Mance, Davor (Vrata kraj Fužina, 24. VIII. 1938 – Zagreb, 9. V. 2020), arhitekt i urbanist, suvremenom interpretacijom kreativno je povezivao gradski prostor i sadržaje s arhitektonsko-urbanističkim zahvatima, naglašavajući u provedbi tradiciju zagrebačke arhitektonske škole.
Diplomirao je 1964. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Od 1964. radio je u → Urbanističkom institutu Hrvatske, a od 1997. do umirovljenja 2004. u Zavodu za planiranje grada Zagreba.
Za djelovanja u Urbanističkom institutu Hrvatske samostalno ili u suradnji izradio je urbanistički projekt za stambeno naselje Josip Kozarac u Vinkovcima (1967), generalni urbanistički plan Podgore (1969), provedbeni plan središta i urbanistički plan rekonstrukcije povijesne jezgre Požege (1976), studiju modelskih blokova za stambeno naselje Žnjan-Dragovode u Splitu (1986), urbanističko-arhitektonske projekte dijela Đakova (1972), stambenih naselja Zeleni dol (1972) i Njivice (1977) u Zagrebu te turističkoga naselja Punta Križa na Cresu (1988). Među izvedenim projektima ističu se ugostiteljski objekt Lovačka kuća u Derventi (1967., uništen 1992), osnovna škola (1968) i memorijalni dom u Podgori (1969), poslovne zgrade u Požegi (1973) i Đakovu (1974) te Dom umirovljenika u Đakovu (1975., s → M. Hržićem), dok je zgradom Nacionalne i sveučilišne knjižnice (1978–95., s M. Hržićem, → V. Neidhardtom i → Z. Krznarićem) i sklopom Krematorija na Mirogoju (1981–85., sa Z. Krznarićem i M. Hržićem) u Zagrebu realizirao antologijska djela suvremene zagrebačke i hrvatske arhitekture. U nizu natječajnih urbanističko-arhitektonskih projekata, osobito za Zagreb, značajni su oni za Centar Kvaternikov trg (1980., s M. Hržićem i Z. Krznarićem), blok između Savske ceste, Jukićeve, Pierottijeve i Ulice Kršnjavoga (1984., s Hržićem i Krznarićem), Svjetski trgovački centar na Zagrebačkom velesajmu (1991., sa Z. Krznarićem i V. Neidhardtom), kao i studija za gradsko područje Trnja, Novoga Zagreba i priobalja Save (1982., s M. Hržićem, Z. Krznarićem i V. Neidhardtom, 1982). Dobitnik je više nagrada, među ostalima Zagrebačkoga salona (1979., 1982., 1988), »Vladimir Nazor« (1985., 1995) i Borbe (1985).