Most Ilok – Bačka Palanka, cestovni je most koji povezuje cestovne mreže zapadnog Srijema i Bačke. Stupovi i upornjaci su masivni, s tim što su upornjaci potkovasti. Naglavice su izvedene pod zaštitom Larssenova žmurja. Čelični dijelovi spregnutih rasponskih sklopova sastojali su se od osam predgotovljena djela što su poprečnim nastavcima u četvrtinama raspona i uzdužnim nastavkom u sredini donje ploče spajani u cjelinu pomoću prednapetih vijaka te zavarivanjem gornjih pojasnica. Građevinske radove i sklapanje čeličnih dijelova izvela je Mostogradnja iz Beograda, a čelični sklop tvrtka Ganz-Mavag iz Budimpešte.
Glavni indeks
Most na Dravi, Granični prijelaz Terezino polje – Barcs, most između Hrvatske i Mađarske. Oblik poprečnoga presjeka osiguravaju parovi kutnika koji spajaju čvorove pri spoju s kolničkom pločom međusobno te i u polovištu razmaka među hrptovima. Nad upornjacima su češljate prijelazne naprave, dotično od običnih limova. Rasvjetni su stupovi postavljeni nad potporama i u trećinskim točkama raspona. Pošto je ovo granični most, radovi su podijeljeni na način da je mađarska strana projektirala i izvela rasponski sklop, a hrvatska je strana obnovila stupove, izgradila novi upornjak na virovitičkoj strani te izvela pomoćna stupišta.
Pokretni most između Trogira i otoka Čiova, most koji povezuje istočni dio grada Trogira s otokom Čiovo. Jedini je pokretni most u Hrvatskoj kod kojega automatski upravljani uređaji za podizanje funkcioniraju od dana puštanja u promet. Čelični sklop pokretnog dijela mosta izveden je kao rasklopni. Okretanje se odvija oko vodoravnih osovina smještenih u prostorijama, gdje se pod kolničkom pločom nalaze, u protukraku prijepusta, uređaji za pokretanje mosta i protuutezi od lijevanog čelika. Uređaj za pokretanje mosta na električni je pogon te je automatiziran. U slučaju nestanka struje omogućeno je ručno otvaranje, što traje višestruko dulje.
Pješački most u Zadru, most koji povezuje dvije obale na zadarskom poluotoku. Prometna širina mosta iznosi šest metara, a čelični sklop sadrži dva glavna nosača promjenjive visine. Rasponski je sklop raščlanjen u tri izvedbene cjeline, koje obuhvaćaju po tri skrajnja i dva središnja polja. Nad stupištima ugrađene su prijelazne naprave koje omogućuju vodoravno zaokretanje dvaju središnjih polja rasponskog sklopa, a na sljedećim stupištima su nepomični ležajevi. Nad preostalim stupištima i na upornjacima nalaze se po dva valjkasta ležaja od čeličnog lijeva.
Most preko Korane u Slunju, armiranobetonski most kraj Rastoka, na magistralnoj cesti od Karlovca prema Jadranu, značajan primjer hrvatske mostogradnje s kraja 1950-ih. Dovršen je 1958. prema projektu Krunoslava Tonkovića iz 1955–56., a izgradilo ga je riječko Pomorsko građevno poduzeće. Poznat je po rašljastim nosačima koji osim oblikovne vrijednosti predstavljaju i kvalitetno konstrukcijsko rješenje. Ima osam otvora raspona 18,6 m, najveće visine 22 m, s kolničkom pločom debljine 0,8 m; u zavoju je radijusa 71 m. Most je bio oštećen u Domovinskome ratu, ali je obnovljen nedugo nakon njegova završetka.
Za hrvatsku su mostogradnju značajni i obližnji mostovi u Rastokama preko Slunjčice: onaj istoga projektanta, izveden 1955–58. kao armiranobetonski lučni most raspona 72,6 m, kao i najstariji most sv. Ivana iz 1825., rekonstruiran 2022. kao pješački most.
Vijadukt Mirna, vijadukt istarske brze ceste uz zapadnu obalu poluotoka. Prelazi preko doline Mirne na potezu Nova Vas – Višnjan. Rasponski sklop čini čelični roštilj sastavljen od dvaju glavna nosača i poprečnih nosača spregnutih s dobetoniranom kolničkom pločom. Na upornjacima je rasponski sklop uzdužno pridržan uz pomoć hidrauličkih prigušnika. Glavni izvođač bila je francuska kompanija Bouygues te je čelične dijelove izradila talijanska kompanija Cimolai. Projekt je izrađen na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, pod nadzorom Z. Šavora.
