Skopin, Igor (Harbin, Kina, 6. X. 1914 – Zagreb, 28. IX. 1993), arhitekt, predstavnik internacionalnog stila u arhitekturi.

Diplomirao je 1939. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, potom se zaposlio u atelijeru → Stanka Kliske. Tijekom II. svj. rata radio je u udruzi Hrvatski radiša, a nakon rata u → Arhitektonskome projektnom zavodu u Zagrebu. Tijekom 1950-ih boravio je u Parizu, gdje je ostvario kontakte s Le Corbusierom, Pablom Picassom, Salvadorom Dalíjem i ruskom umjetničkom dijasporom. Nakon povratka u Zagreb je kao samostalni projektant u okviru Zadruge Arhitekt izveo neke od svojih najznačajnijih projekata. Viši savjetnik Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu bio je 1974–80.

Prihvativši principe Bauhausa i postavke zagrebačke arhitektonske škole toga doba, u svojem je radu nastojao ostvariti jednostavne funkcionalne postave, lišene dekora. Važnija su mu izvedena djela: kompleksi Jadran filma u Kolakovoj ulici 12 (1956) i Jugotona u Makarskoj 3 (poslije Croatia Records, 1964), stambeno naselje Jordanovac (sa Z. Vrkljanom, 1952) – sve u Zagrebu, stambena zgrada poduzeća Vlado Bagat u Velebitskoj 1–3 (1953–54) i tekstilni kombinat Boris Kidrič na Voštarnici (sa S. Šimatićem, 1962) u Zadru, te kompleks termalnoga kupališta Hammam Guergour s hotelima, bolnicom, bazenima i igralištima u Alžiru (1981). Autor je interijera robne kuće Nama u Ilici 4 (1958) i zgrade pošte u Jurišićevoj 5 (1974) u Zagrebu. Njegova konzervatorsko-restauratorska djelatnost uključuje revitalizaciju etnološke cjeline Staro selo u Kumrovcu (1974–81), dvorca Miljana (1981), spomen-područja Nikole Tesle u Smiljanu (1981) i dr.