Pješački most preko Drave u Osijeku, most namjenjen pješacima i biciklistima koji premošćuje rijeku Dravu u Osijeku. Izgrađen je kako bi zadovoljio tri uvjeta: udobnost pješačkog prijelaz, osiguravanje nesmetane plovidbe te oblikovno rješenje koje ne narušava već već dosegnuti sklad na desnoj obali. Značajna pozornost posvećena je oblikovanju čeličnih pilona. Ispod kolničke ploče nalaze se zatezna užeta pridržana uzdužno pomičnim ležajevima, čija je uloga prednapinjanje sustava. Trokutasti rešetkasti raspored vješaljaka služi povećanju krutosti i bržem prigušivanju titranja. Most je izgradilo beogradsko poduzeće Mostogradnja, dok je čelična užeta isporučila austrijska kompanija Felten Guilleaume.
Glavni indeks
Vijadukt Dubračina u Crikvenici, vijadukt na Jadranskoj magistrali (D8) kroz Crikvenicu. Rasponskog je spregnutog sklopa koji se sastoji od trapezastog sanduka sa zaobljenim donjim bridovima nepromjenjive visine i armiranobetonske ploče čija debljina iznosi 20 centimetara. Ploča je spregnuta s čeličnim nosačem. Nad potporama, na potezu negativnih momenata savijanja, ploča je prednaoeta. Građevinske radove izvelo je poduzeće Primorje iz Rijeke, betoniranje stupova u kliznoj oplati izvelo je poduzeće Tehnika iz Zagreba, a pilote je izvelo poduzeće Geotehnika iz Zagreba. Čelični sklop izradilo je Brodogradilište Treći maj iz Rijeke, a u sklapanju su također sudjelovali Hidromontaža iz Maribora i Furlania iz Trsta. Završne su radove izveli Tekol iz Maribora, Cesta iz Rijeke i Instalater iz Crikvenice.
Željeznički most preko Drave u Osijeku, most koji premošćuje rijeku Dravu u Osijeku i omogućuje prolaz željeničkog prometa. Izgrađen je na potporama prethodnog mosta, srušenog u Drugom svjetskom ratu, uz doradbe i preinake. Uzdužni nosači su niži od poprečnih, a razlika je iskorištena za ugradbu sprega protiv bočnih udara. Stupišta skela postavljena su ispod svakog drugog čvora. Poduzeće Gradnja iz Osijeka obnovilo je donji ustroj, a poduzeće Đuro Đaković iz Slavonskog Broda ugradilo je čelični sklop.
Most preko Save kod Slavonskog Broda, čelična je konstrukcija koja se sastoji od rešetaka trokutaste ispune s kolnikom i poprečnim nosačima kroz čvorove rešetke. Cestovni i pješački promet potpuno je odvojen od željezničkog prometa. Na željezničkom dijelu rešetkastog mosta nosači su limeni, a na cestovnom su dijelu spregnuti s arminobetonskom kolničkom pločom. U Domovinskom ratu ovaj je most pretrpio znatna oštećenja. Zbog njegove prometne važnosti postrojbe UN-a privremeno su ga osposobile za promet 1996., a četiri godine kasnije potpuno je obnovljen u izvornom obliku.
Most preko Save kod Stare Gradiške, most preko rijeke Save koji se nalazi na međunarodnoj prometnici koja povezuje Slavonski Brod i Bosanski Brod. Sastoji od dijela nad koritom Save i dvaju pristupnih propusta otvora po 8.7 metara. Rasponski sklop dijela nad koritom sastoji se od rešetaka koje se protežu preko triju polja. Na mjestu današnjeg mosta nalazio se most, srušen u Drugom svjetskom ratu, čiji je rasponski sklop činio dva polustijena limena nosača s vrlo izraženim vutama povezanih čeličnim nosačima na kojima se nalazila križno armirana kolnička ploča. Uzdužni nosači i kolnička ploča imaju razdjelnice na stupovima. Ograda je čelična. Projektant, V. Draganić, predviđao je jači pješački promet, o čemu svjedoči stubište na strani Bosanske Gradiške i rasvjetni stupovi na mostu.