Vijadukt Drežnik, najdulji vijadukt u Hrvatskoj. Dugačak je 2 485 m. Nalazi se na autocesti A1, u blizini grada Karlovca. Vijadukt je podijeljen u sedam pomičnih cjelina, odnosno poteza odvojenih prijelaznim napravama. Dio stupova izravno je upet u rasponski sklop. Poduzeće Kontakt-inženjering izradilo je prijelazne naprave. Dio stupova izravno je upleten u rasponski sklop. Zbog duljine vijadukta na njemu su izostavljeni zaustavni trakovi te je zbog toga širina vijadukta manja. Četiri hrvatska poduzeća sudjelovala su u izgradnji: Hidroelektra, Industrogradnja, Konstruktor te Viadukt.
Most hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, most koji premošćuje Mrtvi kanal u Rijeci. Služi pješačkom prometu te je kao spomen-obilježje posvećen hrvatskim braniteljima. Iz potrebe da se što skladnije uklopi u okoliš, manja je visina rasponskog sklopa. Hodna ploha nije izvedena na uvriježen način, već su ugrađene rebraste ploče od ljevane slitine aluminija i magnezija uz međusobne rešetke širine dva milimetra. Most je projektirao arhitektonski ured Studio 3LHD iz Zagreba uz konzultansku pomoć Z. Šavora. Duboko temeljenje provelo je Rijeka-projekt Geotehnička istraživanja, arminiranobetonske radove GP Krk, a čelične sklopove izgradilo je Brodogradilište Treći maj iz Rijeke.
Pješački most “Pazinska jama”, most na strmom i nepristupačnom ponoru Pazinčice. Sastoji se od prednapetog betonskog trozglobnog okvira. Upornjaci su sklopljeni na način da su ujedno i sastavni dio trozglobnog okvira. Zaokretanje upornjaka oko temeljnog zgloba spiječeno je privremenim umetanjem betonskih kvadera. Rasponski zglob nepromjenjive je širine, dok se gornja ploča postupno širi prema upornjacima kako bi se uskladila s njima. Most je izgradio zagrebački Viadukt, a skela je izrađena u Željezari Sisak.
Vijadukt Limska Draga, vijadukt na zapadnom dijelu istarskog ipsilona kod Dvigrada. Armatura je sklapana od predgotovljenih koševa. Stupovi su betonirani u prijenosnoj čeličnoj oplati u odsječcima duljine pet metara. Sklapanje je izvedeno na pomoćnim čeličnim stupištima, od kojih su po dva bila u skrajnjim poljima, dok je središnje polje sklapano postupnim prepuštanjem. Građevinske radove izvelo je poduzeće Viadukt, čelične sklopove izradila je tvornica Goša iz Smederevske Palanke, a sklapanje je izvelo poduzeće Đuro Đaković iz Slavonskog Broda.
Most Rječina, most preko rijeke Rječine na Banskim vratima kod Rijeke. Kolničkog je sklopa kojim se proteže prednapeti sandučasti nosač jednoliko promjenjive visine. Visina se postupno smanjuje od vrhova kosnika prema polovištu glavnog otvora. Odsječci glavnog otvora izrađeni su iza upornjaka na lijevoj obali. Odsječci su lijepljeni epoksidnim ljepilom, privremeno pridržavani Dywidagovim štapovima do provlačenja i napinjanja konačnih natega. Ležajevi su na upornjacima čelični i valjkasti, a prijelazne naprave Maurerove. Kompanija Hidroelektra izvela je građevinske radove na ovom mostu, a stijenska sidra, teugradbu i napinjanje natega Geotehnika.
Pješački most preko Drave u Osijeku, most namjenjen pješacima i biciklistima koji premošćuje rijeku Dravu u Osijeku. Izgrađen je kako bi zadovoljio tri uvjeta: udobnost pješačkog prijelaz, osiguravanje nesmetane plovidbe te oblikovno rješenje koje ne narušava već već dosegnuti sklad na desnoj obali. Značajna pozornost posvećena je oblikovanju čeličnih pilona. Ispod kolničke ploče nalaze se zatezna užeta pridržana uzdužno pomičnim ležajevima, čija je uloga prednapinjanje sustava. Trokutasti rešetkasti raspored vješaljaka služi povećanju krutosti i bržem prigušivanju titranja. Most je izgradilo beogradsko poduzeće Mostogradnja, dok je čelična užeta isporučila austrijska kompanija Felten Guilleaume.
