Neidhardt, Franjo (Zagreb, 14. I. 1907 – Zagreb, 20. XI. 1984), arhitekt, zapažen po projektima sportske arhitekture.
U Beču je studirao na Školi za umjetnost i obrt (Kunstgewerbeschule) 1925–28. u klasi Oskara Strnada te na Akademiji likovnih umjetnosti (Akademie der Bildenden Künste) 1930–33. Nakon povratka u zemlju djelovao je u Zagrebu, gdje je za II. svj. rata radio u Državnoj poslovnoj središnjici za zemaljske proizvode (ZEMPRO). Godine 1948. poslan je u Trstenik kraj Stalaća u Srbiji radi poslijeratne obnove zemlje. Nakon povratka u Zagreb, radeći u poduzeću Tempo, osuđen je 1953. na zatvorsku kaznu zbog političkih svjetonazora. Od 1954. radio je u novoosnovanome Projektnom birou Žerjavić, surađivao s Majstorskom radionicom za arhitekturu D. Iblera do 1964., te radio u Zavodu za izgradnju Grada Zagreba do umirovljenja 1966., kada je nastavio voditi privatnu arhitektonsku praksu.
U predratnom je razdoblju u Zagrebu realizirao stambenu zgradu u Preradovićevoj ulici 22 (1932–36) i vilu Schneider u Karasovoj 10 (1934–35). U prvome poslijeratnom razdoblju radio je pretežno na projektima sportske arhitekture, većinom u suradnji s → Vladimirom Turinom. Za projekte stadiona Fiskulturnog društva Akademičar iz 1946 (danas stadion Maksimir; s V. Turinom i E. Erlihom; sjeverna i zapadna tribina realizirana 1953–55., istočna tribina 1961) te Olimpijskog stadiona Banjica u Beogradu iz 1947 (s V. Turinom, D. Boltarom, Z. Bregovcem i Z. Radićem) dobio je počasne diplome i brončane olimpijske medalje za sportsku arhitekturu na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. Izradio je i projekt Centra za vodene sportove Rijeka – Sušak (s V. Turinom, Z. Radićem, N. Kućanom i I. Seifertom) 1949. koji je izložen na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. Suautor je projekta Doma sportova u Zagrebu 1964–66 (s V. Turinom, M. Vodičkom, B. Žeželjem; dovršen 1972). Uz to je u Zagrebu realizirao stambene zgrade na Savskoj cesti 52–54 (s P. Baranyaijem, 1954), Fallerovu šetalištu 36A–36D (1955) i dr. S bratom → Jurjem Neidhardtom ostvario je opsežnu stručnu prepisku te dugogodišnju suradnju koja je rezultirala projektima višekatnoga stambenoga amfiteatra Pčelinje saće u Sarajevu (1967) i hotela Agava u Makarskoj (1969), oba izložena u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku 2018–19. S Jurjem i sinom → Velimirom Neidhardtom izradio je projekt unutarnjeg uređenja Filozofskoga fakulteta u Sarajevu 1976. Bio je član zadruge Arhitekt (biran je za odbornika 1954).
A. Štulhofer. Sportska arhitektura u Zagrebu. Zagreb, 2005.
M. Čavlović: Zadruga “Arhitekt” u Zagrebu. Prostor, 25(2017) 2, str. 297–298., 300–302.
T. Kovač, A. Štulhofer, H. Vukadin-Doronjga: Projekt Centra za vodene sportove (Kombinirano plivalište) Rijeka-Sušak arhitekta Vladimira Turine, 1949. Prostor, 28(2020) 2, str. 302–304., 308–309., 312, 316.
