Marušić, Rikard (Osijek, 13. IV. 1911 − Zagreb, 15. I. 2003), rudarski inženjer, stručnjak za oplemenjivanje mineralnih sirovina.
Studirao je metalurgiju u Přibramu u Češkoj te završio studij rudarstva u Ljubljani 1941. Radio je u boksitnim rudnicima mostarskoga područja, kao načelnik Uprave bosansko-hercegovačkih rudnika boksita u Mostaru 1942−49., kao direktor plana Rudnika i topionice olova i cinka Trepča u Zvečanu na Kosovu do 1951. te kao profesor u Rudarskoj srednjoj tehničkoj školi u Varaždinu do 1952., kada je postao asistent na Odsjeku za rudarstvo → Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (sv. 4); u zvanje redovitoga profesora → Rudarsko-geološko-naftnoga fakulteta izabran je 1972. Uveo je u nastavu jedan od temeljnih rudarskih kolegija Oplemenjivanje mineralnih sirovina, te kolegije Tehnologija prerade mineralnih sirovina i Osnove oplemenjivanja i metalurgije. Dekan Fakulteta bio je 1972−74. Umirovljen je 1981.
Bavio se istraživanjem boksita, oplemenjivanjem ugljena, željeznih ruda, azbesta, kamene soli, barita, kremenoga pijeska i tehničko-građevnoga kamena. Autor je udžbenika Oplemenjivanje mineralnih sirovina (1955), jednoga od prvih iz toga područja. Bio je jedan od inicijatora Tehničke enciklopedije LZ-a te 40 godina urednik za područje rudarstva. Bio je i dugogodišnji urednik časopisa Travaux, glasila Internacionalnoga komiteta za istraživanje boksita, glinice i aluminija.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu. Spomenica (1939–1969). Zagreb, 1971., str. 58.