Tvornica duhana Rijeka (Tabakera), poduzeće za preradbu duhana i proizvodnju duhanskih proizvoda koje je od 1851. do 1948. djelovalo u Rijeci.

Kraljevska ugarska tvornica duhana osnovana je 1851., u doba kada je u Hrvatskoj i Ugarskoj uveden državni monopol na sadnju i preradbu duhana. Uvođenje monopola onemogućilo je poslovanje domaćih manufaktura i omogućilo procvat industrijske preradbe duhana. Tvornica duhana bila je smještena u zgradu u gradskome središtu u kojoj su prethodno bile → Tvornica šećera Rijeka i vojska Austro-Ugarske Monarhije. Vlada je zgradu za 100 000 dukata otkupila od vojske, u nju je preselila strojeve iz tvornice duhana koja je do 1849. djelovala u Veneciji i pokrenula proizvodnju. Tvornicom je upravljala središnja uprava u Budimpešti. Već prve godine u njoj je radilo 1500 radnika, a 1862. zapošljavala je 2400 radnika. Prerađivala je 4400 t duhana na godinu. Imala je jedan stroj na parni pogon i 16 drugih strojeva. Duhan je nabavljala na Levantu, u Ugarskoj, Banatu, Hrvatskoj, Slavoniji, Nizozemskoj, Italiji i Americi, a svojim je proizvodima opskrbljivala Hrvatsku, Slavoniju, Korušku, Kranjsku, Istru, Dalmaciju, Trst i dr.







Kako je preradba duhana rasla, javila se potreba za proširenjem tvorničkoga pogona, pa su u tu svrhu u pogon stavljene zgrade s druge strane potoka Brajde, kojima se prije koristila i tvornica šećera. Izgradnju i adaptacije pogona, tvorničkih skladišta i dogradnju upravne zgrade vodili su mađarski arhitekti, koji su izradili planove za denivelaciju glavnog ulaza u zgradu (1875; vjerojatno zbog uređenja ulice uz more), rekonstrukciju krovišta (1892) i uređenje središnjega salona na prvome katu upravne zgrade, koji je oslikao riječki slikar Giovanni Fumi.

Vrhunac proizvodnje tvornica je dosegnula početkom XX. st. kada je zauzela vodeću poziciju u proizvodnji duhana u državi. Godine 1908. proizvela je 23 029 570 komada cigara, 371 171 950 cigareta, 582 t duhana za pušenje i 16 t ekstrakta duhana, a zapošljavala je 2500 radnika. Nakon I. svj. rata tvornički su pogoni radili smanjenim kapacitetom. Veliki štrajk radnika 1925. trajao je osam dana, a zaustavljen je vojnim angažmanom. Tvornica je prerađivala duhan (cigarete Gloria i Eneo) sve slabijim intenzitetom do 1944. Tijekom savezničkog bombardiranja Rijeke u II. svj. ratu, tvornički je pogon oštećen. Ipak, tvornica je zadržala minimalnu proizvodnju do 1948. Preostali već pomalo zastarjeli strojevi preseljeni su u rovinjsku tvornicu duhana (→ Tvornica duhana Rovinj), a zgrada je obnovljena i u njoj je počela djelovati Tvornica motorne opreme i ljevaonica → Rikard Benčić (sv. 1).