Weissmann, Ernest (Đakovo, 11. XI. 1903 – Haarlem, Nizozemska, 13. VII. 1985), arhitekt, zagovornik društveno odgovorne arhitekture koji je snažno utjecao na približavanje hrvatske moderne arhitekture svjetskim tijekovima.

Diplomirao je 1926. na Arhitektonskom odjelu Tehničke visoke škole (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Na nagovor → Zlatka Neumanna otišao je u Pariz, gdje je radio kao suradnik u atelijerima pionira i stupova internacionalnog arhitektonskog stila Adolfa Loosa (1926–27) i Le Corbusiera (1927–30), s kojim je poslije i samostalno surađivao (Pavillon des Temps Noveaux na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937). Uključivši se 1928. u rad međunarodne organizacije CIAM (Congrès internationaux d’architecture moderne), jednog od glavnih generatora urbanističke teorije i prakse 1928–59., bio je jedan od osnivača → Radne grupe Zagreb (1932), koja je iste godine sudjelovala na IV. izložbi → Udruženja umjetnika Zemlja te 1933. kao nacionalna sekcija za Jugoslaviju bila službeno primljena u članstvo CIAM-a. Godine 1938. otišao je u SAD da bi realizirao jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u New Yorku (1939). Za II. svj. rata ostao je u SAD-u, gdje je radio na programima tehničkih pomoći, a poslije kao direktor i visoki dužnosnik različitih odjela UN-a koji su se bavili problemima i razvojem stanovanja i urbanizma. U mirovini od 1966., svojim se utjecajem i dalje zauzimao za pomoć UN-a domovini.

Iako slovi za jednu od najznačajnijih arhitektonskih osoba svoga doba, njegovu arhitekturu obilježava veći broj natječajnih radova i projekata, a tek manji broj realizacija. Među realiziranim projektima ističu se obiteljske kuće Podvinec na Jabukovcu 23 i Kraus u Nazorovoj ulici 29 (1936–37), paviljoni Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (danas Agronomski fakultet; 1932–33. i 1936–40., s Radnom grupom Zagreb – V. Antolićem, V. Hećimovićem, Z. Kavurićem, J. Pičmanom, J. Seisselom i B. Teodorovićem) u Zagrebu, u Beogradu je izveo Dom novinara u Resavskoj 28 (1934–35), a 1950-ih vlastiti ljetnikovac u Malom Lošinju. Među natječajnim radovima ističu se osnovne škole Lučac i Grad u Splitu (1928), Sanatorij za TBC kosti i zglobova u Kraljevici (1928–29, s M. Delićem), Zakladni blok (1929., s K. Maekawom i N. Riceom), Židovska bolnica (1930) te Klinička i zakladna bolnica na Šalati (1930–31) u Zagrebu, Higijenski zavod u Banjoj Luci (1931), Đačka menza u Zagrebu (1931), Sanatorij za TBC na Šupljoj steni na Avali (1931), Zgrada radničkih ustanova (1932., s Radnom grupom Zagreb) te Građanska i obrtna škola na Savskoj cesti (1935) u Zagrebu, i dr. Od 1965. bio je dopisni član JAZU-a (danas HAZU).







