strojogradnja, gospodarska djelatnost koja se bavi proizvodnjom strojeva, uređaja i prometnih sredstava, od kojih se neki rabe kao sredstva za rad te kao predmeti široke potrošnje. U područje djelovanja strojogradnje kadšto se ubrajaju djelatnosti elektrostrojogradnje i brodogradnje, a redovito i proizvodnja strojeva za prijenos i korištenje mehaničke energije, motora i turbina, crpki i kompresora, slavina i ventila, ležajeva, prijenosnika, te prijenosnih i pogonskih elemenata, industrijskih peći i plamenika, dizala i prenosila, rashladne i ventilacijske opreme, strojeva za opće namjene, poljoprivredu i šumarstvo, alatnih strojeva, strojeva za metalurgiju, rudnike, kamenolome i građevinarstvo, prehrambenu, tekstilnu, papirnu, grafičku industriju, oružja i streljiva, uređaja za kućanstvo, instrumenata i uređaja za mjerenje, kontrolu, ispitivanje, za navigacijske i druge namjene, optičkih instrumenata i fotografske opreme, satova, motornih vozila, prikolica i poluprikolica, dijelova i pribora za motorna vozila i njihove motore, željezničkih i drugih lokomotiva i tračničkih vozila, zrakoplova, svemirskih letjelica, motocikala, invalidskih kolica. Osobito se ističe proizvodnja alatnih strojeva za preradbu, obradbu i oblikovanje metala i drugih materijala, te alata i mjernih instrumenata, jer su to osnovne sastavnice svih ostalih dijelova strojogradnje.
Isprva je proizvodnja satova, oružja, oprema za mlinove (vodenice, vjetrenjače) i drugih strojeva bila vezana uz obrtničke radionice. Početak strojogradnje u današnjem smislu veže se uz pojavu industrijske revolucije u drugoj polovici XVIII. st. u Engleskoj. Prva tvornica strojeva pokrenuta je 1780. u Londonu, a tek nakon 1820. pojavljivale su se u većem broju. Do 1850. u Austriji je bilo šest takvih tvornica, a u Mađarskoj dvije. Strojevi su bili namijenjeni tekstilnoj industriji, poljoprivredi, rudarstvu i brodogradnji. Izumom novih pogonskih tehnika u XX. st., poput elektromotora, motora s unutarnjim izgaranjem i plinskih turbina razvijeni su novi proizvodi strojogradnje, od automobila do kućanskih uređaja, a strojogradnja doživljava ubrzan razvoj. Danas se u svjetskim razmjerima ubraja među najvitalnije dijelove metaloprerađivačke industrije, te u potpunosti slijedi njezine tijekove.
Razvoj strojogradnje u Hrvatskoj
Prvi parni stroj u Hrvatskoj, ujedno i prvi takav stroj u jugoistočnoj Europi, instaliran je 1833. u Tvornici papira Rijeka (tada Smith & Meynier), a u unutrašnjosti u šećerani u Čepinu 1845. i u paromlinu u Vukovaru 1846. Godine 1853. postojao je i paromlin u Rijeci, a 1860-ih bilo ih je po cijeloj Hrvatskoj. Prvi parni strojevi za predenje radili su od 1847. u Varaždinu, a mehanički tjerani tkalački stanovi počeli su raditi u Rijeci, u tvornici jedara 1851. Prvi parni stroj u rudarstvu u Hrvatskoj uveden je 1855. u Rudama i Trgovima.
U Hrvatskoj je prve strojeve izrađivala riječka Fonderia Metalli (Ljevaonica metala), koja je od 1953. nosila naziv → Torpedo. Izrađivala je parne strojeve za ratnu mornaricu koji su isprva dosezali snagu od 180 do 280 KS (132,4 do 206 kW), a nakon desetak godina gradili su se strojevi i od 800 KS (588 kW). Uz to, tvornica je proizvodila i strojeve druge namjene. U Osijeku su 1860-ih poslovala dva poduzeća alata i strojeva: tvornica poljoprivrednoga oruđa i plugova Melchiora Leichta, koje su gospodarski strojevi bili zapaženi na međunarodnoj izložbi u Londonu 1862., te tvornica poljodjelskih strojeva Gustava Wagnera, osnovana 1856., koja je izrađivala 500 željeznih plugova i 50 drugih poljodjelskih strojeva na godinu. Također je opremala uređaje za pivovare, šećerane i ljevaonice željeza.