Most dr. Franja Tuđmana, most koji povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovačke. Prijašnji nazivi ovog mosta bili su Most preko Rijeke dubrovačke i Most Dubrovnik. Sastoji se od dva dijela grednog sklopa na zapadnoj strani te glavnog nesimetričnog sklopa s ovješenim gredom na istočnoj strani. Ovjesi su razmješteni svakih 20 m, dok su čelični poprečni nosači razmaknuti pet m. Visina mosta iznosi 50 m. Radove na ovom mostu izvela je kompanija Konstruktor.
Aerodrom Željava, nekadašnji vojni aerodrom smješten na granici s BiH u blizini Ličkog Petrovog Sela. Najveći je podzemni aerodrom JNA i među većima te vrste u Europi, a građen je 1956–68.
Podzemni dio (objekt 505 Klek) činile su tri galerije (duljine 400, 500 i 350 m, visine 8 m i širine 20 m) za smještaj 58 zrakoplova. U ostalim su prostorijama širine 3 m do 12 m bili smješteni centar veze i operativni centri, kontrola letenja, radionice za veće i manje popravke, skladišta raketa, bombi i ostalog materijala, generatorska postrojenja, klimatizacijske komore, sanitarni čvorovi, kuhinja, učionice, ambulanta, arhiva i spremnici s gorivom. Ukupna duljina svih podzemnih tunela i prostorija iznosila je oko 3500 m. Vanjski dio objekta sastojao se od pet pista (dvije poletno-sletne i tri poletne) te vojarne u blizini Ličkog Petrovog Sela koja je bila logistička baza aerodroma. Na vrhu Gola Plješivica bio je radarski kompleks i radiorelejno čvorište.
Gospina batarija, utvrda izgrađena za austrijske uprave 1841. u dnu viškog zaljeva. Imala je važnu ulogu u Viškome boju 1866., kada je topničkom paljbom iz nje spriječen talijanski desant na otok.
Sjeverni dio kompleksa zauzima visok zemljani nasip (bastion) za osam topova, sa zidanim kamenim pokosom ispred kojega je obrambeni jarak. Unutar nasipa su artiljerijska spremišta, a u njegovu zaleđu vojarna.
Fort Royal, fortifikacijski kompleks izgrađen u prvoj polovici XIX. st. na brdu Glavici, na najvišoj točki otoka Lokruma.
Sastoji se od predziđa s bastionima (osam trokutnih i dva polukružna) te središnje kružne utvrde – Maksimilijanova tornja, vojne zgrade, barutane i cisterne; od terena je odvojen jarkom. Prvobitno je utvrđenje izgrađeno za francuske uprave 1806–08., dok su Austrijanci izveli znatne dogradnje 1832–33. te izgradili središnju kulu 1835.
Trogirske utvrde, fortifikacijski sustav grada Trogira smještenoga na otočiću između kopna i otoka Čiova.
Grad je bio utvrđen zidinama još u rimsko doba. Tijekom XIII–XIV. st. podižu se nove zidine uglavnom slijedeći liniju postojećih, starorimskih, a potkraj XIV. st. izgrađena je na zapadnome dijelu otoka i deveterostrana kula, uz koju je u XV. st. dograđen kaštel Kamerlengo, masivnih zidova i naglašena kruništa (L. Pinzino). U XV. st. izgrađena je na sjeverozapadnome dijelu ispred gradskih zidina kružna kula sv. Marka. Tijekom XVII. st. za Kandijskih ratova, na sjevernoj i istočnoj strani podižu se bastioni (Alessandro Magli, Antonio Leni, Onofrio del Campo). Uz kaštel Kamerlengo i kulu sv. Marka, danas su očuvani manji dio gradskih zidina te sjeverna (kopnena) i južna (morska) renesansna, odn. kasnorenesansna gradska vrata.
Cibalae, veliko rimsko naselje na mjestu današnjih Vinkovaca. Zahvaljujući položaju na magistrali koja je povezivala zapadni i istočni dio Rimskoga Carstva, postalo je važnim uporištem na području rimskoga limesa.
Slijedeći urbanizam rimskoga vojnog logora, grad je bio opasan jarkom i zemljanim nasipom s palisadama, koji se poslije učvršćivao zidovima od opeke.
Osor, gradić na uskoj prevlaci što povezuje otoke Cres i Lošinj. Nastanjen je od prapovijesnoga doba, o čem svjedoče ostatci ilirskih gradina, megalitski zidovi te grobovi iz brončanoga doba.
Foto: Nenad Milčić
Grcima je bio poznat pod imenom Apsorros, u rimsko doba bio je municipij (Apsorus) te važna luka na plovnome putu od Salone do Akvileje.
