Brodosplit d. d. (puni naziv Brodograđevna industrija Split), jedno od najvećih hrvatskih brodogradilišta, osnovano 1931. u Splitu. Sljednik je dugogodišnje povijesti splitske brodogradnje.
Početci brodogradilišta
Tijekom prvih tridesetak godina XX. st. glavnina brodograđevne djelatnosti u Splitu obavljala se u današnjoj gradskoj luci, a obuhvaćala je manja brodogradilišta Dinko Ivankov, Pakmor, Braća Matijević, Košćina, Bulimbašić i dr. Brodogradilište Dinka Ivankova osnovano je 1893., od 1907. naziva se Ivanko i drugovi, 1918. postalo je Splitsko brodogradilište Jug, a 1926. preseljeno je u Supavalsku uvalu, gdje se bavilo popravkom željeznih brodova. Brodogradilište Braća Matijević osnovano je 1922., od 1923. naziva se Pomorsko-industrijsko i tehničko poduzeće Marijan, a u to je doba, s oko 400 zaposlenih, bilo najveće splitsko brodogradilište.
Zahvaljujući jačanju jugoslavensko-francuskih političkih veza te poslovima s izgradnjom jugoslavenskih podmornica u Francuskoj početkom 1930-ih, u toj je zemlji pronađen partner koji će ojačati jugoslavensku, ponajprije vojnu brodogradnju. Za tu je namjenu od značajnijih brodogradilišta u Kraljevini Jugoslaviji moglo služiti jedino ono u Kraljevici, dok su pulska i riječka bila pod talijanskom upravom. Tako je francusko poduzeće Ateliers et Chantiers de la Lire iz Nantesa 1931. kupilo brodogradilišta Marijan i Jug s ciljem razvoja jakog brodogradilišnog središta u Splitu, današnjeg Brodosplita. Osnovano je novo poduzeće Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova A. D. sa sjedištem u Beogradu, koje je 1932. promijenilo naziv u Brodogradilište Split A. D., a sjedište preselilo u Split. U Supavalskoj uvali na mjestu dotadašnjeg brodogradilišta Jug izgradile su se radionice, ljevaonica i vlàka, nabavila se oprema, plutajući dok od 3500 t, plovna dizalica od 60 t, te je brodogradilište ubrzo postalo najveće u tadašnoj državi.
Prvo novoizgrađeno plovilo bila je drvena motorna barkasa duljine 11 m za Kraljevsku ratnu mornaricu, porinuta 1933., dok je prvi željezni brod, parni tegljač Konjic duljine 17 m porinut 1936. Iste godine Brodogradilište Split spojilo se s brodogradilištem Yarrow iz Kraljevice (→ Brodogradilište Kraljevica) u poduzeće Jadranska brodogradilišta A. D., a 1939. pridružilo im se i brodogradilište Lazarus sa Sušaka (→ Brodogradilište Viktor Lenac). Slijedila je gradnja sve većih brodova – teglenica, maona, jahti, obalnih putničkih i putničko-teretnih brodova, te ophodnih brodova. Najveći uspjeh brodogradilišta u razdoblju između dvaju svjetskih ratova bila je izgradnja → razarača Zagreb i Ljubljana 1938–39., te početak gradnje razarača Split. Sagrađena su i dva obalna putničko-teretna broda Sarajevo i Šumadija (1939), a usporedo su se popravljali i rekonstruirali mnogi trgovački brodovi. U to je doba bilo zaposleno 1100 radnika. Tijekom II. svj. rata razvoj je zaustavljen, a brodogradilište je gotovo u potpunosti porušeno. (→ vojna brodogradnja)
Razdoblje nakon II. svj. rata
Već 1944. počela je obnova brodogradilišta, te popravljanje i rekonstrukcija brodova izvađenih iz mora. Godine 1948. započela je gradnja novog, modernog i prostranog brodogradilišta u Supavalskoj uvali, koje je uglavnom dovršeno do kraja 1955. Od početka 1948. brodogradilište se naziva Vicko Krstulović, a od 1953. ponovno Brodogradilište Split. Prve novogradnje bile su manji obalni teretni brodovi za trgovačku i ratnu mornaricu, uljarice, maone, klapeti i dr., a 1955. isporučeni su Jadranskoj linijskoj plovidbi (→ Jadrolinija) putničko-teretni brodovi Ohrid (poslije Tijat), Karlovac i Valjevo (poslije Ozalj) kapaciteta 350 putnika i 11 t tereta. Za istoga brodara izgrađeni su 1956–58. putnički brodovi Jugoslavija, Jadran i Jedinstvo (duljine 90 m, nosivosti 2600 t), a 1957. prvi u nizu oceanskih teretnih brodova Marjan (duljine 146 m, nosivosti 10 100 t), što je označilo početak proizvodnje velikih brodova.
