Mreža, specijalizirani časopis o informacijskim tehnologijama, računalima i digitalnoj kulturi u nakladi poduzeća BUG. Osnovan je u razdoblju ranog razvoja interneta i računalnih mreža u Hrvatskoj. Prvi broj izašao je 1993., od 2000. pojavljuju se prvi redoviti mrežni sadržaji, a nakon 2010. pokrenuto je i mrežno izdanje. U početnim godinama bio je usmjeren ponajprije na teme računalnih mreža, sistemske administracije i telekomunikacija, a njegova je publika bila pretežno stručna i tehnički obrazovana. Tijekom 2000-ih kroz stručne članke i analize, prikaze tehnologija, časopis proširuje tematski opseg na šire područje informacijskih tehnologija, uključujući softver, informacijsku sigurnost, poslovna rješenja i elektroničko poslovanje. U tom razdoblju profilira se kao magazin koji povezuje tehničke i poslovne aspekte IT sektora. S razvojem digitalnih tehnologija časopis se prilagođavao novim trendovima. Tematski fokus uključuje suvremene tehnologije poput računalstva u oblaku, analitike velikih podataka i kibernetičke sigurnosti. U novijem razdoblju časopis prati razvoj umjetne inteligencije, digitalne ekonomije i transformacije poslovanja, zadržavajući naglasak na praktičnoj primjeni tehnologije u organizacijama. Časopis sudjeluje u organizaciji i promociji različitih IT sadržaj, stručnih okupljanja i konferencija od kojih je najpoznatija Mreža Smart Day. Glavni urednici bili su Mladen Tomić, Oleg Maštruko i Davor Runje.

Međimursko veleučilište u Čakovcu, visokoobrazovna ustanova, osnovana 2007. u Čakovcu, koja obuhvaća preddiplomske stručne studije Računarstvo i Održivi razvoj, te preddiplomski stručni i specijalistički diplomski stručni studij Menadžment turizma i sporta. Na Veleučilištu studira oko 1000 studenata te je zaposleno 36 osoba, od kojih 23 nastavnika.

Veleučilište je pridruženi član Hrvatskoga savjeta za zelenu gradnju.







Studij Računarstvo

Preddiplomski stručni studij Računarstvo osnovan je 2007. i izvodi se u dva smjera: Programsko inženjerstvo i Inženjerstvo računalnih sustava i mreža. Na smjeru programskog inženjerstva obrazuju se prvostupnici za programiranje, izradbu i održavanje složenih aplikacija i programskih alata, a na smjeru inženjerstva računalnih sustava i mreža prvostupnici za projektiranje i održavanje računalnih sustava i mreža.

Studij Održivi razvoj

Preddiplomski stručni studij Održivi razvoj osnovan je 2012. i izvodi se u tri smjera: Održiva gradnja, Termotehničko strojarstvo i Ekoinženjerstvo. Na smjeru održive gradnje obrazuje se inženjere graditeljstva za poslove organizacije građenja te sudjelovanje u projektiranju i izradbi tehnoloških procesa izgradnje građevinskih objekata. Na smjeru termotehničkog strojarstva obrazuje se inženjere strojarstva za vođenje, održavanje i organizaciju proizvodnje te predstavljanje proizvoda. Na smjeru ekoinženjerstva obrazuje se inženjere zaštite okoliša za rad u upravnim i komunalnim službama te na objektima očuvanja okoliša.

medicinska tehnika, …….

Willem Einthoven, nizozemski liječnik i fiziolog. Izumio je prvi praktični elektrokardiograf 1903. godine i za njega dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1924.g

Muzeji (podnaslov)

Spomenuti izložbu Tehnika i zdravlje u Tehničkom muzeju Nikola Tesla:

http://tehnicki-muzej.hr/hr/kalendar/tehnika-i-zdravlje,19727.html?t=i

i

Izložbu Anamneza

MEBA d. d. (također Me-Ba), tvornica alata, mjerila i bakelitnih proizvoda. Osnovana ??? (svakako prije 1939) u Zagrebu. Osnovana kao dioničko društvo, a zatim podržavljena (???) i privatizirana (1995). Tvornica je likvidirana  2014.

Poduzeće se od početka bavilo proizvodnjom raznih vrsta strojnih alata i uređaja te pomičnih i drugih radioničkih mjerila. Proizvodilo je predmeta od bakelita i drugih plastičnih masa, te automatske benzijske pumpe. Kako bi zadovoljilo potrebe u proizvodnji uvozilo je čelik i plastične mase, a izvozilo je pomična mjerila (šublere) i benzijske pumpe.

Pravni sljednik ovoga poduzeća je Scheidt&Bachmann TUBS.

Matković, Vladimir (Belišće, 28. X. 1915 – Zagreb, 13. IV. 2005), elektrostrojarski inženjer i stručnjak za telekomunikacije.