Petrapilosa, utvrda u Hrvatskoj, lokalno priznata i kao Kostel. Lokalitet je bio mjesto ljudskog boravka još i u prapovijesti.
Naziv u prijevodu znači „dlakavi kamen“ što dolazi od toga što su zidovi utvrde uvijek bili obrasli mahovinom. Nalazi se na visokoj hridi na 119 m nadmorske visine u buzetskoj općini. Služila je za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre. Predstavljala je odličan vojno-obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje u blizini. Prvi se put spominje 965. pod imenom Ruin (Ruševina). Često je mijenjala vlasnike u mnogobrojnim borbama za prevlast nad Istrom. Akvilejski patrijarsi ju 1208. prepuštaju svom vazalu Vulginiusu de Petrapilosi. Naknadno ponovno pada u ruke akvilejskih patrijarha te ju Mlečani 1420. prepuštaju plemiću Nicoliju Gravisiju iz Pirana. Početkom XVII. st. utvrda je izgorjela te počela propadati.
Slavonski Brod, tvrđava, barokna tvrđava izgrađena 1715–80. zapadno od naselja, uz gaz preko rijeke Save. Gradnju je naložio princ Eugen Savojski radi obrane od Osmanlija te je jedna od najvećih i najvažnijih baroknih građevina fortifikacijske arhitekture njegova doba.
U osnovici je kvadratnoga tlocrta, s četiri bastiona na uglovima, trokutastim ravelinima prema kopnu i dva polubastiona prema rijeci, a okružena je dubokim opkopima. Oko središnjeg, tzv. paradnoga trga, izgrađen je 1766–84. golemi Kavalir, trokrilna utvrđena vojarna s kazamatima na dva kata (graditelji J. Willer, François Perette de Silley, Nicolas Doxat de Démoret).
Tvrđava Topana, srednjovjekovna tvrđava pored naselja Imotski. Smještena je na klisuri nad Modrim jezerom, 500 metara od Imotskog.
Tvrđava je nepravilnog oblika koji prati oblik klisure na kojoj se nalazi, dužine oko 40 metara. Sagrađena je na nekoliko razina i zaštićena s tri strane: s dvije strane jezerom, a s treće s vrtačom. Tvrđava je okružena kamenim bedemima s puškarnicama, debljine oko 1,5 m. Središnji i najviši dio tvrđave sagrađen je tijekom XIII. i XIV. st. kada je tvrđava bila u vlasti plemiće obitelji Nelipić. Imotski je krajem XV. st. došao pod osmansku vlast, a tvrđava postaje upravno sjedište imotskog kadije – suca i dijelom civilnog upravitelja šireg područja. Nakon gotovo 230 godina turske vlasti, tvrđava 1717. dolazi pod mletačku vlast. Završetkom turske opasnosti tvrđava je izgubila stratešku vrijednost te je 1816. napuštena. U tvrđavi se nalazi i crkva Gospe od Anđela.
Vrboska, crkva-tvrđava, crkva sv. Marije od Milosrđa podignuta u XV. st., utvrđena nakon osmanske pljačke grada 1571. Spada među najljepše primjere crkava-tvrđava u Hrvatskoj.
U osnovi je pravokutna oblika s elipsastom polukulom na zaleđu i rondelom s južne strane. Na sjeverozapadnome uglu dograđen je asimetrični bastion dug 12 m u vrlo šiljastom obliku sperona. Njegove flanke oslanjaju se na zidove crkve, a ona južna štiti ulaz u crkvu.
bitumen → asfalt
Tilurium, ostatci rimskoga vojnog logora na mjestu nekadašnje ilirske gradine u selu Gardunu kraj Trilja.
Nalazi se na strateški važnoj uzvisini iznad desne obale rijeke Cetine, na raskrižju rimskih cesta što su od Salone vodile prema Naroni i Bosni. Ondje je najprije boravila IX. hispanska, a potom VII. legija. Iz logora potječe dio tropeja, spomenika podignuta nakon pobjede nad Delmatima, s prikazom pokorenih Ilira. Sustavnim iskapanjima što se provode od 1997. otkriveni su dijelovi monumentalnih građevina (zgrada s kontraforima), cisterna, djelomice sačuvani temelji obrambenoga bedema, ostatci figuralnoga mozaika.
