Baturić, Josip (Pučišća na Braču, 20. III. 1902 – Zagreb, 1. XI. 1983), rudarski inženjer, stručnjak za rudarska mjerenja i primijenjenu geofiziku.
Završio je Visoku rudarsku školu 1924. u Příbramu u Češkoj, gdje je i doktorirao 1938. disertacijom Izravnavajuća elipsa. Radio je u ugljenokopima Zenica, Kreka i Senjski Rudnik te u kamenolomu u Pučišćima. Asistent na ljubljanskome tehničkom fakultetu postao je 1935., gdje se zadržao do 1941. Potom je na novoosnovanome Odsjeku za rudarstvo i metalurgiju Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet) postao izvanredni profesor, gdje je osim iz Geofizike i Rudarskih mjerenja držao nastavu i iz osnovnih rudarskih kolegija. Redoviti je profesor bio od 1950., a umirovljen je 1972. Bio je predstojnik Zavoda za rudarska mjerenja i primijenjenu geofiziku (1965–72; današnji Zavod za geofizička istraživanja i rudarska mjerenja) te dekan Fakulteta (1952–53).
Znanstveno i stručno bavio se područjem rudarskih mjerenja, primijenjene geofizike i hidrologije, te je uspostavio moderan stručni pristup geofizičkim metodama u rudarstvu. Autor je udžbenika Rudarska mjerenja I i II (1957–59).
Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu. Spomenica (1939–1969). Zagreb, 1971., str. 51.
D. Bidjin: BATURIĆ, JOSIP. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 534.