Podravka d. d., prehrambeno i farmaceutsko poduzeće sa sjedištem u Koprivnici, osnovano 1947; jedno od najvećih prehrambenih poduzeća u Jugoslaviji, a danas jedno od prihodovno najuspješnijih takvih poduzeća u Hrvatskoj.







Temelji osnutka poduzeća

Njezini korijeni vezani su uz prehrambene manufakture koje su u razdoblju između dvaju svjetskih ratova djelovale u Koprivnici i okolnim mjestima. Među najznačajnijima bile su radionice za osnovnu preradbu voća, koje su 1934–45. radile za potrebe trgovačkoga poduzeća Braća Wolf, u vlasništvu Matije i Marijana Wolfa, a zapošljavale su najviše 30 radnika.

Od ostalih koprivničkih poduzeća koja su prethodila Podravki ističu se Koprivnički paromlin d. d. u pretežnom vlasništvu obitelji Braun i Etinger, Industrija ulja d. d. u vlasništvu obitelji Braun (osnovana 1917., tijekom 1930-ih zapošljavala je gotovo 300 radnika i spadala u najznačajnija industrijska poduzeća sjeverozapadne Hrvatske), te Tvornica suhomesnate robe Wegmann d. d. (djelovala je 1922–30. zapošljavajući oko 15 radnika).

Uz poticaj i potporu komunističkih vlasti, poduzeće je 1945. pod upravom dotadašnjih vlasnika braće Wolf nabavilo potrebnu opremu, te s gotovo 70 zaposlenih preraslo u Industriju konzervi Braća Wolf, koja je proizvodila i pakirala u konzerve i staklenke marmeladu, džemove, kompote i ostale proizvode od voća i povrća, ali i meso i alkoholna pića. Poduzeće je 1946. bilo nacionalizirano.

Od 1947. do hrvatske neovisnosti

Pod centraliziranom upravom Ministarstva industrije i rudarstva NR Hrvatske na temelju podržavljenoga poduzeća braće Wolf i drugih srodnih koprivničkih poduzeća počeli su se širiti kapaciteti proizvodnje (nabava aparata za egaliziranje voćne srži, kotlova za kuhanje marmelade i dr.), te je 1947. osnovana Podravka, industrija za preradu voća i povrća. Prema naputcima Vlade NR Hrvatske iz 1948. zadatak Podravke bio je »prerada voća i povrća, izrada marmelade, džemova, kompota, pulpiranje voća, izrada srži od voća, konzerviranje i ukiseljavanje povrća«. Godine 1948. u sklopu Podravke započeo je djelovati i laboratorij sa zadatkom nadzora kvalitete, a broj zaposlenih prešao je 400.

Podravka je 1949‒52. zbog posljedica centralistički dirigirane ekonomije i međunarodne izolacije bilježila gubitke i pad zaposlenih. Decentralizacijom jugoslavenskoga gospodarstva i uvođenjem samoupravljanja početkom 1950-ih došla je pod upravu lokalnih vlasti i radničkoga kolektiva. Vodstvo poduzeća počelo je djelovati sve samostalnije, započeo je izvoz, asortiman proizvoda proširio se na alkoholna i bezalkoholna pića, voćne sokove, senf i konzerviranje mesa, te je nabavljena oprema za pečenje rakije, izradbu koncentrata rajčice i senfa te sušare za povrće. Poduzeće je uz otkup povrća i voća s okolnoga područja počelo saditi i vlastite voćnjake i rasadnike. Ipak, poteškoće zbog prilagođavanja reformiranomu jugoslavenskom gospodarstvu s tržišnim elementima trajale su do kraja 1950-ih, kada se poduzeće konsolidiralo.













Razdoblje od kraja 1950-ih do kraja 1960-ih doba je intenzivnog razvoja poduzeća: pojavili su se novi proizvodi, modernizirali su se i proširili postojeći te izgradili novi pogoni, a povećao se i fizički obujam proizvodnje. Podravki je 1958. pristupilo poduzeće Stokopromet iz Koprivnice, 1959. koprivnička klaonica, 1967. prehrambeno poduzeće Kalnik iz Varaždina i tvornica praškastih proizvoda Sana iz Hoča kraj Maribora, a 1969. pogon za preradbu povrća iz Umaga. Godine 1963. u proizvodnome je dijelu Podravke bilo sedam odjela: Jušni koncentrati i tjestenine, Meso i mesni proizvodi, Voće i povrće, Priprema proizvodnje, Laboratorij, Održavanje i Proizvodnja vlastitih sirovina. U tom razdoblju započeo je i izvoz u SSSR i na izvaneuropska tržišta. Godine 1958. uz kontrolni laboratorij osnovana je tehnološko-analitička grupa koja je pratila proizvodne inovacije. Poduzeće se afirmiralo inovativnim proizvodima kao što su koncentrirane juhe, mesne konzerve i dodatci jelima. Godine 1959. započela je proizvodnja → Vegete, dodatka jelima koji je razvio tim na čelu sa → Zlatom Bartl, voditeljicom tehnološko-analitičke grupe. Godine 1967. poduzeće je zapošljavalo više od 1750 radnika.













