Milić, Bruno (Rijeka, 15. VIII. 1917 – Zagreb, 8. II. 2009), arhitekt i urbanist, zapažen po modelu obnove u ratu porušenih povijesnih jezgara gradova, doajen visokoškolske nastave urbanizma u nas.

Diplomirao je 1942. na Arhitektonskom Odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet), gdje se habilitirao 1961. radom Urbanistička i arhitektonska obnova Zadra, a doktorirao 1980. disertacijom Prostorna kvantifikacija visokoškolskih nastavnih i znanstvenih ustanova (mentor → A. Mohorovičić). Pohađao je poslijediplomski studij na pariškoj Sorbonni (l’Université de Paris; 1957–58). Nakon što je diplomirao radio je u Zagrebu na izgradnji zgrade Tehničkoga fakulteta (1941–43), u glavnom ravnateljstvu za javne radove (1943–46) te u Arhitektonskom projektnom zavodu (1946–49). Godine 1950. zaposlio se na Katedri za urbanizam Fakulteta, gdje je redoviti profesor bio od 1972. Predavao je kolegije Urbanizam I–IV, Urbanističko planiranje III–IV i dr. Bio je predstojnik Katedre za urbanizam (1969–73), voditelj poslijediplomskih studija Urbanizam i prostorno planiranje (1969–88) i Graditeljsko nasljeđe (1975–81), prodekan (1966–70) i dekan Fakulteta (1972–74). Predavao je i na Geodetskome fakultetu (1956–76) i Građevinskome fakultetu (1958–81) u Zagrebu.

Bavio se arhitektonskim projektiranjem – dvorazredne tipske škole u Hrvatskom primorju (1947), laboratorijski sklop poduzeća Fotokemika u Zagrebu (1948), industrijski sklop tvornice Bosanka u Blažuju kraj Sarajeva (1950), stambeno-poslovni blok s kinom u Zadru (1965), te urbanističkim planiranjem – regulatorna osnova zadarskog poluotoka (1955), urbanistički planovi za dijelove povijesnoga Zadra (1959), turistička zona Bale–Rovinj (1972), urbanistički plan sveučilišnog sklopa Šalata–Horvatovac u Zagrebu (1978, provedba M. Maretić). Među tim je radovima osobito zapažen njegov model obnove u ratu porušenih povijesnih jezgara gradova razvijen na zadarskom primjeru, a priznat i u svjetskim razmjerima. U znanstvenom smislu bavio se poviješću urbanizma, te je autor knjiga Razvoj grada kroz stoljeća I–III (1990., 1994., 2002), Bakar. Drevni grad na valovima stoljeća (2003), Dvadeset pet stoljeća urbane kulture na tlu Hrvatske (2020). Dobitnik je nagrada »Viktor Kovačić« (1988) i »Vladimir Nazor« (1996) za životno djelo, Nagrade »Neven Šegvić« (2004) te Nagrade HAZU-a za znanost (1998). Od 1998. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Međimursko veleučilište u Čakovcu, visokoobrazovna ustanova, osnovana 2007. u Čakovcu, koja obuhvaća preddiplomske stručne studije Računarstvo i Održivi razvoj, te preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studij Menadžment turizma i sporta. Na Veleučilištu studira oko 1000 studenata te je zaposleno 36 osoba, od kojih 23 nastavnika.

Veleučilište je pridruženi član Hrvatskoga savjeta za zelenu gradnju.







Studij Računarstvo

Preddiplomski stručni studij Računarstvo osnovan je 2007. i izvodi se u dva smjera: Programsko inženjerstvo i Inženjerstvo računalnih sustava i mreža. Na smjeru programskog inženjerstva obrazuju se prvostupnici za programiranje, izradbu i održavanje složenih aplikacija i programskih alata, a na smjeru inženjerstva računalnih sustava i mreža prvostupnici za projektiranje i održavanje računalnih sustava i mreža.

Studij Održivi razvoj

Preddiplomski stručni studij Održivi razvoj osnovan je 2012. i izvodi se u tri smjera: Održiva gradnja, Termotehničko strojarstvo i Ekoinženjerstvo. Na smjeru održive gradnje obrazuje se inženjere graditeljstva za poslove organizacije građenja te sudjelovanje u projektiranju i izradbi tehnoloških procesa izgradnje građevinskih objekata. Na smjeru termotehničkog strojarstva obrazuje se inženjere strojarstva za vođenje, održavanje i organizaciju proizvodnje te predstavljanje proizvoda. Na smjeru ekoinženjerstva obrazuje se inženjere zaštite okoliša za rad u upravnim i komunalnim službama te na objektima očuvanja okoliša.