Početkom XX. st. započela je intenzivnija strojogradnja u Hrvatskoj. Osnovano je više pogona koji su se bavili izgradnjom strojeva, strojogradnja je često bila vezana i uz postojeće ljevaonice i brodogradilišta. Godine 1900. osnovana je u Zagrebu Prva hrvatska tvornica strojeva i ljevaonica željeza. Proizvodila je vodne turbine, uređaje za mlinove, te pojedine strojne dijelove. Iste godine u pogon je pušteno brodogradilište i tvornica Josipa Lazarusa (→ Brodogradilište Viktor Lenac) u Rijeci, koje je proizvodilo sidra, lance, kotlove, manje strojeve i drugu brodsku opremu. Poznato je po tehnološkim inovacijama, posebice po izgradnji parnih strojeva. Godine 1903. osnovana je tvornica strojeva i ljevaonica → Metal u Hercegovcu, 1912. Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva (→ OLT) i tvornica strojeva i ljevaonica željeza i bakra → Dalit u Daruvaru, a 1917. tvornica strojeva → Smev u Bjelovaru. Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova (→ Đuro Đaković Grupa) osnovana je 1921. u Slavonskome Brodu. Proizvodila je lokomotive, tramvajska kola i motore, kotače za vagone i tramvajska kola, te osovine. Strojogradnja je bila zastupljena i u drugim hrvatskim mjestima, poput Belišća, Požege, Vinkovaca, te posebice u brodogradilištima na jadranskoj obali.
U Zagrebu je 1946. osnovana tvornica → Prvomajska, jedina tvornica alatnih strojeva u SFRJ. Nakon toga znatan pomak u području strojogradnje bilo je osnivanje i proširenje: tvornice električnih strojeva Rade Končar (→ Končar – elektroindustrija), → Tvornice parnih kotlova (TPK), tvornica alatnih strojeva Prvomajska i → Bratstvo u Zagrebu, → SAS u Zadru, → Dalmastroj u Splitu i → Metalac u Čakovcu, tvornice uređaja za kemijsku i prehrambenu industriju → Jedinstvo u Zagrebu, tvornice mjerne i regulacijske opreme → ATM u Zagrebu, industrije prometnih sredstava, postrojenja, strojeva i čeličnih konstrukcija Đuro Đaković u Slavonskome Brodu, tvornice precizne mehanike i brodskih instrumenata → Bagat u Zadru, tvornice parnih turbina, dizel motora i strojeva → Jugoturbina u Karlovcu, zagrebačke tvornice tekstilnih strojeva → Tekstilstroj, → Tvornice mlinskih strojeva, → Tvornice računskih strojeva, tvornice vaga i okova Vaga, tvornice ventilacijskih uređaja → Ventilator. Razvijala se i proizvodnja brodskih motora u pulskom (→ Uljanik), riječkom (→ 3. maj) i splitskom (→ Brodosplit) brodogradilištu, traktora i poljoprivrednih strojeva u Bjelovaru (→ Tomo Vinković), Rijeci (Torpedo) i Osijeku (OLT), motora (→ Tvornica motora Zagreb), autobusa (→ Tvornica autobusa Zagreb), aparata za gašenje požara (→ Pastor – Tvornica vatrogasnih aparata), vlakova, lokomotiva i tramvajskih kompozicija (slavonskobrodska Đuro Đaković te zagrebački Tvornica željezničkih vozila Gredelj i Rade Končar), strojeva za proizvodnju gume i plastike (Tvornica strojeva Belišće), telekomunikacijskih postrojenja (zagrebački → Nikola Tesla), naoružanja (→ Marko Orešković Lika u Ličkom Osiku, Đuro Đaković).
Osnivanjem INGRA-e 1955. u Zagrebu, kao izvozne zajednice tadašnjih velikih proizvođača u strojogradnji, ostvaren je velik gospodarski doprinos. Ujedinila je velik broj tvornica i građevinskih poduzeća te organizirala izvoz i investicijsku izgradnju u svijetu. U više od 50 godina djelovanja, izvela je radove u više od 30 zemalja svijeta na više od 100 energetskih objekata kao što su hidroelektrane, crpne postaje i centrale te više od 700 različitih projekata poput tvornica, hotela, turističkih kompleksa, bolnica, mostova, cesta.
Raspadom istočnoeuropskoga političkog i gospodarskog bloka, potkraj 1980-ih izvoz proizvoda hrvatske strojogradnje znatno se smanjio. Raspad bivše Jugoslavije i osobito ratna razaranja tijekom Domovinskoga rata bili su novi udar na tu gospodarsku granu. Dio strojogradnje u takvim uvjetima je, katkad i spontano, počeo proizvoditi sredstva potrebna za obranu zemlje, pri čem je došla do izražaja spretnost, snalažljivost i stručna osposobljenost zaposlenih. Nakon gotovo desetogodišnje stagnacije nastupio je oporavak strojogradnje, zasnovan na malim i srednjim poduzećima, specijaliziranima i dovoljno fleksibilnima za tržišne uvjete proizvodnje i poslovanja.
