Skomerža, braća Ivan (Crikvenica, 22. IX. 1864 – Crikvenica, 9. VII. 1953), Josip (Crikvenica, 23. I. 1883 – Crikvenica, 22. II. 1969) i Bonifacie Srećko (Bono; Crikvenica, 14. V. 1886 – Rijeka, 16. IX. 1950), inovatori i stručnjaci u području ribarstva. Svojim su naprednim idejama svrstali Crikvenicu među vodeća ribarska središta na Jadranu u prvoj polovici XX. st. Radi učenja novih ribarskih tehnika, početkom XX. st. Ivan i Josip poduzeli su studijska putovanja u Dansku, Norvešku i Njemačku, koja su rezultirala mnogobrojnim inovacijama što su ih primjenjivali u ribarskoj praksi.

Ivan je 1908. prvi na Jadranu u uporabu uveo ribarsku brodicu na motorni pogon Galeb, dugu 6 m, s motorom snage 4 KS (3 kW) nabavljenim u danskome Frederikshavnu (Talijani su prvi eksperimentalni pokus s motorom na ribarskome čamcu poduzeli tek 1918. u Pescari). U svijetu se još tridesetak godina nakon Ivanova eksperimenta riba ponajviše lovila s pomoću brodova na vesla i jedra.

Stvorio je ribarsku flotu od dvadesetak motornih koćarica te 1912. osnovao prvo dioničko ribolovno poduzeće na Jadranu Nekton, koje je vodio do 1918. Nektonove koće ribarile su na za ono doba vrlo napredan način. Flotu je predvodio matični brod Valerija, koji je Ivan uredio kao servisni brod (opskrba hranom, gorivom i ribarskim alatima svih koćarica, te mehanička radionica i ambulanta). U floti se nalazio i transportni brod Kondor, s rashladnim komorama i bazenima za prijevoz žive ribe (kapaciteta 500 t), koji je prikupljao ribu s ostalih koćarica, a mogao je i samostalno obavljati ribolov. Smatra se da je Kondor bio prvi brod hladnjača na Sredozemlju. Takva organizacija flote omogućila je dulje ribarenje daleko od jadranskih luka. Svjestan važnosti biologije mora i suradnje sa znanstvenicima, Ivan je prvi u svojem ribolovnom poduzeću zaposlio biologa Reinharda Gasta (1915) kako bi provodio znanstveni nadzor ribolova. Riječku je ribarnicu opremio uređajima za hlađenje (1912), a uveo je i prodaju ribe na kioscima. Uz tada umirovljenoga ribarskog nadzornika → Petra Lorinija sudjelovao je na trgovačkim pregovorima s Italijom na izradbi Brijunske konvencije o ribolovu (1921). Pisao je o ribarstvu u Ribarskome kalendaru i Jadranskome ribaru.









Josip je 1908. započeo pokuse s povlačnom dubinskom mrežom na području Vinodolskoga kanala (Crikvenica–Vrbnik). U početku je rabio njemačku mrežu Baumnetz s vrećastim otvorom koji je otvorenim držala drvena oblica duljine 7 m. Kako se mreža nije pokazala korisnom za prilike u Jadranskome moru, odustao je od njezine uporabe i 1909. konstruirao prikladniju mrežu, sličnu dubinskoj mreži koći kakva se rabi i danas. Ivan i Josip zajedno su iste godine konstruirali mrežu plivaricu »na jezik« i prvi na Jadranu uspjeli je iskoristiti u ribolovu male plave ribe. Ta je mreža bila duga 120–200 m, na donjem je dijelu imala trokutast nastavak nalik jeziku koji se podvlačio pod riblje jato i zatvarao ga. Za rad s tom mrežom bilo je potrebno 10–20 ribara.

Iduće godine prvi su u noćnome ribolovu (kraj Šila na Krku) primijenili novu petroplinsku svjetiljku (feral na petrolej), koja je ubrzo iz uporabe istisnula acetilensku svjetiljku → Ivana Dellaittija. Pokušavajući smanjiti troškove u ribolovu koćama, braća su preuzela dansku praksu uporabe dasaka širilica koje su pri povlačenju mreže otvor držale rastvorenim, pa se, umjesto dvama brodovima, mreža vukla samo jednim brodom. Sličan način koćarenja u uporabi je i danas, a tada je bio novina na Sredozemlju. Josip je 1935. osnovao Zadružno gojilište kamenica u uvali Klimno na Krku. Od 1940-ih bio je stručni suradnik crikveničke općine pri postavljanju izložaba o početcima ribarstva u Crikvenici. Autor je više radova i prikaza iz područja ribarstva.

Bonifacie Srećko (Bono) bio je jedan od organizatora ekspedicije crikveničkih ribara koji su kao pripadnici zadruge Jadran 1947. otišli u Albaniju (poslije i u Egipat i Izrael), gdje su tamošnje ribare poučavali novim metodama i tehnikama ribarenja. Bio je i suvlasnik poduzeća B. Skomerža i drugovi (1922–25), a nakon II. svj. rata zaposlio se u tvornici → Mirna u Rovinju.