Autor: M. Erceg
Objavljeno:
Ažurirano: 12. listopada 2020

guma, materijal izvanredne elastičnosti dobiven preoblikovanjem i umrežavanjem smjese prirodnoga ili sintetskoga kaučuka i dodataka (umreživala, punila, ojačala, omekšavala, dodataka za poboljšanje preradljivosti, antioksidansa, pigmenata, aktivatora i dr.).

Prirodni kaučuk osušeni je mliječni sok (lateks) tropskog drveća iz roda kaučukovca, biljaka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae), roda Hevea i vrste H. brasiliensis, H. discolor, H. guianensis, H. spruceana. Izvorno je bijele boje, amorfne strukture, na hladnoći je krhak, a na temperaturi višoj od 100°C ljepljiv i mekan poput voska. Najvažniji su sintetski kaučuci (osnovna sirovina je nafta) stiren-butadienski kaučuk (SBR), polibutadien (PBD), poliizopren (PI), polikloropren (CR), silikonski kaučuci (SR) i kopolimer etilena i propilena (EPDM). Danas na prirodni otpada 48%, a na sintetske 52% od ukupno 30 milijuna tona svjetske godišnje proizvodnje kaučuka.

Prvi istovar kaučuka za potrebe tvornice Bata, 1933.

Svojstva gume kao elastomernoga materijala ovise o stupnju umreživanja i dodatcima. Umrežavanjem kaučuka stvaraju se kemijske veze (premoštenja) među linearnim makromolekulama kaučuka na reakcijski sposobnim mjestima, čime nastaje umrežena struktura koja se ponaša izrazito elastično. Porastom broja premoštenja guma postaje tvrđa. Umrežavanje se najčešće provodi pri povišenoj temperaturi (140–170°C), a ako se provodi uz dodatak sumpora kao umreživala naziva se vulkanizacija. Rjeđe se rabi hladno umrežavanje uz sumporov klorid S2Cl2, a umrežavanje je moguće i uz okside metala, određene organske perokside te gama-zračenje.

Guma, za razliku od kaučuka, pokazuje izvrsnu otpornost prema abraziji, ne bubri i nije topljiva u organskim otapalima, a zagrijavanjem ne omekšava. Rabi se za izradbu pneumatika za vozila (oko 65%), brtvi, profila, cijevi, transportnih vrpci, spremnika, obuće, rukavica, prostirača, igračaka i dr. Prerađuje se ekstrudiranjem, kalandriranjem, injekcijskim prešanjem te izravnim i posrednim prešanjem (→ preradba polimernih materijala; sv. 1). Guma se može uz pomoć topline i sredstava za bubrenje regenerirati, tj. pretvoriti u polimerni materijal (regenerirani kaučuk) koji se može oblikovati kao sirovi kaučuk te ponovno uporabiti. Prvu gumu vulkanizacijom pripravio je Charles Goodyear 1839. zagrijavanjem smjese prirodnoga kaučuka cis-1,4-polizoprena (NR) i sumpora.

Preše za proizvodnju automobilskih guma velikih dimenzija u tvornici Borovo, 1966.

Industrija gume u Hrvatskoj

Od 1931. kraj Vukovara djeluje poduzeće Bata, jugoslavenska tvornica gume i obuće (od 1946. Borovo, jugoslavenski kombinat gume i obuće, od 1992. → Borovo), koja se tijekom vremena prometnula u najvećega jugoslavenskog proizvođača gumenih proizvoda (gumena obuća, automobilske gume – pneumatici za osobna i teretna vozila, radne strojeve i bicikle, dijelovi i pribor za obuću, plinske maske, remeni, tkanine, cijevi, klinasto remenje i dr.). Godine 1990. Borovo je proizvelo 37 800 t gumenih proizvoda, ali je nakon razaranja u Domovinskome ratu proizvodnja znatno smanjena.

