Arko, Vladimir (Zagreb, 16. IX. 1888 – Zagreb, 6. VI. 1945), gospodarstvenik, jedan od najznačajnijih zagrebačkih industrijalaca u prvim desetljećima XX. st.

Polazio je Višu školu za pomologiju i enologiju u Klosterneuburgu kraj Beča. Nakon što je s ocem Mijom (1841–1920) kratko radio u obiteljskom poduzeću Arko, tvornica vina i rakije (osnovana 1867. u Zagrebu), ubrzo je u potpunosti preuzeo cjelokupno očevo poslovanje. Godine 1916. osnovao je poduzeće za veletrgovinu »ovozemnim i inozemnim proizvodima« koje je iduće godine reorganizirao i preimenovao u Vladimir Arko, poduzeće za proizvodnju likera, konjaka, rakije, žeste, pjenušca, pjenice, bezalkoholnih pića i bačava. Kako se poduzeće razvijalo, Arko je uz tvornicu alkoholnih pića osnovao nove tvornice: špirita i kvasca (1918), bačava (1921), emajliranoga posuđa (→ Gorica, 1928), etera i kemijskih proizvoda (1932), te ih opremao najsuvremenijim strojevima. Ulagao je u promidžbu svojih proizvoda među ostalim i s pomoću modernoga dizajna naljepnica za boce. Godine 1937. poduzeće je pretvorio u dioničko društvo, kojemu je bio većinski vlasnik. Tvornice špirita, kvasca, likera i kemikalija u izmijenjenim su uvjetima poslovale nakon II. svj. rata, kada su sjedinjene s tvornicama likera Pokorny te konjaka i likera Patria i od tada djeluju pod zajedničkim nazivom Marijan Badel (→ Badel 1862).







Bio je jedan od osnivača Zagrebačke burze (1918) te predsjednik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu (1923–28). Također je izabran za predsjednika Zemaljskog saveza industrijalaca u Zagrebu (1931), Centralne industrijske korporacije u Beogradu (1933) i Industrijske komore u Zagrebu (1939). Autor je mnogih članaka i brošura gospodarske i ekonomske tematike u stručnim časopisima i dnevnim listovima.