Vijadukt Dubračina u Crikvenici, vijadukt na Jadranskoj magistrali (D8) kroz Crikvenicu. Rasponskog je spregnutog sklopa koji se sastoji od trapezastog sanduka sa zaobljenim donjim bridovima nepromjenjive visine i armiranobetonske ploče čija debljina iznosi 20 centimetara. Ploča je spregnuta s čeličnim nosačem. Nad potporama, na potezu negativnih momenata savijanja, ploča je prednaoeta. Građevinske radove izvelo je poduzeće Primorje iz Rijeke, betoniranje stupova u kliznoj oplati izvelo je poduzeće Tehnika iz Zagreba, a pilote je izvelo poduzeće Geotehnika iz Zagreba. Čelični sklop izradilo je Brodogradilište Treći maj iz Rijeke, a u sklapanju su također sudjelovali Hidromontaža iz Maribora i Furlania iz Trsta. Završne su radove izveli Tekol iz Maribora, Cesta iz Rijeke i Instalater iz Crikvenice.
Željeznički most preko Drave u Osijeku, most koji premošćuje rijeku Dravu u Osijeku i omogućuje prolaz željeničkog prometa. Izgrađen je na potporama prethodnog mosta, srušenog u Drugom svjetskom ratu, uz doradbe i preinake. Uzdužni nosači su niži od poprečnih, a razlika je iskorištena za ugradbu sprega protiv bočnih udara. Stupišta skela postavljena su ispod svakog drugog čvora. Poduzeće Gradnja iz Osijeka obnovilo je donji ustroj, a poduzeće Đuro Đaković iz Slavonskog Broda ugradilo je čelični sklop.
Most preko Save kod Slavonskog Broda, čelična je konstrukcija koja se sastoji od rešetaka trokutaste ispune s kolnikom i poprečnim nosačima kroz čvorove rešetke. Cestovni i pješački promet potpuno je odvojen od željezničkog prometa. Na željezničkom dijelu rešetkastog mosta nosači su limeni, a na cestovnom su dijelu spregnuti s arminobetonskom kolničkom pločom. U Domovinskom ratu ovaj je most pretrpio znatna oštećenja. Zbog njegove prometne važnosti postrojbe UN-a privremeno su ga osposobile za promet 1996., a četiri godine kasnije potpuno je obnovljen u izvornom obliku.
Most preko Save kod Stare Gradiške, most preko rijeke Save koji se nalazi na međunarodnoj prometnici koja povezuje Slavonski Brod i Bosanski Brod. Sastoji od dijela nad koritom Save i dvaju pristupnih propusta otvora po 8.7 metara. Rasponski sklop dijela nad koritom sastoji se od rešetaka koje se protežu preko triju polja. Na mjestu današnjeg mosta nalazio se most, srušen u Drugom svjetskom ratu, čiji je rasponski sklop činio dva polustijena limena nosača s vrlo izraženim vutama povezanih čeličnim nosačima na kojima se nalazila križno armirana kolnička ploča. Uzdužni nosači i kolnička ploča imaju razdjelnice na stupovima. Ograda je čelična. Projektant, V. Draganić, predviđao je jači pješački promet, o čemu svjedoči stubište na strani Bosanske Gradiške i rasvjetni stupovi na mostu.
Most dr. Franja Tuđmana, most koji povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovačke. Prijašnji nazivi ovog mosta bili su Most preko Rijeke dubrovačke i Most Dubrovnik. Sastoji se od dva dijela grednog sklopa na zapadnoj strani te glavnog nesimetričnog sklopa s ovješenim gredom na istočnoj strani. Ovjesi su razmješteni svakih 20 m, dok su čelični poprečni nosači razmaknuti pet m. Visina mosta iznosi 50 m. Radove na ovom mostu izvela je kompanija Konstruktor.
Aerodrom Željava, nekadašnji vojni aerodrom smješten na granici s BiH u blizini Ličkog Petrovog Sela. Najveći je podzemni aerodrom JNA i među većima te vrste u Europi, a građen je 1956–68.