Konfekcioniranje automobilskih guma u tvornici Borovo, 1960-ih

Izradba automobilskih guma u tvornici Borovo, 1960-ih

Početkom 1930-ih, zagrebačka farmaceutsko-kemijska tvornica Kaštel (→ Pliva) osnovala je radionicu za proizvodnju higijenske gumene robe, koja je jedina u tadašnjoj državi proizvodila prezervative (pod nazivom Ris) te proizvode za medicinsku uporabu (cijevi za irigatore, sisaljke, kapaljke i sl.). Od 1934. radionica djeluje kao samostalna tvornica gumene robe → Ris. Tijekom vremena, a posebice nakon II. svj. rata asortiman proizvoda tvornice širio se, te obuhvaćao i raznovrsnu drugu gumenu robu (rukavice, gumene pelene, maske za ronjenje i peraje, dječji i meteorološki baloni, brtvila za hladnjake i perilice, brtve i crijeva za automobile i dr.). Od 1975. u Risovim pogonima u Gradačcu (BIH) proizvodili su se gumeni čamci Maestral. Od 2005. strojevi i program proizvodnje gumenih proizvoda prešli su u sastav novoosnovanoga poduzeća Monaris iz Gornje Stubice, koje danas proizvodi pretežno prešane gumene proizvode (za automobilsku industriju i za proizvođače bijele tehnike) i ekstrudirane gumene proizvode (brtve, profili, odbojnici, vrpce).

Reklamni oglas za higijensku gumu tvornice Kaštel, časopis Svijet, 1931.

Proizvodnja gumenih brtvi za vratašca perilica rublja u pogonu tvornice Ris, druga polovica XX. st., Zagreb

U Zagrebu je 1948. osnovano poduzeće Marijan Čavić, koje se isprva bavilo popravljanjem i obnovom pneumatika te proizvodnjom gumica za hidraulične kočnice. Širenjem asortimana prema zahtjevima pojedinih kupaca, poduzeće je postalo značajnim domaćim proizvođačem gumeno-tehničke robe. Od 1995. posluje pod nazivom Gumara Čavić d. d., ali je zbog poslovnih teškoća u stečaju od 2011.

Zgrada Gumare Čavić

U Varaždinu je 1990. osnovano poduzeće Gumiimpex koje se bavi proizvodnjom gumeno-tehničkih proizvoda (prešani proizvodi, transportne vrpce i remenje, brizgani proizvodi, brtveni sustavi, cijevi, ploče i dr.), a od 2005. raspolaže i postrojenjem za recikliranje gume, koje je prvo i najveće te vrste u RH. S 364 zaposlena (2018) bilo je najveći hrvatski proizvođač proizvoda od gume. Osim navedenih djelatnih poduzeća, danas gumene proizvode za različite industrijske primjene proizvode zagrebačka Tehnoguma, riječki Gumiservis i dr., a obnovom automobilskih guma bavi se i niz manjih radionica. U Hrvatskoj je 2018. proizvedeno 2508 t proizvoda od gume.

Visoko školstvo i znanost

Akademske godine 1971/72. uveo je → Fakultet strojarstva i brodogradnje (sv. 1) u Zagrebu usmjerenje Prerada nemetala, koje obuhvaća proizvodnju i preradbu gume, dok se od 1970-ih o proizvodnji i preradbi gume poučava putem niza kolegija na stručnoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini i na Tehnološkome fakultetu u Zagrebu (danas → Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) i → Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu. Potaknuto širenjem proizvodnje plastike i gume u izvornom obliku te plastičnih i gumenih proizvoda, 1970. osnovano je Društvo plastičara Hrvatske koje je od 1997. do prestanka djelovanja 2016. nosilo naziv → Društvo za plastiku i gumu (sv. 1). Društvo je održavalo znanstvene i stručne skupove, seminare i savjetovanja, 1980–2015. izdavalo je časopis → Polimeri (sv. 1), a bilo je i nakladnikom niza znanstvenih i stručnih monografija, npr. Injekcijsko prešanje kaučukovih smjesa (M. Šercer, 1988), Proizvodnja gumenih tvorevina (M. Šercer, 1999), Polimeri i polimerne tvorevine (A. Rogić, I. Čatić, D. Godec, 2008). Interese hrvatske industrije plastike i gume danas zastupa Udruženje za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore.


Ostali podatci
Iz arhive LZMK-a

Z. Janović, D. Štefanović: KAUČUK I GUMA. Tehnička enciklopedija, sv. 6, 1979., str. 742–758.

guma
Izradba autoguma u tvornici Borovo, 1960-ih

Materijal izvanredne elastičnosti dobiven preoblikovanjem i umrežavanjem smjese prirodnoga ili sintetskoga kaučuka i dodataka.

Kategorije i područja