Kliska, Stanko (Snagovo kraj Zvornika, BiH, 15. IX. 1896 – Beograd, 3. X. 1969), arhitekt, među prvima je u zagrebačku arhitekturu unio elemente moderne te dao poticaj razvoju međuratne hrvatske arhitekture internacionalnoga stila.

Studirao je arhitekturu 1919–20. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (danas TU Wien), potom na zagrebačkoj Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet; sv. 4), gdje je diplomirao 1923. Kratko je radio u atelijeru → Viktora Kovačića, 1923–28. u Banovinskoj građevinskoj direkciji, a 1929–41. vodio je samostalni atelijer. Od 1945. radio je u Beogradu u Ministarstvu za narodno zdravlje, a od 1947. bio je projektant u saveznom projektnom zavodu Jugoprojekt. Od 1950. do umirovljenja 1966. predavao je projektiranje zdravstvenih ustanova na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, od 1957. u zvanju redovitoga profesora. Godine 1954–56. bio je voditelj Katedre za arhitektonsko projektiranje.

Njegov zagrebački opus primjer je međuratne hrvatske moderne arhitekture internacionalnog stila, temeljene na modernističkoj ideji V. Kovačića. U Zagrebu je projektirao i izveo zgradu Srpske pravoslavne općine u Preobraženskoj 2 (1929., s → J. Denzlerom i → M. Kauzlarićem), stambene zgrade na uglu Ulice Ljudevita Posavskoga 16–18 i Ulice Crvenoga križa 22 (1930–31), stambeno-poslovnu zgradu Banovinske štedionice u Gajevoj 2a (1935–36., s → A. Ulrichom), Dom Crvenoga križa u Ulici Crvenoga križa 14–16 (1936–40., s A. Ulrichom), Zakladnu bolnicu Rebro u Kišpatićevoj 12 (1934–41., s A. Ulrichom, F. Gabrićem i I. Juranovićem, danas Klinički bolnički centar Zagreb), te stambeno-poslovnu zgradu s kinodvoranom na Preradovićevu trgu 5 (1939–40., s A. Ulrichom). Među izvedenim projektima izvan Zagreba ističu se: gimnazija u Sisku (1929), banovinske bolnice u Požegi (1930–36., danas Opća županijska bolnica), Sisku (1931–35., danas Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić) i na Sušaku (1931–34., nadzor → E. Steinmann, danas u sastavu Kliničkoga bolničkoga centra Rijeka). Nakon II. svj. rata specijalizirao se za arhitekturu zdravstvenih zgrada, te realizirao zgradu Instituta Medicinskoga fakulteta (1946–47) i kirurški odjel kliničke bolnice u Skoplju (1948), Sanatorij Predsjedništva vlade u Beogradu (1947–49., 1955. adaptiran u bolnicu za dječju paralizu), bolnicu za dječju tuberkulozu kostiju u Kalištima na Ohridskom jezeru (1953–55), opće bolnice u Zenici (1954–59) i Tuzli (1956–62) i dr. Autor je publikacije Zdravstvena stanica i dom zdravlja (1957) i udžbenika Bolnice (1961).