Razvoj je nastavljen i tijekom 1970-ih i 1980-ih. Obujam proizvodnje u odnosu na 1967., kada je iznosio 24 000 t, povećan je 1979. na 230 000 t. Udio Podravkinih proizvoda u tom je razdoblju na jugoslavenskom prehrambenom tržištu bio velik (1979. udio juha i dodataka jelima bio je 67%). Poduzeće je 1980. zapošljavalo 6872 radnika. U tom razdoblju porastao je i izvoz prehrambenih proizvoda. Nastavila se integracija s drugim poduzećima, čime je Podravka preko nekih od njih ušla i u područja farmaceutike i ugostiteljstva. Godine 1971. udružila se s poduzećem Banje Lipik koje se bavilo lječilišnim turizmom, ugostiteljstvom i proizvodnjom mineralne vode, 1972. s Poljoprivredno-industrijskim kombinatom Budućnost iz Đelekovca, Poljoprivredno-industrijskim kombinatom Podravina iz Koprivnice i tvornicom lijekova → Belupo iz Ludbrega, 1974. s poduzećem Segestica iz Siska za proizvodnju pića, kvasca i octa, 1979. s klaonicom u Garešnici, a 1980. s klaonicom u Daruvaru.

Podravka je potkraj 1960-ih raspolagala s 420 ha poljoprivrednoga zemljišta, a integracijama s poljoprivredno-industrijskim kombinatima početkom 1980-ih površina obradiva zemljišta narasla je do 3738 ha. Zemljišta su uglavnom bila smještena u Podravini, gdje je bila razvijena široka mreža poljoprivrednih kooperanata.

Tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih rekonstruirana su mnoga stara i izgrađena neka nova tvornička postrojenja: pivovara (1972), klaonice i hladnjače (1975), pogon mesnih konzervi i silos za žito (1977), postrojenje za proizvodnju kvasca (1979) i postrojenje za proizvodnju lijekova (1981). Poduzeće je istodobno izgradilo razgranatu mrežu distribucijskih skladišta i prodaje u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Podravka se u tom razdoblju istaknula i proizvodnjom licenciranih proizvoda zapadnoeuropske prehrambene industrije (Dr. Oetker, Jacobs, Tuborg i dr.), kao i linijama novih proizvoda, poput dječje hrane Čokolino. Godine 1970. počeo je raditi Elektro-računarski centar, a 1972. osnovan je Podravkin institut koji je proširio djelatnost dotadašnjega laboratorija u području fizikalno-biokemijskih, mikrobioloških i kemijskih istraživanja.







Godine 1976. Podravka je počela djelovati kao SOUR, a do 1979. u njegovu je sastavu bilo formirano deset RO-a (Poljoprivreda, Kooperacija, Industrija mesa, Industrija hrane, Voće i povrće, Industrija pića, Belupo, Usluge, Institut, Trgovina), a unutar njih 35 OOUR-a. Godine 1982. otvoren je → Muzej prehrane Podravka koji sadrži zbirke tehnike, ambalaže i industrijske tehnologije koje su se rabile u poduzeću.

Od uspostave hrvatske neovisnosti

Godine 1993. poduzeće je privatizirano i registrirano kao dioničko društvo. U tom razdoblju pokrenuta su nova proizvodna područja (pakiranje izvorske vode), a počeli su se otvarati i novi pogoni u Koprivnici (Tvornica Vegete 2000., Tvornica jela 2003) i kupovati pogoni u Hrvatskoj (tvornica sladoleda i smrznutih proizvoda Ital-Ice u Poreču 2002–13) i inozemstvu (pogon za proizvodnju Vegete, juha i praškastih proizvoda u Kostrzynu u Poljskoj 2000–14., poduzeće Žito u Ljubljani 2015). Poduzeće je istodobno kupilo više brandova u Hrvatskoj i inozemstvu (Eva, Lero, Warzywko, Perfekta, Belsad, Čokolešnik i dr.). Potkraj 2010-ih bilo je među financijski najuspješnijim poduzećima u Hrvatskoj, dobrim dijelom zahvaljujući izvoznoj politici orijentiranoj na svjetska tržišta. Godine 2018. zapošljavalo je 6517 radnika.