Objavljeno:
Ažurirano: 3. lipnja 2020

Pokorny, Franjo (Pokorni; Franz) (Ogulin, 1828 – Zagreb, 22. VII. 1893), zagrebački gospodarstvenik, vlasnik tvornice likera i vina.

Nakon što je izučio zanat u Karlovcu, u potrazi za poslom prvo je otišao u Sisak, gdje je u partnerstvu držao prodavaonicu (oko 1855‒60), a zatim u Zagreb, gdje se kao poslovođa zaposlio u Tvornici alkoholnih pića i likera vlasnika Gracijana Mihića i Eugena Sabljića (utemeljena 1862. u zagrebačkoj Vlaškoj ulici). Vrlo brzo svladao je tehnologiju destiliranja, stoga je otkupio tvornicu (1863) i preimenovao je u Tvornica likera, voćnih destilata i octa (poslije Kraljevska povlaštena zagrebačka dionička tvornica likera Franjo Pokorny).

U tvornici je razvijao tehnologiju proizvodnje voćnih destilata, a zahvaljujući primjeni najsuvremenijih tehnologija u proizvodnji i visokoj kvaliteti proizvoda, na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu (1864) osvojio je najviša odličja. Slične uspjehe postigao je u Marburgu (1865) i na međunarodnim izložbama u Oportu (1866), Parizu (1867. srebrna kolajna; 1878. zlatna kolajna), Le Havreu (1868. zlatna kolajna), Beču (1873) i Philadelphiji (1876), na politehničkoj izložbi u Moskvi (1872. zlatna kolajna) te austrougarskoj industrijsko-poljoprivrednoj izložbi u Trstu (1882. zlatna kolajna). Do 1908. Pokornyjevi su proizvodi dobili ukupno 60 zlatnih, srebrnih i počasnih kolajni. Zahvaljujući uspješnoj proizvodnji i mnogobrojnim nagradama, Franjo Josip I. odlikovao ga je Zlatnim križem za zasluge (1867). Svoje je proizvode Pokorny plasirao na domaćem i stranom tržištu (Europa i svijet), a likerima je opskrbljivao i francuski dvor. Najpoznatiji i najprodavaniji bili su Pelinkovac, Žitni kimovac, Maraskino, Durancija, Vanilija, Kruškovac, Šljivovica, Cuba Rum i krem-likeri (City Crême, Elite crême, Crême de Café, Crême de Curaçao). Tijekom putovanja po Francuskoj i Njemačkoj, na koje ga je poslala Zagrebačka trgovačko-obrtnička komora, napisao je knjigu o vinarstvu (1867).

Reklama za likere Pokorny u časopisu Ženski list, 1936.

Kao istaknuti gospodarstvenik, Pokorny je financijski podupirao Krajiški konzorcij za kupnju šuma i gradnju prometnica (oko 1869), a bio je i dioničar Obće zagrebačke štedionice i zalagaonice te član njezina Odbora (početkom 1870-ih), vijećnik u obrtnom odsjeku Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore te izbornik grada Zagreba za 2. izborni kotar u dva mandata.

Tvornicu je 1879. prodao dotadašnjemu poslovođi Eugenu Janušiću, koji je zadržao njezin naziv. Od 1892. tvornica počinje djelovati kao dioničko društvo, a od 1930-ih na proizvodima (plakati i etikete za boce) počinje se isticati novi logo s inicijalom P, koji je dizajnirao grafičar Pavle Gavranić (1905–1973). Nakon II. svj. rata tvornica je konfiscirana i nacionalizirana, ali je nastavila s proizvodnjom. U poslijeratnim godinama udružila se s Tvornicom konjaka i finih likera Patria (1947), Plemenikom (nekadašnji → Arko, 1949) i Industrijom vrenja Marijan Badel (1950) te od tada nosi naziv → Badel 1862 d. d.


Ostali podatci
Što pročitati?

I. Iveljić: Očevi i sinovi, privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća. Zagreb, 2007.

Pokorny, Franjo

Zagrebački gospodarstvenik, vlasnik tvornice likera i vina.

Opći podatci
Ime
Franjo (Franz)
Prezime
Pokorny (Pokorni)
Mjesto i datum rođenja
Ogulin, 1828.
Mjesto i datum smrti
Zagreb, 22. 07. 1893.
Povezana poduzeća
Badel 1862 d. d.

Kategorije i područja