Sredinom 1956. ugovorena je gradnja prvih brodova za inozemnog naručitelja, što je od tada poslovna orijentacija brodogradilišta. Za švicarske, norveške, švedske, poljske i domaće naručitelje izgrađeno je 1958–62. dvadesetak trampera nosivosti 13 000 t, za argentinskog naručitelja tri teretna broda nosivosti 10 460 t, za američkog naručitelja dva broda za rasuti teret nosivosti 23 500 t, a započet je i niz sličnih brodova za poznatog grčkog brodovlasnika Livanosa. Godine 1962. isporučen je brazilskom vlasniku oceanski putnički brod Rosa da Fonseca duljine 150 m, koji je, zajedno s brodom blizancem Anna Nery izgrađenim u pulskom Uljaniku, bio do tada najveći putnički brod izgrađen u Hrvatskoj.
Značajan posao predstavljala je gradnja ukupno 27 tankera za sovjetski Sudoimport; prvi od njih, Split, nosivosti 20 490 t, porinut je 1964. Gradnjom teretnih linijskih brodova (duljina 141 m, nosivost 12 780 t) 1964–66. počela je suradnja i s pakistanskim brodograđevno-pomorskim poduzećima. U Karachi je 1964. upućena skupina stručnjaka predvođena inženjerom Zdravkom Belamarićem, uz čiju su pomoć osposobljeni pakistanski brodogradilišni kapaciteti i izgrađen prvi brod.
Godine 1964. u sklopu splitskog poduzeća osnovano je Brodogradilište specijalnih objekata namijenjeno izgradnji podmornica i ratnih brodova, a 1967. Tvornica dizel motora za gradnju brodskih pogonskih strojeva; brodogradilište 1969. mijenja naziv u Brodogradilište i tvornica dizel motora Split.
U godinama što su slijedile za domaće i strane vlasnike gradili su se sve veći teretni linijski brodovi, brodovi za rasuti teret, kombinirani brodovi za rasuti i tekući teret i tankeri, nosivosti veće od 100 000 t. Potkraj 1960-ih i u 1970-ima su među ostalim izgrađena tri tankera za British Petroleum Company (22 500 dwt) te dva brza teretna linijska broda za prijevoz kontejnera za meksičkog naručitelja (16 400 dwt), osam brzih teretnih linijskih brodova za Nigeriju (16 500 dwt), niz velikih brodova za rasuti i tekući teret za indijske i grčke brodovlasnike (do 116 000 dwt).
Prvi tankeri za kemikalije za norveškog vlasnika izgrađeni su 1981. Za sovjetsko poduzeće Sudoimport izgrađeno je 1984–85. devet tankera, a 1987–88. još četiri, svi nosivosti 16 400 t. U razdoblju 1980–88. izgrađeno je za Sudoimport i osam plovećih usisnih jaružala (bagera) sa zamršenom i skupom opremom. Grčkim brodovlasnicima su 1986–87. isporučena četiri tankera nosivosti 45 300 t.
U nastojanju da se pokrije cjelovit tehnološki proces od izgradnje trupa do opremanja broda, uz državnu politiku okrupnjavanja poduzeća u 1970-ima, brodogradilište se tehnološki i organizacijski širilo, pa je 1984. tadašnji SOUR Split, Brodograđevna industrija okupila radne organizacije Brodogradilište Split, Tvornica opreme Split, Tvornica dizel motora Split, Brodogradilište specijalnih objekata Split, Industrijski remont i usluge Split, Institut za razvoj i dr., a osim brodova, proizvodili su i autodizalice, proizvode za procesnu industriju, cjevovode za hidroelektrane, postrojenja za istraživanje nafte u podmorju, čelične konstrukcije i sl.
Osobito je značajna gradnja luksuznih brodova Amorella i Isabella, koji su predani finskom poduzeću Viking Line 1988–89., a namijenjeni su prijevozu oko 2400 putnika i 550 automobila. Zahvaljujući visokoj kvaliteti izradbe, opremljenosti i pomorstvenosti, dijelom ostvarenoj suradnjom splitskih projektanata i Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, ti su brodovi 1988. i 1989. u časopisu Maritime Reporter & Engineering News proglašeni brodovima godine u svojoj klasi. Godine 1987. porinut je tanker Jahre Transporter nosivosti 142 000 t kao najveći brod koji je do tada izgrađen u splitskom brodogradilištu. Za norveške vlasnike dovršena su još tri ista tankera 1989–90.
