Arko, Vladimir (Zagreb, 16. IX. 1888 – Zagreb, 6. VI. 1945), gospodarstvenik.

Nakon što je s ocem Mijom (1841–1920) kratko radio u obiteljskom poduzeću Arko, tvornica vina i rakije (osnovana 1867), Vladimir je ubrzo u potpunosti preuzeo cjelokupno očevo poslovanje. Godine 1916. osnovao je poduzeće za veletrgovinu »ovozemnim i inozemnim proizvodima« koje je iduće godine reorganizirao i preimenovao u Vladimir Arko, poduzeće za proizvodnju likera, konjaka, rakije, žeste, pjenušca, pjenice, bezalkoholnih pića i bačava. Tijekom vremena, postao je jedan od najznačajnijih zagrebačkih gospodarstvenika. Kako se poduzeće razvijalo, Arko je osnivao nove tvornice: alkoholnih pića (1917), špirita i kvasca (1918), bačava (1921), emajliranoga posuđa (→ Gorica, 1928) te etera i kemijskih proizvoda (1932), te ih opremao najsuvremenijim strojevima. Ulagao je u promidžbu svojih proizvoda među ostalim i s pomoću modernoga dizajna naljepnica za boce. U rujnu 1937. poduzeće je pretvorio u diončko društvo, kojemu je bio većinski vlasnik. Tvornice špirita, kvasca, likera i kemikalija u izmijenjenim su uvjetima poslovale nakon II. svj. rata, kada su sjedinjene s tvornicama likera Pokorny te konjaka i likera Patria i od tada djeluju pod zajedničkim nazivom Marijan Badel (→ Badel 1862).







Bio je jedan od osnivača Zagrebačke burze (1918) te predsjednik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu (1923–28), Zemaljskog saveza industrijalaca u Zagrebu (od 1931), Centralne industrijske korporacije u Beogradu (od 1933) i Industrijske komore u Zagrebu (od 1939). Autor je mnogih članaka i brošura gospodarske i ekonomske tematike u stručnim časopisima i dnevnim listovima.