Podzemni dio (objekt 505 Klek) činile su tri galerije (duljine 400, 500 i 350 m, visine 8 m i širine 20 m) za smještaj 58 zrakoplova. U ostalim su prostorijama širine 3 m do 12 m bili smješteni centar veze i operativni centri, kontrola letenja, radionice za veće i manje popravke, skladišta raketa, bombi i ostalog materijala, generatorska postrojenja, klimatizacijske komore, sanitarni čvorovi, kuhinja, učionice, ambulanta, arhiva i spremnici s gorivom. Ukupna duljina svih podzemnih tunela i prostorija iznosila je oko 3500 m. Vanjski dio objekta sastojao se od pet pista (dvije poletno-sletne i tri poletne) te vojarne u blizini Ličkog Petrovog Sela koja je bila logistička baza aerodroma. Na vrhu Gola Plješivica bio je radarski kompleks i radiorelejno čvorište.
Gospina batarija, utvrda izgrađena za austrijske uprave 1841. u dnu viškog zaljeva. Imala je važnu ulogu u Viškome boju 1866., kada je topničkom paljbom iz nje spriječen talijanski desant na otok.
Sjeverni dio kompleksa zauzima visok zemljani nasip (bastion) za osam topova, sa zidanim kamenim pokosom ispred kojega je obrambeni jarak. Unutar nasipa su artiljerijska spremišta, a u njegovu zaleđu vojarna.
Fort Royal, fortifikacijski kompleks izgrađen u prvoj polovici XIX. st. na brdu Glavici, na najvišoj točki otoka Lokruma.
Sastoji se od predziđa s bastionima (osam trokutnih i dva polukružna) te središnje kružne utvrde – Maksimilijanova tornja, vojne zgrade, barutane i cisterne; od terena je odvojen jarkom. Prvobitno je utvrđenje izgrađeno za francuske uprave 1806–08., dok su Austrijanci izveli znatne dogradnje 1832–33. te izgradili središnju kulu 1835.
Trogirske utvrde, fortifikacijski sustav grada Trogira smještenoga na otočiću između kopna i otoka Čiova.
Grad je bio utvrđen zidinama još u rimsko doba. Tijekom XIII–XIV. st. podižu se nove zidine uglavnom slijedeći liniju postojećih, starorimskih, a potkraj XIV. st. izgrađena je na zapadnome dijelu otoka i deveterostrana kula, uz koju je u XV. st. dograđen kaštel Kamerlengo, masivnih zidova i naglašena kruništa (L. Pinzino). U XV. st. izgrađena je na sjeverozapadnome dijelu ispred gradskih zidina kružna kula sv. Marka. Tijekom XVII. st. za Kandijskih ratova, na sjevernoj i istočnoj strani podižu se bastioni (Alessandro Magli, Antonio Leni, Onofrio del Campo). Uz kaštel Kamerlengo i kulu sv. Marka, danas su očuvani manji dio gradskih zidina te sjeverna (kopnena) i južna (morska) renesansna, odn. kasnorenesansna gradska vrata.
Cibalae, veliko rimsko naselje na mjestu današnjih Vinkovaca. Zahvaljujući položaju na magistrali koja je povezivala zapadni i istočni dio Rimskoga Carstva, postalo je važnim uporištem na području rimskoga limesa.
Slijedeći urbanizam rimskoga vojnog logora, grad je bio opasan jarkom i zemljanim nasipom s palisadama, koji se poslije učvršćivao zidovima od opeke.
Osor, gradić na uskoj prevlaci što povezuje otoke Cres i Lošinj. Nastanjen je od prapovijesnoga doba, o čem svjedoče ostatci ilirskih gradina, megalitski zidovi te grobovi iz brončanoga doba.
Foto: Nenad Milčić
Grcima je bio poznat pod imenom Apsorros, u rimsko doba bio je municipij (Apsorus) te važna luka na plovnome putu od Salone do Akvileje.
Petrapilosa, utvrda u Hrvatskoj, lokalno priznata i kao Kostel. Lokalitet je bio mjesto ljudskog boravka još i u prapovijesti.
Naziv u prijevodu znači „dlakavi kamen“ što dolazi od toga što su zidovi utvrde uvijek bili obrasli mahovinom. Nalazi se na visokoj hridi na 119 m nadmorske visine u buzetskoj općini. Služila je za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre. Predstavljala je odličan vojno-obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje u blizini. Prvi se put spominje 965. pod imenom Ruin (Ruševina). Često je mijenjala vlasnike u mnogobrojnim borbama za prevlast nad Istrom. Akvilejski patrijarsi ju 1208. prepuštaju svom vazalu Vulginiusu de Petrapilosi. Naknadno ponovno pada u ruke akvilejskih patrijarha te ju Mlečani 1420. prepuštaju plemiću Nicoliju Gravisiju iz Pirana. Početkom XVII. st. utvrda je izgorjela te počela propadati.
