Laslo, Aleksander (Celje, 18. X. 1950 – Zagreb, 25. II. 2014), arhitekt i povjesničar arhitekture, stručnjak za povijest hrvatske arhitekture kasnoga XIX. st. i XX. st.

Diplomirao je 1976. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao projektant u zagrebačkim poduzećima Industroprojekt 1976–83., INA-Projekt 1983–90., te u → Arhitektonskom projektnom zavodu Plan 1990–95. Od 1995. bio je stručni savjetnik u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, a 2006–14. u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada. Kao honorarni asistent 1980–88. predavao je kolegij Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Bio je gostujući predavač na poslijediplomskom znanstvenom studiju na istom fakultetu (1999–2001. i 2004) te na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (2005).

Projektirao je industrijske, komunalne i stambeno-poslovne objekte, među ostalim naftovodni terminal u Omišlju na Krku (1977), trafostanicu Centar I (1985) i stambeno-poslovnu zgradu Martinovka (s I. Franićem, 1992–94) u Zagrebu. Izveo je rekonstrukciju pothodnika s autobusnim terminalom na Glavnom kolodvoru u Zagrebu (1994–95) te mnogobrojne konzervatorske zahvate u svrhu zaštite arhitekture moderne. Stručne i znanstvene članke iz područja teorije arhitekture i povijesti hrvatske arhitekture kasnoga XIX. st. i XX. st. objavljivao je u periodici Čovjek i prostor (glavni urednik 1992–95), Arhitektura (glavni urednik 1987), Život umjetnosti i dr. Autor je knjiga Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič (2010., sa S. Knežević) i Arhitektonski vodič Zagreb 1898. – 2010 (2011). Autor je i suautor mnogih domaćih i inozemnih izložbi (Die Loos-Schule in Kroatien, u okviru izložbe Adolf Loos, Beč, 1989; Zlatko Neumann i sedam svjetiljki Novog građenja, Zagreb, 1990; Frane Cota. Arhitektonsko djelo, Zagreb, 1995., s L. R. Depolo i dr.). Dobitnik je Nagrade »Neven Šegvić« (2000).







Kružić, Franjo (Fran) (?, 1. IV. 1851 – Zagreb, 1. IV. 1920), jedan od prvih nastavnika geodezije u nas.

Nakon što je 1871. završio gimnaziju u Zagrebu, bio je mjernik grada Križevaca. Od 1878. bio je zaposlen na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima), prvo kao suplent, potom kao učitelj tehničke struke (od 1879), te od 1882. kao profesor Geodezije, Mehanike, Gospodarskog i Šumarskoga graditeljstva, Kulturne tehnike, Tlovidnog i Graditeljskog crtanja te Mjerstva. Od 1899. do umirovljenja 1908. predavao je u Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu, potom je bio ovlašteni civilni inženjer u Zagrebu. Autor je prvoga hrvatskog udžbenika iz fotogrametrije Fotogrametrija i praktični dio tahimetrije (1897) te priručnika Praktična geodezija ili zemljomjerstvo (1911). Surađivao je u mnogim stručnim časopisima (→ Šumarski list, Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo, → Gospodarski list). Preveo je s njemačkoga i prilagodio knjižice Uzorak stajah (1886), Konjušnice (1887) i Drveni i zidani štedanj (1888).

Kovačević, Neven (Stari Grad na Hvaru, 7. V. 1928 – Zagreb, 14. IV. 2020), arhitekt i urbanist, autor niza prostornih planova koji su obilježili razvoj u mnogim dijelovima Hrvatske.

Diplomirao je 1959. na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Zaposlio se kao projektant u Institutu za naftu, a od 1961. do umirovljenja 1990. radio je u → Urbanističkom institutu Hrvatske, kojega je 1973–85. bio direktor. Sudjelovao je u izradbi regionalnoga prostornog plana Istre (1963–67), te generalnih planova Poreča (1966) i Vrsara (1967). U okviru UN-ova projekta za južni Jadran 1967–69. radio je na izvedbi regionalnoga prostornog plana južnog Jadrana. Suautor je Generalnoga urbanističkog plana Dubrovnika i projekta turističkoga kompleksa Babin kuk (1967–69., sa Z. Krznarićem i B. Šerbetićem). Jedan je od pokretača izgradnje prvoga turističkog apartmanskog naselja na Jadranu (Červar-Porat kraj Poreča). Projektirao je i izveo više stambenih objekata u Karlovcu (1961., s Lj. Matasovićem) te višenamjensku zgradu kina i kazališta u Borovu naselju (1966., s M. Salajem). Stručne članke o hrvatskim urbanističkim problemima objavljivao je u časopisima Privreda Dalmacije, Dometi, Čovjek i prostor i dr. Bio je predsjednik Saveza arhitekata Hrvatske (1972–76) i predsjednik Saveza arhitekata Jugoslavije (1973–75). Bavio se i slikarstvom.