Pokorny, Franjo (Pokorni; Franz) (Ogulin, 1828 – Zagreb, 22. VII. 1893), gospodarstvenik, utemeljitelj Tvornice likera, voćnih destilata i octa u Zagrebu iz koje se razvio današnji → Badel 1862.

Nakon što je izučio zanat u Karlovcu, u potrazi za poslom prvo je otišao u Sisak, gdje je u partnerstvu držao prodavaonicu (oko 1855‒60), a zatim u Zagreb, gdje se kao poslovođa zaposlio u Tvornici alkoholnih pića i likera vlasnikâ Gracijana Mihića i Eugena Sabljića (utemeljena 1862. u zagrebačkoj Vlaškoj ulici). Vrlo brzo svladao je tehnologiju destiliranja te je otkupio tvornicu (1863) i preimenovao je u Tvornica likera, voćnih destilata i octa (poslije Kraljevska povlaštena zagrebačka dionička tvornica likera Franjo Pokorny).

U tvornici je razvijao tehnologiju proizvodnje voćnih destilata, a zahvaljujući primjeni najsuvremenijih tehnologija u proizvodnji i visokoj kvaliteti proizvoda, na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu (1864) osvojio je najviša odličja. Slične uspjehe postigao je u Marburgu (1865) i na međunarodnim izložbama u Oportu (1866), Parizu (1867. srebrna medalja; 1878. zlatna medalja), Le Havreu (1868. zlatna medalja), Moskvi (1872. zlatna medalja), Beču (1873), Philadelphiji (1876), te u Trstu (1882. zlatna medalja). Do 1908. Pokornyjevi su proizvodi dobili ukupno 60 zlatnih, srebrnih i počasnih medalja. Zahvaljujući uspješnoj proizvodnji i mnogobrojnim nagradama, Franjo Josip I. odlikovao ga je Zlatnim križem za zasluge (1867). Svoje je proizvode Pokorny plasirao na domaćem i stranom tržištu. Najpoznatiji i najprodavaniji proizvodi bili su Pelinkovac, Žitni kimovac, Maraskino, Durancija, Vanilija, Kruškovac, Šljivovica, Cuba Rum i krem-likeri City Crême, Elite crême, Crême de Café, Crême de Curaçao. Tijekom putovanja po Francuskoj i Njemačkoj, na koje ga je poslala Zagrebačka trgovačko-obrtnička komora, napisao je knjigu o vinarstvu (1867).







Kao istaknuti gospodarstvenik, Pokorny je financijski podupirao Krajiški konzorcij za kupnju šuma i gradnju prometnica, a bio je i dioničar Obće zagrebačke štedionice i zalagaonice te član njezina Odbora i vijećnik u obrtnom odsjeku Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore.

Tvornicu je 1879. prodao dotadašnjemu poslovođi Eugenu Janušiću, koji je zadržao njezin naziv. Od 1892. tvornica počinje djelovati kao dioničko društvo, a od 1930-ih na proizvodima (plakati i etikete za boce) počinje se isticati novi logo s inicijalom P, koji je dizajnirao grafičar → Pavao Gavranić. Nakon II. svj. rata tvornica je konfiscirana i nacionalizirana, ali je nastavila s proizvodnjom. U poslijeratnim godinama udružila se s Tvornicom konjaka i finih likera Patria (1947), Plemenikom (nekadašnji Arko, 1949) i Industrijom vrenja Marijan Badel (1950) te od tada nosi naziv Marijan Badel, tvornica likera i rafinerija (od 1991. Badel 1862).