Slavonski Brod, tvrđava, barokna tvrđava izgrađena 1715–80. zapadno od naselja, uz gaz preko rijeke Save. Gradnju je naložio princ Eugen Savojski radi obrane od Osmanlija te je jedna od najvećih i najvažnijih baroknih građevina fortifikacijske arhitekture njegova doba.
U osnovici je kvadratnoga tlocrta, s četiri bastiona na uglovima, trokutastim ravelinima prema kopnu i dva polubastiona prema rijeci, a okružena je dubokim opkopima. Oko središnjeg, tzv. paradnoga trga, izgrađen je 1766–84. golemi Kavalir, trokrilna utvrđena vojarna s kazamatima na dva kata (graditelji J. Willer, François Perette de Silley, Nicolas Doxat de Démoret).
Tvrđava Topana, srednjovjekovna tvrđava pored naselja Imotski. Smještena je na klisuri nad Modrim jezerom, 500 metara od Imotskog.
Tvrđava je nepravilnog oblika koji prati oblik klisure na kojoj se nalazi, dužine oko 40 metara. Sagrađena je na nekoliko razina i zaštićena s tri strane: s dvije strane jezerom, a s treće s vrtačom. Tvrđava je okružena kamenim bedemima s puškarnicama, debljine oko 1,5 m. Središnji i najviši dio tvrđave sagrađen je tijekom XIII. i XIV. st. kada je tvrđava bila u vlasti plemiće obitelji Nelipić. Imotski je krajem XV. st. došao pod osmansku vlast, a tvrđava postaje upravno sjedište imotskog kadije – suca i dijelom civilnog upravitelja šireg područja. Nakon gotovo 230 godina turske vlasti, tvrđava 1717. dolazi pod mletačku vlast. Završetkom turske opasnosti tvrđava je izgubila stratešku vrijednost te je 1816. napuštena. U tvrđavi se nalazi i crkva Gospe od Anđela.
Vrboska, crkva-tvrđava, crkva sv. Marije od Milosrđa podignuta u XV. st., utvrđena nakon osmanske pljačke grada 1571. Spada među najljepše primjere crkava-tvrđava u Hrvatskoj.
U osnovi je pravokutna oblika s elipsastom polukulom na zaleđu i rondelom s južne strane. Na sjeverozapadnome uglu dograđen je asimetrični bastion dug 12 m u vrlo šiljastom obliku sperona. Njegove flanke oslanjaju se na zidove crkve, a ona južna štiti ulaz u crkvu.
bitumen → asfalt
Tilurium, ostatci rimskoga vojnog logora na mjestu nekadašnje ilirske gradine u selu Gardunu kraj Trilja.
Nalazi se na strateški važnoj uzvisini iznad desne obale rijeke Cetine, na raskrižju rimskih cesta što su od Salone vodile prema Naroni i Bosni. Ondje je najprije boravila IX. hispanska, a potom VII. legija. Iz logora potječe dio tropeja, spomenika podignuta nakon pobjede nad Delmatima, s prikazom pokorenih Ilira. Sustavnim iskapanjima što se provode od 1997. otkriveni su dijelovi monumentalnih građevina (zgrada s kontraforima), cisterna, djelomice sačuvani temelji obrambenoga bedema, ostatci figuralnoga mozaika.
Salona, antička metropola rimske provincije Dalmacije. Kasnije se iz glavnog grada rimske provincije razvija hrvatski srednjovjekovni grad Solin.
Grad je smješten u centralnom dijelu Srednje Dalmacije, pet kilometara sjeveroistočno od Splita. Sastoji se od središnjeg dijela na raskrižju cesta prema Splitu, Trogiru i Klisu, Majdana i Donje Strane koja je oko 1,5 km zapadno od središnjeg dijela. Planine Kozjak i Mosor štitile su grad od kontinentalne klime te su otežavale pristup neprijateljima. Stara jezgra grada bila je trapezastog oblika, utvrđena kulama te opasana zidinama. Od toga se je sačuvao istočni dio zidina koji je sagrađen od velikih kamenih blokova. Od 1. st. pr. Kr. grad se širi izvan stare jezgre prema istoku i zapadu. U sjeverozapadnom dijelu nalazio se je amfiteatar, istočno su otkriveni ostaci stambene arhitekture, a izvan bedema nalazile su se poganske nekropole. U antičko je vrijeme brojao oko 60 000 stanovnika.