Lipovac, Vladimir (Sarajevo, 9. VII. 1956), inženjer elektrotehnike, stručnjak za telekomunikacije i prijenos podataka.

Diplomirao 1979., magistrirao 1983. na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu te doktorirao 1989. disertacijom Prilog analizi signala govora na bazi nultih presjeka (mentor Georgije Lukatela) na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Radio je u poduzećima PTT Inženjering (1979–81), Iskra­­-Delta (1981–84), UNIS Institutu (1984–85) te poduzeću Hermes, zastupstvu Hewlett-Packarda (1985–90) u Sarajevu. Nakon toga postaje docent Elektrotehničkoga fakulteta u Sarajevu (1990–92) te istraživač Tehničkog sveučilišta (1992–95) i konzultant za ispitivanje komunikacijskih sustava poduzeća Hewlett-Packard u Beču (1995–98). Od 1998. radi kao stručni suradnik na Sveučilištu u Dubrovniku u polju elektrotehnike, gdje je biran u zvanja izvanrednog (1999) te redovitog (2003) profesora. U polju računarstva redoviti je profesor od 2011. Predaje kolegije Računalne mreže, Osnove komunikacija, Komunikacijski protokoli, Statistička teorija telekomunikacija. Bio je pročelnik Odjela za elektrotehniku i računarstvo (2003–08), prorektor za tehnologiju i tehnologijske projekte (2008–10), prorektora za međunarodnu suradnju (2010–12) te prorektor za međunarodnu suradnju i znanost (2012–16) Sveučilišta.

Znanstveno i stručno bavi se telekomunikacijama, radiokomunikacijama i komunikacijskim mrežama. Autor je udžbenika Osnove mikrovalnih komunikacija: komponente i aplikacije (2005) i monografije Rezidualni intenzitet bitskih grešaka mobilnog radiokomunikacijskog kanala male vremenske disperzije (2005). Član je HATZ od 2003.

Laslo, Aleksander (Celje, 18. X. 1950 – Zagreb, 25. II. 2014), arhitekt i povjesničar arhitekture, stručnjak za povijest hrvatske arhitekture kasnoga XIX. st. i XX. st.

Diplomirao je 1976. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao projektant u zagrebačkim poduzećima Industroprojekt 1976–83., INA-Projekt 1983–90., te u → Arhitektonskom projektnom zavodu Plan 1990–95. Od 1995. bio je stručni savjetnik u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, a 2006–14. u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada. Kao honorarni asistent 1980–88. predavao je kolegij Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Bio je gostujući predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju na istom fakultetu (1999–2001. i 2004) te na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (2005).

Projektirao je industrijske, komunalne i stambeno-poslovne objekte, među ostalim naftovodni terminal u Omišlju na Krku (1977), trafostanicu Centar I (1985) i stambeno-poslovnu zgradu Martinovka (s I. Franićem, 1992–94) u Zagrebu. Izveo je rekonstrukciju pothodnika s autobusnim terminalom na Glavnom kolodvoru u Zagrebu (1994–95) te mnogobrojne konzervatorske zahvate u svrhu zaštite arhitekture moderne. Stručne i znanstvene članke iz područja teorije arhitekture i povijesti hrvatske arhitekture kasnoga XIX. st. i XX. st. objavljivao je u periodici Čovjek i prostor (glavni urednik 1992–95), Arhitektura (glavni urednik 1987), Život umjetnosti i dr. Autor je knjiga Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič (2010., sa S. Knežević) i Arhitektonski vodič Zagreb 1898. – 2010 (2011). Autor je i suautor mnogih domaćih i inozemnih izložbi (Die Loos-Schule in Kroatien, u okviru izložbe Adolf Loos, Beč, 1989; Zlatko Neumann i sedam svjetiljki Novog građenja, Zagreb, 1990; Frane Cota. Arhitektonsko djelo, Zagreb, 1995., s L. R. Depolo i dr.). Dobitnik je Nagrade »Neven Šegvić« (2000).





