Filipović, Ines (Zagreb, 2. III. 1936 – Zagreb, 4. VIII. 2001), arhitektica, njezin osobit doprinos izražen je u uređenju zagrebačkih interijera kao javnih gradskih prostora.

Diplomirala je 1959. na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskome fakultetu (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Surađivala je u Majstorskoj radionici → Drage Iblera (1963–64) i → Drage Galića (1966–67). Isprva je radila u arhitektonskim biroima Ostrogović (1960–63) i Osnova (1963–66), potom u Zavodu za teoriju i povijest arhitekture te Zavodu za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Na Fakultetu je bila zaposlena od 1977., isprva kao asistentica N. Šegvića, a 1999. izabrana je u zvanje redovite profesorice. U okviru Katedre za arhitektonsko projektiranje bila je nositeljica kolegija Arhitektonsko projektiranje i Interijer – vježbe.

U duhu postmodernističkih ideja izvela je mnogobrojne arhitektonske projekte i natječajne radove te uredila mnoštvo interijera, najvećim dijelom u Zagrebu. Najznačajnija ostvarenja plod su suradnje s → Nikolom Filipovićem: rekonstrukcija i adaptacija te dogradnja novoga trakta hotela Dubrovnik u Gajevoj 1 (1967–87), poslovna zgrada INA-Naftaplina u Šubićevoj 29 (1974–83) i višestambena zgrada u Zamenhoffovoj 12–16 (1975) u Zagrebu. Zajedno su izveli i niz značajnih interijera poput kavane Dubrovnik u Gajevoj 1 (1972., 1986), kafića Charlie u Gajevoj 4 (1972., 1985) i Match-ball u Ulici Kršnjavoga 21 (1972), restorana LR u Palmotićevoj 13 (1974), butika Matei u Miškecovu prolazu 3 (1979), prodavaonice slijepih Oktogon u Ilici 5 (1980), sve u Zagrebu, te ulazne etaže hotela Excelsior u Supilovoj 12 u Dubrovniku (1973). Samostalno je uredila diskoteku Shakespeare na Zenti u Splitu (1986) i kafiće Argentina u Tkalčićevoj 9 (1988) i Velvet u Dežmanovu prolazu 9 (1993) u Zagrebu. Dobitnica je više nagrada, među ostalima »Viktor Kovačić« (godišnja 1982; za životno djelo 2000) i »Vladimir Nazor« (godišnja 1988).