Glavni indeks

Mance, Davor (Vrata kraj Fužina, 24. VIII. 1938 – Zagreb, 9. V. 2020), arhitekt i urbanist, suvremenom interpretacijom kreativno je povezivao gradski prostor i sadržaje s arhitektonsko-urbanističkim zahvatima, naglašavajući u provedbi tradiciju zagrebačke arhitektonske škole.

Diplomirao je 1964. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Od 1964. radio je u → Urbanističkom institutu Hrvatske, a od 1997. do umirovljenja 2004. u Zavodu za planiranje grada Zagreba.

Za djelovanja u Urbanističkom institutu Hrvatske samostalno ili u suradnji izradio je urbanistički projekt za stambeno naselje Josip Kozarac u Vinkovcima (1967), generalni urbanistički plan Podgore (1969), provedbeni plan središta i urbanistički plan rekonstrukcije povijesne jezgre Požege (1976), studiju modelskih blokova za stambeno naselje Žnjan-Dragovode u Splitu (1986), urbanističko-arhitektonske projekte dijela Đakova (1972), stambenih naselja Zeleni dol (1972) i Njivice (1977) u Zagrebu te turističkoga naselja Punta Križa na Cresu (1988). Među izvedenim projektima ističu se ugostiteljski objekt Lovačka kuća u Derventi (1967., uništen 1992), osnovna škola (1968) i memorijalni dom u Podgori (1969), poslovne zgrade u Požegi (1973) i Đakovu (1974) te Dom umirovljenika u Đakovu (1975., s → M. Hržićem), dok je zgradom Nacionalne i sveučilišne knjižnice (1978–95., s M. Hržićem, → V. Neidhardtom i  → Z. Krznarićem) i sklopom Krematorija na Mirogoju (1981–85., sa Z. Krznarićem i M. Hržićem) u Zagrebu realizirao antologijska djela suvremene zagrebačke i hrvatske arhitekture. U nizu natječajnih urbanističko-arhitektonskih projekata, osobito za Zagreb, značajni su oni za Centar Kvaternikov trg (1980., s M. Hržićem i Z. Krznarićem), blok između Savske ceste, Jukićeve, Pierottijeve i Ulice Kršnjavoga (1984., s Hržićem i Krznarićem), Svjetski trgovački centar na Zagrebačkom velesajmu (1991., sa Z. Krznarićem i V. Neidhardtom), kao i studija za gradsko područje Trnja, Novoga Zagreba i priobalja Save (1982., s M. Hržićem, Z. Krznarićem i V. Neidhardtom, 1982). Dobitnik je više nagrada, među ostalima Zagrebačkoga salona (1979., 1982., 1988), »Vladimir Nazor« (1985., 1995) i Borbe (1985).

Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz 1978–95., Zagreb

Lipovac, Vladimir (Sarajevo, 9. VII. 1956), inženjer elektrotehnike, stručnjak za telekomunikacije i prijenos podataka.

Diplomirao 1979., magistrirao 1983. na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu te doktorirao 1989. disertacijom Prilog analizi signala govora na bazi nultih presjeka (mentor Georgije Lukatela) na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Radio je u poduzećima PTT Inženjering (1979–81), Iskra­­-Delta (1981–84), UNIS Institutu (1984–85) te poduzeću Hermes, zastupstvu Hewlett-Packarda (1985–90) u Sarajevu. Nakon toga postaje docent Elektrotehničkoga fakulteta u Sarajevu (1990–92) te istraživač Tehničkog sveučilišta (1992–95) i konzultant za ispitivanje komunikacijskih sustava poduzeća Hewlett-Packard u Beču (1995–98). Od 1998. radi kao stručni suradnik na Sveučilištu u Dubrovniku u polju elektrotehnike, gdje je biran u zvanja izvanrednog (1999) te redovitog (2003) profesora. U polju računarstva redoviti je profesor od 2011. Predaje kolegije Računalne mreže, Osnove komunikacija, Komunikacijski protokoli, Statistička teorija telekomunikacija. Bio je pročelnik Odjela za elektrotehniku i računarstvo (2003–08), prorektor za tehnologiju i tehnologijske projekte (2008–10), prorektora za međunarodnu suradnju (2010–12) te prorektor za međunarodnu suradnju i znanost (2012–16) Sveučilišta.

Znanstveno i stručno bavi se telekomunikacijama, radiokomunikacijama i komunikacijskim mrežama. Autor je udžbenika Osnove mikrovalnih komunikacija: komponente i aplikacije (2005) i monografije Rezidualni intenzitet bitskih grešaka mobilnog radiokomunikacijskog kanala male vremenske disperzije (2005). Član je HATZ od 2003.