavao je kolegije Opća astronomija i Sferna astronomija te na Rudarskom odjelu Tehničkog fakulteta kolegij Astronomija za rudare.

Znanstveno i stručno bavio se geodetskom astronomijom, konstruirao i usavršavao opažačke sprave, predložio novu metodu za određivanje položaja točke na Zemlji iz položaja zenita, s idejnim projektom instrumenta za brzo određivanje položaja uz minimalno računanje i automatizirano opažanje. Surađujući s astronomom G. P. Kuiperom (1905–1973), izradio je atlas infracrvenoga Sunčeva spektra. Bio je član Savjetodavne komisije za definiciju sekunde Međunarodnoga komiteta za utege i mjere u Sevresu. Kao istraživački suradnik boravio je u opservatoriju Yerkes u Chicagu 1959–60; sudjelovao je na Summer Institute for Dinamical Astronomy sveučilišta Yale 1961; boravio je na istraživačkom radu u Lunar and Planetary Laboratory na Sveučilištu u Arizoni u Tusconu 1969–71. Objavio je dvadesetak znanstvenih radova te održao više od 300 javnih predavanja u zemlji i inozemstvu, među ostalima predavanja na velikim astronomskim opservatorijima u SAD-u: Observatory Flagstaff, Lick Observatory i University of Boulder. Potaknuo je postavljanje planetarija u Tehničkome muzeju (→ Tehnički muzej Nikola Tesla) u Zagrebu (1965) te započeo suradnju s Astronomskim zavodom Čehoslovačke akademije znanosti na osnivanju astrofizičkog opservatorija na Jadranu, što je rezultiralo osnutkom već spomenutog opservatorija na Hvaru (1971). Bio je Ravnatelj nacionalnog komiteta FNRJ za astronomiju pri Akademijskom savjetu FNRJ (1954–67), predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske (1961–63), dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva, član Upravnog odbora Matice hrvatske i njezin potpredsjedavatelj (1968–70), član Kraljevskoga astronomskoga društva u Londonu od 1950., član suradnik JAZU-a (danas HAZU) od 1950. te jedan od osnivača Hrvatskoga astronomskog društva (1992). Dobitnik je Nagrade tehničke kulture za životno djelo 1987.