Brodosplit od osamostaljenja Hrvatske
Početkom 1990-ih Brodograđevna industrija Split, skraćeno Brodosplit, transformirala se u dioničko društvo. U ratno doba, brodogradilište je sudjelovalo u izradbi vojnoga naoružanja za potrebe HV-a (minsko-eksplozivna sredstva, oklopna vozila i dr.). Istodobno su, unatoč teškoćama, isporučena dva broda za prijevoz putnika i automobila 1992. i 1994. za švedskog brodovlasnika, četiri tankera nosivosti 142 000 t (1991–93), te je nastavljena gradnja velikih brodova za rasuti teret i tankera.
Godine 2000–11. izgrađena su 43 tankera ukupne nosivosti 3 156 000 t te šest brodova za rasuti teret ukupne nosivosti 354 000 t, a 2004. isporučen je prvi od tri istovjetna broda za zadarsku Tankersku plovidbu Alan Veliki, u to doba najveći tanker na svijetu izgrađen u jednome dijelu porinut s kosog ležaja (166 000 dwt).
U posljednje doba brodogradilište se okreće i gradnji zahtjevnijih brodova, kao što su brod za putnike, automobile i teret na kotačima (ro-pax brod) Piana za francuskog vlasnika 2011 (kapaciteta 750 putnika, 200 automobila i 230 teretnih vozila), brod za prijevoz soka od naranče (35 750 dwt) 2011., dva broda za teške terete s dizalicama nosivosti 1500 t izgrađena za nizozemskog vlasnika 2014–15., radni brod Plovput Split izgrađen za istoimenog hrvatskog vlasnika 2016., dok se 2017. završavao niz plutajućih brana za venecijansku lagunu te najveći brod s križnim jedrima na svijetu, namijenjen kružnim putovanjima za švedskog poduzetnika.
Godine 2013. splitsko brodogradilište preuzelo je samoborsko poduzeće → DIV grupa, te je pokrenut proces restrukturiranja. Godine 2016. zapošljavalo je 2200 radnika. Od osnutka brodogradilište je isporučilo više od 350 brodova s ukupnom nosivošću većom od 10 milijuna t.
Brodogradilište Brodosplit d. d. danas je sastavni dio Brodosplit grupe, koju osim njega čine Brodosplit – Brodogradilište specijalnih objekata, Brodosplit – Tvornica dizel motora, Brodosplit – Dizalice, Brodosplit – Antikorozivna zaštita, Brodosplit – Nemetalna oprema, Brodosplit – Metalna oprema i konstrukcije, Brodosplit – Armature, Brodosplit – Izolacija, Brodosplit – Plovidba i dr., a u sklopu brodogradilišta djeluje i → Muzej Brodosplit.
Brodosplit – Brodogradilište specijalnih objekata d. o. o.
Godine 1964., na poticaj → Žarka Alujevića, u sastavu splitskog brodogradilišta osnovano je Brodogradilište specijalnih objekata (BSO), ponajprije namijenjeno gradnji podmornica, ratnih brodova i opreme. Od osnutka zapošljava mnogobrojne brodograđevne, strojarske i elektrotehničke inženjere, a kao dugogodišnji i stalni vanjski suradnici ističu se, poglavito u projektiranju, propulziji i proračunima čvrstoće Brodarski institut i Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, te riječki Brodoprojekt.
Najveći je uspjeh BSO postigao izgradnjom ratnih brodova, ponajprije tri klase podmornica (B-71, B-72 i Una) i dva tipa ronilica (R-1 i R-2), čime se hrvatska brodogradnja svrstala uz bok najrazvijenijih zemalja svijeta. Osim toga u BSO-u izgrađena su dva školska ratna broda duljine 97 m za iračku i indonezijsku ratnu mornaricu (1980–81), tri višenamjenska vojna transportna broda duljine 58 m (Lubin, Ugor, Kit; 1982–84) i tri minopolagača (Krk, Cetina, Krka; 1986, 1993, 1995). Godine 2014. naručeno je šest većih obalnih ophodnih brodova za MORH. (→ podmornica; ronilica; vojna brodogradnja)
Civilni program BSO-a među ostalim obuhvaća izgradnju 12 plutajućih platformi za ličenje brodova (1986–87) za sovjetskog naručitelja, dva trajekta duljine 41 m (1997) i četiri duljine 88 m (2005–10) za Jadroliniju, četiri broda za traganje i spašavanje duljine 17 m (1999–2002) i tri duljine 15 m (2004–05) za Ministarstvo pomorstva, prometa i veza RH, istraživački brod Bios dva (2009) za Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, niz manjih putničkih brodova za krstarenja i dr., a od 2016. na navozima BSO-a gradi se brod za krstarenja polarnim područjima duljine 107 m. Putnički brod Arethusa, porinut 2007. kao posljednji od triju brodova za američkog naručitelja, proglašen je 2013. u Conde Nast Traveleru, jednoj od vodećih svjetskih turističkih publikacija, najboljim malim brodom za krstarenja na svijetu.
