Beusan, Mario (Zagreb, 25. VI. 1944 – Zagreb, 5. II. 2022), arhitekt i dizajner, osnovno mu je područje oblikovanje interijera, posebno izložbenih postava.

Diplomirao je 1974. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, na kojem je magistrirao 1989. radom Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog zagorja. Efikasnija zaštita i turizam (mentor → B. Magaš). Godine 1975–76. radio je u zagrebačkom projektantskom birou Industroprojekt, a od 1977. bio je zaposlen na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, od 2009. u zvanju redovitoga profesora. U okviru Katedre za arhitektonsko projektiranje predavao je kolegije Interijer, Arhitektonsko projektiranje, Planiranje i organizacija građenja i dr. Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavio projektantskim radom, osobito projektiranjem interijera. Od gotovo 250 izložbenih i četrdesetak stalnih muzejskih postava u Hrvatskoj i inozemstvu ističu se oni za izložbe: Od golubice do mira (palača UNESCO-a, Pariz, 1997), Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007), Židovi i Zagreb (Gliptoteka HAZU-a, Zagreb, 2015) i dr. Od 1968. bavio se također umjetničkim oblikovanjem emajla, osobito nakita, te izlagao svoje radove na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova iz područja zaštite i oživljavanja feudalne graditeljske baštine, te nekoliko monografija u kojima je predstavio svoj stvaralački opus (Mario Beusan. Emajl, 2018; Mario Beusan. Arhitektura izložbe, 2018; Mario Beusan. Arhitektura – interijer – dizajn, 2021). Među ostalima dobitnik je nagrada ULUPUH-a za životno djelo (2005), »Bernardo Bernardi« (2007) i HAZU-a za područje likovnih umjetnosti (2019).