Viadukt, građevinsko poduzeće specijalizirano za infrastrukturne radove osnovano 1947. u Zagrebu.
Nastalo je izdvajanjem iz Zemaljskoga građevnog poduzeća 1947. kao poduzeće specijalizirano za obnovu i izgradnju mostova i drugih cestovnih građevina oštećenih ili srušenih za II. svj. rata. Pripajanjem građevinskog poduzeća Novi put 1949. Viadukt je postao jedino poduzeće specijalizirano za sve radove u cestogradnji. U prvim godinama poduzeće je osposobilo, obnovilo ili izgradilo 720 porušenih i oštećenih mostova i vijadukata u Hrvatskoj. Sudjelovalo je u gradnji zračne luke u Zemuniku i rekonstrukciji zagrebačke zračne luke te u obnovi i djelomičnoj rekonstrukciji ceste Zagreb–Rijeka, gdje je izgradilo svoj prvi tunel dug 40 m. Sudjelovalo je i u gradnji Jadranske magistrale. Godine 1954. zapošljavalo je 7800 radnika. Od 1957. poduzeće je počelo graditi ceste u BiH, nakon potresa u Skoplju radilo je na raščišćavanju ruševina, obnovi i izgradnji, dok je nakon poplave u Zagrebu bilo uključeno u radove na zaštititi od poplavnih voda. Potkraj 1960-ih Viadukt je izgradio cestu Bihać–Jajce dugu 70 km koja je bila pojam suvremeno građene prometnice na teškim brdovitim terenima. Bio je uključen u gradnju kanala Sava–Odra–Sava preko kojega su izgrađena tri veća mosta (1971), prve izvedene mosne konstrukcije od prednapetoga betona u Hrvatskoj. Gradio je zagrebačku obilaznicu od Zaprešića do Ivanje Reke, mnogobrojne prometne građevine i raskrižja u više razina, dva velika čvorišta u Zaprešiću i Jankomiru. Potkraj 1970-ih uvedena je vlastita kontrola materijala i izvođenja radova te je 1978. utemeljen Laboratorij sa sjedištem u Rakitju kao posebna cjelina s tri odjela – za asfalt, beton i geomehaniku.
Prvi je posao u inozemstvu Viadukt dobio 1963. u SR Njemačkoj na gradnji ulica, parkirališta i drugih objekata. U sljedećih nekoliko desetljeća ostao je prisutan na njemačkom tržištu kao izvođač i podizvođač njemačkim poduzećima za gradnju niza građevina diljem zemlje. Zajedno sa zagrebačkom Ingrom osnovao je posebno poduzeće Ingra – Viadukt AG sa sjedištem u Frankfurtu. Izvodio je radove u Francuskoj, te posebice u Africi. U Tanzaniji su 1965–69. izgrađena dva cestovna pravca ukupne duljine veće od 300 km, te mostovi i nasipi. Veći radovi izvedeni su u Alžiru tijekom 1980-ih, te u Ukrajini 1990-ih.
Viadukt se ubrzano razvijao od 1977. kada su počeli veliki radovi na autocestama u SR Hrvatskoj. Iduće je godine, prema licenci talijanskog poduzeća SEPI, počeo proizvoditi montažne gredne nosače od prednapetog betona raspona 6–37 m za dionicu Ivanja Reka–Okučani. Sudjelovao je u gradnji autoceste od Zagreba prema Beogradu, dionica poluautoceste na Istarskom ipsilonu, nove brze ceste u Karlovcu te mnogobrojnim radovima u Zagrebu u sklopu priprema za Univerzijadu 1987. Zbog sve većega opsega posla Viadukt je 1983. otvorio Tvornicu betonskih elemenata u Pojatnom za industrijsku proizvodnju prednapetih armiranobetonskih i betonskih proizvoda – konstrukcijskih elemenata mostova, marina, hala, kolektora, stambenih zgrada te drugih armiranobetonskih i betonskih elemenata raznih namjena.
Za Domovinskoga rata poduzeće je nastavilo raditi slabijim intenzitetom. Radilo je na autocesti prema Rijeci gdje je gradilo tunele Sleme (830 m) i Vrata (257 m) te u suradnji s Hidroelektrom tunel Tuhobić (2141 m), najdulji na trasi. Gradilo je i vijadukt Bajer (520 m) na kojem je prvi put u RH prednapeti rasponski sklop sandučastog presjeka izveden postupnim naguravanjem (1994). Na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća Viadukt je 1994. postao dioničko društvo. Nakon završetka Domovinskoga rata uključio se u obnovu porušenih mostova i oštećenih cesta. Obnovio je oštećeni most preko Slunjčice kraj Slunja važan za cestovnu povezanost Zadra s unutrašnošću te Carinski most u Mostaru – prvi obnovljeni most nakon rata.
Tijekom novog zamaha u gradnji autocesta potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih Viadukt je izgradio niz dionica i cestovnih građevina. Prvo je radio na autocesti Zagreb–Goričan (1997), zatim Varaždin–Čakovec i Komin–Breznički Hum (1998) te Breznički Hum–Novi Marof (2000–03). Na autocesti prema Rijeci, na poddionici Karlovac–Vukova Gorica izgradio je sve rigole, 14 km asfalta i najviše prometnih građevina. Na dionici Vrbovsko–Bosiljevo radio je dio trase i vijadukte Osojnik (434 m) i Zečeva draga (940 m). Na autocesti A1 od Zagreba do Splita gradio je među ostalim dionicu od čvorišta Sv. Rok do južnog portala istoimenoga tunela; probio je tunel Brezik; izgradio je vijadukt Mokrice (340 m); na dionici Skradin–Šibenik trasu, čvorišta, priključne ceste, vodozaštitu i propuste te vijadukt Draga (300 m), jedini na toj trasi građen metodom postupnog naguravanja. Ujedno je radio i na dionicama Vrpolje–Prgomet, Prgomet–Dugopolje, Dugopolje–Šestanovac. Prvi u Hrvatskoj radio je zidove od armiranoga tla uz vijadukte Ercegovići i Strikići.
Osim na autocestama poduzeće je radilo i na ostalim cestama: brzoj cesti između Svete Helene i Vrbovca, udbinskoj i riječkoj obilaznici, Jankomirskom mostu u Zagrebu i dr. Posjedovao je kamenolome u Ivancu kraj Zagreba, Straža kraj Đurmanca, Grič i Fužine u Gorskom kotaru, Jankovići u Istri i Tusto brdo na Hvaru. Početkom 2000-ih Viadukt je bio jedno od najuspješnijih građevinskih poduzeća u Hrvatskoj, sposoban izvesti mostove i vijadukte prema najsuvremenijim metodama. Godine 2007. zapošljavalo je oko 2000 radnika. Zbog prestanka gradnje većih dionica autocesta i svjetske gospodarske krize 2008., poduzeće je zapalo u financijske neprilike. Unatoč ugovorenim poslovima, 2016. prijavilo je pad prihoda te je 2017. proglašen stečaj.