Albini, Alfred (Graz, 15. VII. 1896 – Zagreb, 4. XI. 1978), arhitekt, predstavnik umjerenoga modernizma u arhitekturi.

Studij arhitekture započeo je 1919. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (danas TU Wien) te nastavio na Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet, sv. 4; → Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, gdje je 1923. diplomirao kao prvi inženjer arhitekture te škole. Od 1924. radio je na Tehničkoj visokoj školi, isprva kao asistent Viktora Kovačića, a nakon njegove smrti postao je asistentom Huga Ehrlicha radeći uglavnom na dovršenju palače Zagrebačke burze (danas sjedište Hrvatske narodne banke) prema Kovačićevu projektu (1924–26). Nakon Ehrlichove smrti 1936. započeo je predavati na Katedri za arhitektonske kompozicije i arhitekturu najnovijeg doba, isprva kao honorarni nastavnik, a 1939. kao docent. U zvanje redovitoga profesora izabran je 1954; umirovljen je 1962. Godine 1948–49. obnašao je funkciju starješine Arhitektonskoga odjela Tehničkoga fakulteta.

Godine 1930–32. realizirao je Gradsku štedionicu, prvo djelo moderne arhitekture u Osijeku (Kapucinska ulica 29). Njegov umjereni modernizam, oslonjen na tradiciju, posebno vidljiv u obiteljskim kućama (Meixner u Mallinovoj ulici 14 u Zagrebu, 1933; Dukat na Križnome ratu 14 u Hvaru, 1934), razlog je zbog kojega se njegova djela uspješno uklapaju u povijesne urbane cjeline poput zagrebačkoga Gornjega grada (kuća Arko u Basaričekovoj ulici 24, 1940). Godine 1936–41. prihvatio se autorske razradbe i realizacije (na temelju natječajnoga projekta J. Pičmana) Hrvatskoga kulturnoga doma na Sušaku (Strossmayerova ulica 1), jednoga od najsloženijih pothvata moderne arhitekture između dvaju ratova. Nakon II. svj. rata podignuo je stambeni blok u Zadru (Ulica Dalmatinskoga sabora 3–4, 1954), kojim je pridonio modernističkom oblikovanju gradske jezgre, te Tehnološki fakultet u Zagrebu (Pierottijeva ulica 6, 1964), primjer kasnoga internacionalnoga stila. Bavio se i problemima urbanizma (u Zagrebu centar Trnja s novom vijećnicom, 1965; zgrada Radio-televizije, 1969; regulacija prostora oko današnjega Trga bana Josipa Jelačića, 1972. i dr.) te zaštite kulturne baštine, osobito užega zagrebačkog središta (inventarizacija povijesnih spomenika Gornjega grada i Kaptola 1964–65), o čemu je, kao i o problematici suvremene arhitekture, objavljivao stručne članke (Hrvatska revija, Hrvatsko kolo, Čovjek i prostor, Telegram i dr.). Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije Hrvatskoga izdavalačkog bibliografskog zavoda (1941) i Enciklopedije likovnih umjetnosti LZ-a (1959–64). Među ostalima dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« (1966) i »Vladimir Nazor« (1968).





