Gabrić, Dario (Sarajevo, 10. VIII. 1969), arhitekt, istaknuo se projektiranjem sakralne i obrazovne arhitekture.
Studij je započeo na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, a diplomirao je 1995. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome usavršavao se u uredu Pekke Salminena u Helsinkiju. Godine 1996–2000. radio je u poduzeću → Konstruktor u Splitu, potom je osnovao vlastiti ured GD-ARH. Na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu bio je zaposlen 2000–03., a od 2003. predaje na Građevinsko-arhitektonskome fakultetu (→ Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije) u Splitu, u zvanju redovitoga profesora od 2016.
Foto: Nikola Vilić / CROPIX
Projektira stambenu, sakralnu, obrazovnu i drugu arhitekturu. Među izvedenim projektima u Splitu ističu se oltar za doček pape Ivana Pavla II. na Žnjanu (1997), crkve Presvetog Srca Isusova na Visokoj (2000–09) i sv. Andrije na Vrhu Sućidra (2009–10) te zgrada Kemijsko-tehnološkoga, Pomorskoga i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u sveučilišnom kampusu na Visokoj (2008–15). Izvan Splita realizirao je stambenu zgradu za stradalnike Domovinskoga rata u Dubrovniku (2000), stambene zgrade POS-a na Smiljevcu u Zadru (2003), Katurama u Labinu (2003), Srdocima u Rijeci (2004) i u Sesvetama (2008), rekonstrukciju zgrade vojarne u objekt Znanstveno-tehnološkoga parka u Rijeci (2007), zgradu Sveučilišnih odjela u Rijeci (2011), crkvu sv. Ivana Pavla II. u Trogiru (2019) i dr. Bio je predsjednik Društva arhitekata Splita (2011–13).
Foto: Nikola Vilić / CROPIX
Z. Prlić: Dario Gabrić – realni neomodernist. Čovjek i prostor 47(2000) 11–12 (558–559), str. 51–52.
A. Mijatović: Kampus Sveučilišta u Rijeci. Čovjek i prostor 51(2004) 1–2 (596–597), str. 28–29.
Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije