Hidroelektra, građevinsko poduzeće osnovano 1946. u Zagrebu. Do kraja 1950-ih izvodilo je isključivo hidroelektrane, a 1960–70. širilo je specijalnosti na ostala područja gradnje poput izgradnje cesta, tunela, objekata u gospodarstvu i visokogradnje. Prvi stručni kadar poduzeća činila je skupina za projektiranje hidroelektrana koja je iz Elektrotehničkog poduzeća Hrvatske (ELPOH; → Elektroprojekt) 1946. prešla u Hidroelektru i izradila generalni projekt za izgradnju → hidroenergetskoga sustava Vinodol. Osim HE Vinodol (Nikola Tesla), Hidroelektra je izvela velik broj značajnih objekata u koje spadaju hidrocentrale (Ozalj, Zavrelje, Gojak, Split, Senj, Rijeka i Orlovac), termoelektrane (Sisak, Zagreb II, Plomin), industrijska postrojenja i visokogradnja (OKI Zagreb, → DIOKI (sv. 2); rafinerija Urinj; Kemijski kombinat Zagreb, → Chromos (sv. 2); Velesajam Zagreb itd.), vodogradnje (Livanjsko polje, nasipi uz Savu i Unu, kanal Kupa–Kupa, Lonjsko polje, vodovodi Bakar, Rijeka, Kraljevica, Zagreb itd.), veći broj cesta, željezničkih pruga i mostova (Jankomirski most), aerodrom na Krku itd. Godine 1953. je u okviru Tehničkoga odjela osnovan projektni odjel, koji se poslije razvio u odjel pripreme rada. Pri građenju hidrotehničkih tunela rabljene su suvremene metode, a sve oplate i ostala oprema rađene su prema vlastitim projektima.

Novo razdoblje razvoja poduzeća počelo je 1970. izgradnjom prve autoceste u RH između Zagreba i Karlovca. Nakon kratkotrajnoga zatišja, potkraj 1970-ih se ponovno ulagalo u cestogradnju, i to više nego ikada te su se gradile zagrebačka obilaznica, autocesta Ivanja Reka–Lipovljani, dovršavao se tunel Učka s cestom od Matulja do Lipovljana. U doba izgradnje tunela Učka (1976−81) poduzeće je bilo najveće na području Jugoslavije s približno 10 000 radnika raspoređenih u dvije radne organizacije: Hidroelektra – građenje i Hidroelektra – industrija građevnog materijala. Početkom 1980-ih Hidroelektra je izgradila prvi most od prednapetog betona preko Save u Zagrebu (Jadranski most), dvojni vijadukt Svilno na autocesti Oštrovica–Kikovica, Krčki most, nadvožnjak preko Selske ceste i podvožnjak ispod Ulice Hrvatske bratske zajednice u Zagrebu (oba je mosta projektirao → Inženjerski projektni zavod). Godine 1980. poduzeće je gradilo most preko Save kraj Siska uz naselje Crnac. Godine 1982–83. završena je poluautocesta Kikovica–Oštrovica na kojoj je izgrađeno pet vijadukata ukupne duljine 1343 m. Hidroelektra je 1980-ih u Alžiru izgradila nekoliko željezničkih nadvožnjaka, pješačkih mostova i akvedukata od prednapetoga betona. Gradila je i u Njemačkoj, Maleziji, Ukrajini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Rusiji i dr.

Nakon 1990. u Hrvatskoj se snažno ubrzala izgradnja cesta pa tako i mostova. Na cesti Solin–Klis Hidroelektra je izgradila četiri vijadukta od kojih je najveći Jamani. Izgradnjom buduće autoceste Rijeka–Trst, odn. priključka ceste Matulji–tunel Učka–Lupoglav, izvela je vijadukte Klesarija, Šmogori i Živica. Poduzeće je potkraj 1991. imalo 4532 zaposlenika, od čega 460 u inozemstvu. Za Domovinskoga rata se izgradnja prometnica znatno usporila, ali radovi ipak nisu bili obustavljeni. Gradila se obilaznica oko Splita, potez autoceste Karlovac–Rijeka od Oštrovice do Vrata u Gorskome kotaru, a 1993. počeli su radovi na obilaznici Pazina odnosno cesti Cerovlje–Rogovići, potom se na autocesti Karlovac–Rijeka gradio vijadukt Hreljin. Nakon pretvorbe 1993., društvo Hidroelektra d. d. osnovalo je poduzeće Hidroelektra – Niskogradnja (1994) sa sjedištem u Zagrebu kao sljednika negdašnje tradicije te potpuno neovisno poduzeće Hidroelektra – Projekt (1995). Stečajni postupak Hidroelektra – Niskogradnje pokrenut je 1997., a 2015. preuzeo ju je rusko-hrvatski poduzetnik Sergej Gljadelkin. Poduzeće je od 2016. izvodilo rekonstrukciju postojećega i izgradnju novoga drugog kolosijeka željezničke pruge Dugo Selo–Križevci. Poduzeće je 2017. preuzelo austrijsko poduzeće Avenue Osteuropa, a potom Hidroelektra mehanizacija, no i ono je od 2019. u stečaju.