BSO izrađuje i posebne proizvode, npr. rotacijske peći za tvornice cementa, tlačne cjevovode hidroelektrana, dijelove naftnih platformi, cjevovode za tankere, palubne dizalice, lučke privezne stupove, kućišta plinskih turbina, hiperbarične komore, stambene kontejnere.
Brodosplit – Tvornica dizel motora d. o. o.
Potpisivanjem licencnog ugovora s njemačkim koncernom MAN-om, u sklopu splitskog brodogradilišta utemeljena je 1967. Tvornica dizel motora (TDM). Novi pogoni tvornice na Stinicama počeli su se graditi 1968., dok je prvi brodski dizelski motor vlastite proizvodnje, Split-MAN K6Z78/155F (šesterocilindarski dvotaktni, promjera cilindra 780 mm, snage 8390 kW), pušten u rad 1972. Godišnja proizvodnja sporohodnih dvotaktnih motora tijekom godina iznosi oko 100 MW ukupno isporučene snage, odnosno do 10 motornih jedinica. Promjeri cilindara tih motora kreću se u rasponu od 460 do 700 mm, tipično od 500 do 600 mm. Usporedo TDM proizvodi i srednjohodne četverotaktne motore, model 23/30, ukupne snage oko 16 MW godišnje. Do 2000. u toj je tvornici izgrađeno 90 sporohodnih dvotaktnih motora ukupne snage 883 210 kW i 143 četverotaktna srednjohodna motora ukupne snage 72 360 kW. Proizvodnja sporohodnih dvotaktnih motora odgovara potrebama pogona brodova koji se izgrade u Brodogradilištu. Veći dio četverotaktnih motora koje proizvodi TDM ugrađuje se za pogon električnih centrala tih brodova, dok ostalo ide vanjskim naručiteljima.
Godine 1962. s njemačkim poduzećem Hatlapa potpisan je licencni ugovor za proizvodnju kompresora, a 1985. je proizveden petstoti kompresor.
I. Jelić: Prilog povijesti Brodogradilišta »Split« u revolucionarnom radničkom pokretu i narodnooslobodilačkoj borbi. Povijesni prilozi, 4(1985) 4, str. 81–169.
Brodosplit. Brodograđevna industrija »Split«. Split, 1986.
B. Šušnjar: Brodogradnja u Splitu. Od njezinih početaka do 1941. godine. Split, 1989.
D. Zec: Očuvanje i razvoj hrvatske specijalne brodogradnje. Brodogradnja, 47(1999) 4, str. 325–329.
Z. Jelaska Marijan: Struktura vlasništva splitskog brodogradilišta »Jug« 1918. – 1931. Časopis za suvremenu povijest, 38(2007) 3, str. 743–756.
I. Belamarić: Brodosplit u Supavalskoj uvali. Split, 2009.
G. Tudor: Od bracere do tankera. Splitska brodogradnja u 19. i 20. stoljeću. Split, 2009.
G. Tudor: Prilog poznavanju splitske brodogradnje u 19. stoljeću. Kulturna baština, 36(2010), str. 41–58.
Muzej Brodosplit
Brodosplit – član DIV grupe
B. Šušnjar: BRODOGRADILIŠTE. Brodogradilište i tvornica dizel-motora – Split. Pomorska enciklopedija, sv. 1., str. 550–552.
Jugoslavensko društvo za izradu i opravku brodova A. D. (1931−32)
Brodogradilište Split A. D. (1932−36)
Jadranska brodogradilišta A. D. (1936−48)
Brodogradilište Vicko Krstulović (1948−53)
Brodogradilište Split (1953−90-ih)
Brodograđevna industrija Split (skraćeno Brodosplit) (od 1990-ih)