Sljeme, poduzeće za preradbu mesa i proizvodnju mesnih prerađevina osnovano 1946. u Sesvetama; jedno od najvećih poduzeća mesne industrije u Jugoslaviji.

Razvilo se iz zanatske radionice za proizvodnju suhomesnate robe Filipa Rabusa, osnovane 1871. u Zagrebu (isprva se nalazila u Ilici 5, a poslije je preseljena u današnju Ulicu Nikole Tesle 13). Zbog povećanja proizvodnje Rabusov sin Filip mlađi kupio je 1915. u Sesvetama zemljište sa starim pogonom za preradbu mesa, preuredio ga i modernizirao, te 1921. ondje pokrenuo Prvu zagrebačku tvornicu salame, kobasica i masti Katarina Rabus i sin s približno 200 zaposlenih radnika. Tvornica je postupno proširila djelatnost i na preradbu svježega mesa te proizvodnju mesnih konzervi koje su se od 1931. izvozile u Englesku i SAD. Sirovine za proizvodnju nabavljale su se u cijeloj Jugoslaviji, posebice u Srijemu, Bačkoj i Banatu.

Nakon II. svj. rata poduzeće je nacionalizirano, a od kraja 1946. nastavilo je djelovati pod nazivom Sljeme, mesna industrija. U prvoj polovici 1950-ih slijedila je faza modernizacije te izgradnje novih pogona, među ostalim kafilerije. Godine 1958–59. Sljemenu su pripojeni Industrija mesnih proizvoda iz Vrbovca (od 1962. samostalan PIK Vrbovec, danas → PIK Vrbovec plus), Gradska klaonica i Mesopromet iz Zagreba, Zagorje iz Zlatar Bistrice, peradarski pogoni iz Donje Stubice i Poznanovca, te srodna poduzeća iz Jastrebarskog i Sesvetskoga Kraljevca, čime je njegova djelatnost bila proširena na ratarstvo, stočarstvo, peradarstvo, ribogojstvo i dr. Pogon Transport, osnovan 1959., postao je važna sastavnica poduzeća usmjerena na prijevoz roba.







Od početka 1960-ih poduzeće je nastavilo djelovati kao poljoprivredno-industrijski kombinat. Godine 1965. osnovalo je Tvornicu stočne hrane, a 1966. Svinjogojsku farmu. U tome razdoblju osnovana je i proizvodna jedinica poduzeća Virje za trgovinu stokom i poljoprivrednim proizvodima. Kombinat je tada zapošljavao oko 4000 radnika, od kojih oko 1100 u sesvetskome pogonu. Godine 1965. otvorio je motele u Trogiru, Biogradu i Rijeci (prema projektima arhitekta → Ive Vitića; sv. 3), a uz njih i sedam restorana u kojima su nudili vlastite proizvode. Opseg proizvodnje proširio se 1970-ih izgradnjom novog odjela za proizvodnju salama, koje su se dijelom izvozile u Europu i SAD. Uz druge oblike modernizacije ulagalo se i u osuvremenjivanje pakiranja mesnih proizvoda. Sredinom 1970-ih poduzeće je reorganizirano u SOUR PIK Sljeme koji se sastojao od više RO-a te OOUR-a unutar njih. Početkom 1980-ih sesvetski pogon zapošljavao je više od 1840 radnika.







Godine 1983. RO Transport izdvojen je iz SOUR-a u posebno društveno poduzeće pod nazivom Sljemetrans. Sredinom 1980-ih RO Sljeme – Proizvodnja i konfekcioniranje mesa i RO Sljeme – Riba pridruženi su novoutemeljenomu poduzeću Zagrepčanka. Pogon kafilerije izdvojio se 1987. i prerastao u poduzeće Agroproteinka koje djeluje i danas. Godine 1988. zbog poteškoća u poslovanju otvoren je stečajni postupak nad četiri sastavnice poduzeća – Vanjska trgovina, Tvornica stočne hrane, Mesna industrija i Trgovina. Izdvajanjem OOUR-a Stočarstvo, ratarstvo i kooperacija Jastrebarsko iz sastava Sljemena 1989. nastalo je društveno poduzeće Sljemepoljoprivreda, za poljoprivredu, uzgoj stoke i ribarstvo s p. o. sa sjedištem u Jastrebarskom. Godine 1994. reorganizirano je u dioničko društvo, a 1995. nad njim je započeo stečajni postupak koji je dovršen 2001. Godine 1989. Svinjogojska farma udružila se s Elektroničkim računskim centrom, a 1991. predana joj je imovina Mesne industrije i Tvornice stočne hrane. Tako su u okviru novoutemeljenoga društvenog poduzeća bile ustrojene tri međusobno tehnološki povezane poslovne jedinice – Tvornica stočne hrane, Svinjogojska farma i Mesna industrija.







Postupak pretvorbe društvenoga poduzeća Sljeme u dioničko društvo proveden je 1994., a upisan u sudski registar 1996. Većinskim vlasnikom postalo je poduzeće Finagra. Sljeme je tada zapošljavalo oko 300 radnika. Godine 2005. promijenilo je ime u Rabus d. d., a koncern Agrokor (od 2019. Fortenova grupa) kupio je robnu marku Sljeme te je PIK Vrbovec u njegovu vlasništvu nastavio proizvoditi mesne proizvode s markom Sljeme. Godine 2007. nad poduzećem Rabus pokrenut je stečajni postupak koji je završio sljedeće godine. Poduzeće je ugašeno, a njegova imovina rasprodana. Velik dio nekretnina preuzeo je Grad Zagreb.