prehrambeni aditivi, tvari točno poznatoga kemijskog sastava koje se uobičajeno ne konzumiraju kao namirnice niti su tipičan sastojak hrane, nego joj se dodaju radi poboljšanja njezinih tehnoloških svojstava (tijekom proizvodnje, preradbe, pakiranja, transporta, skladištenja, pripreme, obradbe i čuvanja), poboljšanja organoleptičkih svojstava (izgled, okus, boja, miris i konzistencija) ili očuvanja kakvoće i stabilnosti. Sastavni su dio proizvoda u izvornom ili izmijenjenom obliku, njihova primjena ne smije ni na koji način nepovoljno utjecati na zdravstvenu ispravnost proizvoda i zdravlje potrošača i u pravilu nemaju prehrambenu vrijednost (uz iznimku modificiranoga škroba i nekih emulgatora). Kontaminanti i tvari za obogaćivanje hrane ne ubrajaju se u prehrambene aditive. Neke od tvari koje se danas naziva prehrambenim aditivima već se dugo rabe u domaćoj kuhinji, poput pektina iz kore voćnih plodova za želiranje, sode bikarbone (natrijev hidrogenkarbonat) koja služi kao prašak za pečenje te kuhinjske soli (natrijev klorid) za konzerviranje. Danas su najčešći industrijski prehrambeni aditivi bojila, konzervansi, antioksidansi, regulatori kiselosti, zgušnjivači – emulgatori, tvari za sprečavanje zgrudavanja, pojačivači okusa, tvari za poliranje, tvari za zaslađivanje.

Svi prehrambeni aditivi kojih je uporaba dopuštena u EU-u i RH, nalaze se na listi dozvoljenih aditiva. Označeni su nazivom i pripadajućim E brojem, popisom hrane ili kategorije hrane u koju se smiju dodavati te uvjetima pod kojima se mogu rabiti, definiranima na temelju procjene sigurne uporabe, tehnološke potrebe za aditivom i potvrde da uporaba aditiva neće dovesti u zabludu potrošača u vezi s pravom prirodom hrane, sastavom ili hranjivim vrijednostima (krivotvorenje kakvoće). Na pozitivnoj listi Pravilnika o prehrambenim aditivima mogu se naći samo oni aditivi kojih je uporaba provjereno tehnološki opravdana i za koje je na temelju raspoloživih znanstvenih dokaza potvrđeno da su bezopasni za ljudsko zdravlje, ako se primjenjuju na propisani način i u preporučenim količinama. Primjena prehrambenih aditiva u hrani pod stalnim je nadzorom i kontrolom, a označavanje je detaljno razrađeno kako bi potrošači imali punu informaciju o njihovoj nazočnosti u hrani.

Uporaba prehrambenih aditiva u Hrvatskoj definirana je zakonskom regulativom, kojom je propisano da kontrolu nad korištenjem prehrambenih aditiva provodi Državni inspektorat, a Ministarstvo zdravstva vodi registar prehrambenih enzima koji se rabe u Hrvatskoj. Kolegij Prehrambeni aditivi predaje se danas na diplomskim i poslijediplomskim studijima na → Prehrambeno-biotehnološkome fakultetu u Zagrebu, → Prehrambeno-tehnološkome fakultetu Osijek i Medicinskome fakultetu u Rijeci te u sklopu drugih kolegija srodnih studija na fakultetima i veleučilištima. Najveći hrvatski proizvođač prehrambenih aditiva je Ireks aroma iz Jastrebarskog, nasljednik poduzeća Chromos Aroma, kojega početci sežu u 1950-e (→ Chromos), a nakon privatizacije 1993. u vlasništvu je njemačkog poduzeća Ireks iz Kulmbacha.