Završio je 1937. Vojnu akademiju u Beogradu kao inženjerski potporučnik, potom diplomirao elektrostrojarstvo 1943. na Elektrotehničkom odjelu (kasnije Elektrotehnički fakultet, danas → Fakultet elektrotehnike i računarstva) Tehničkog fakulteta u Zagrebu i doktorirao 1958. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Nakon studija radio je u Telefonsko-telegrafskoj sekciji i Direkciji PTT-a (→ HP – Hrvatska pošta) u Zagrebu. Bio je glavni inženjer pogona, radio je na komunikacijskim uređajima i višestrukom iskorištavanju telefonskih veza te vodio montaže automatskih telefonskih centrala u nekoliko gradova, a koje su postale osnova buduće automatske telefonske mreže u Hrvatskoj. Bio je 1950-ih član Upravnoga odbora zagrebačkog poduzeća »Nikola Tesla« (→ Ericsson Nikola Tesla), ključnog poduzeća na tadašnjem telekomunikacijskom tržištu. Na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu radio je od 1947., kao redoviti profesor od 1962. Predavao je kolegije Elektroakustika, Visokofrekvencijski uređaji, Teorija informacija i Logička algebra. Godine 1951. osnovao je te do 1966. bio predstojnikom Zavoda za telekomunikacije. Prvi je u nastavu uveo suvremene telekomunikacijske discipline kao što su teorija informacije i logička algebra, pruživši osnove razvoja studijskog smjera Telekomunikacije i informatika. Bio je dekan 1962–64. i prodekan Fakulteta 1964–68. Umirovljen je 1986.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa bila teorije obradbe i prijenosa informacija na telekomunikacijske probleme u praksi, posebice za projektiranje i konstruiranje analizatora jezične strukture pisanih tekstova, kao i opći problemi prometa i transporta. Sudjelovao je u osnivanju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Visoke tehničke škole KoV u Zagrebu, te Prometnog studija i Poslijediplomskog studija bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti u Zagrebu. Autor je udžbenika Teorija informacija (1984) te skripta Teorija informacije I. dio (s V. Sinkovićem, 1970) i Teorija informacije II. dio (s V. Sinkovićem, 1972). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« za životno djelo 1968. te Zlatne plakete »Josip Lončar« (najvišeg priznanja Fakulteta) 1979/80. Bio je redoviti član HAZU-a od 1991. te član Predsjedništva. Počasna titula professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu dodijeljena mu je 1996.

Matematičko-fizički list, znanstveno-popularni i obrazovni časopis, namijenjen učenicima srednjih škola, nastavnicima te svima zainteresiranima za prirodne znanosti, a izdavači su → Hrvatsko matematičko društvo i → Hrvatsko fizikalno društvo. Pokrenut je  nakon Prvoga kongresa matematičara i fizičara FNRJ 1949. sa namjerom nadopunjavanja školskih udžbenika i poticanja kvalitetne nastave. Prvi broj izašao je 1950., a izdavač je bilo Društvo matematičara i fizičara NR Hrvatske. Ispočetka su izlazila pet brojeva godišnje da bi se nakon nekoliko godina ustalilo izlaženje četiri broja godišnje. Od 1999. časopis nosi podnaslov za učenike i nastavnike. Ispočetka su objavljivani pregledni i popularni članci iz matematike i fizike, a razvojem znanosti i nastavnih programa sadržaj je proširen na informatiku, astronomiju, prikaze pokusa, biografije istaknutih matematičara i fizičara te izvještaji s učeničkih natjecanja.. Izdvojene su rubrike sa zadatcima i njihovim rješenjima, zabavne matematike i šaha, zanimljivostima i intervjuima sa znanstvenicima. Na posljednjoj stranici omota od 2000. redovito se donose kratki prikazi života i rada znamenitih matematičara i fizičara. Uz redovita izdanja objavljeno je više izvanrednih brojeva posvećenih važnim obljetnicama ili odabranim temama.







marmelada → voće i povrće, preradba

Markovčić, Boris (Zagreb, 9. IV. 1915 – Zagreb, 7. XI. 2006), elektrotehnički inženjer, stručnjak za visoki napon.

Na Elektrotehničkom odsjeku (kasnije Elektrotehnički fakultet, danas → Fakultet elektrotehnike i računarstva) Tehničkog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1940. Nakon diplome radio je u Banovinskom elektrotehničkom poduzeću (→ Hrvatska elektroprivreda) u Zagrebu, potom u Ministarstvu elektroprivrede u Beograd od 1947. Povratkom u Zagreb postao je 1952. asistentom na Matičnome fakultetu gdje je na Zavodu za visoki napon (danas Zavod za visoki napon i energetiku) 1954. osnovao te u suradnji s elektroprivredom opremio Laboratorij za tehniku visokog napona. Od 1957. radio je u Institutu za elektroprivredu (→ Institut za elektroprivredu i energetiku) u Zagrebu, gdje je bio voditelj studijske jedinice za mreže visokog napona. Istovremeno je nastavio dopunski rad na Fakultetu, kao asistent do 1965., potom kao predavač kolegija Veleprijenos električne energije 1971–94., kad odlazi s fakulteta. U Institutu je nastavio raditi do umirovljenja 1980. Bavio se područjem prijenosa električne energije, dalekovodima i električnim mrežama. Autor je monografija Razvoj elektrifikacije Hrvatske, I. dio (s I. Prpićem, F. Plicom i A. Brusattom, 1984) i Razvoj elektrifikacije Hrvatske, II. dio (s A. Brusattom et al., 1987). Bio je glavni urednik časopisa Energija 1963–85. Pri Hrvatskom ogranku Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave (HRO CIGRE) bio je glavni tajnik 1976–89. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1973. te počasni član Saveza elektrotehničkih inženjera i tehničara Hrvatske.