Salona, antička metropola rimske provincije Dalmacije. Kasnije se iz glavnog grada rimske provincije razvija hrvatski srednjovjekovni grad Solin.
Grad je smješten u centralnom dijelu Srednje Dalmacije, pet kilometara sjeveroistočno od Splita. Sastoji se od središnjeg dijela na raskrižju cesta prema Splitu, Trogiru i Klisu, Majdana i Donje Strane koja je oko 1,5 km zapadno od središnjeg dijela. Planine Kozjak i Mosor štitile su grad od kontinentalne klime te su otežavale pristup neprijateljima. Stara jezgra grada bila je trapezastog oblika, utvrđena kulama te opasana zidinama. Od toga se je sačuvao istočni dio zidina koji je sagrađen od velikih kamenih blokova. Od 1. st. pr. Kr. grad se širi izvan stare jezgre prema istoku i zapadu. U sjeverozapadnom dijelu nalazio se je amfiteatar, istočno su otkriveni ostaci stambene arhitekture, a izvan bedema nalazile su se poganske nekropole. U antičko je vrijeme brojao oko 60 000 stanovnika.
Dioklecijanova palača, carska rezidencija u Splitu koju je oko 300. podignuo rimski car Dioklecijan. Ima elemente carske vile, helenističkoga grada i utvrđenoga vojnog logora. Jedno je od najbolje očuvanih ostvarenja kasnoantičkoga graditeljstva.
Od VII. st. palača živi kao grad Split, koji se već tada širi prema zapadu i u više navrata utvrđuje zidovima, u XVII. st. bastionima te tvrđavama Gripe i Bačvice (graditelji Agostino Alberti, fra Antonio Leni, Alessandro Magli, Camillo Gonzaga, Innocenzo Conti, Tomaso Moretti, Giuseppe Santini). Povijesna cjelina Splita s Dioklecijanovom palačom uvrštena je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Veliki Tabor, utvrda na sjeverozapadu Hrvatske u mjestu Humu Košničkom; jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u Hrvatskoj. Potječe iz XV. st., a od XVII. i XVIII. st. imao je ulogu dvorca.
Jezgra mu je peterokutna trokatna građevina s gotičkim i renesansnim arhitektonskim detaljima. Čine ju zidovi, odnosno zgrade i četiri polukružne kule nejednake veličine, koji zatvaraju dvorište nepravilna oblika s arkadnim trijemovima u dva kata. S vanjske su strane gornji katovi istaknuti nizom konzola. Cijeli kompleks bio je opasan vanjskim zidom nepravilna, izduljena oblika s dvije polukule, ulaznom kulom i peterokutnim bastionom nad prilaznim putem. Danas je obnovljeni Dvor Veliki Tabor u sastavu Muzeja Hrvatskoga zagorja.
Sisak, stari grad, tvrđava na jugoistočnome rubu grada Siska izgrađena 1544–50. radi obrane pokupskih posjeda zagrebačkog Kaptola.
Gradio ju je milanski majstor Petar de Mediolanus. U tlocrtu je trokutasta oblika, s tri trokatne visoke kule na krajevima 30 m dugih zidina. Na kulama su topovski otvori, a u zidinama puškarnice. Godine 1593. Osmanlije su iz četvrtoga pokušaja nakratko uspjeli zauzeti grad. Tvrđava je teže oštećena u II. svj. ratu i u Domovinskome ratu, ali je sanirana. Danas se o njoj brine Gradski muzej Sisak.
Issa, utvrđeni antički grad na padinama brežuljka Gradine te na poluotoku Prirovu kraj grada Visa. O planskoj izgradnji grada svjedoče najbolje očuvane zidine iz helenističkoga razdoblja u Hrvatskoj.
Naseobinu je početkom IV. st. pr. Kr. osnovao Dionizije Stariji, a bila je središte grčke kolonizacije na istočnojadranskoj obali. Imala je oblik trapeza i bila je okružena bedemima. Bedemi su široki 2,4 m, vanjsko i unutarnje lice izrađeni su od velikih kamenih blokova, a unutrašnjost je ispunjena kamenim kršem.
Nehaj, vojna utvrda u gradu Senju. Sagrađena je 1558. na brdu Trbušnjaku pod nadzorom Ivana Lenkovića te Herbarda VIII. Auersperga.
Približno je kockasta oblika, visoka 18 m i široka 23 m. Vanjski zidovi od tesanih kamenih blokova debeli su oko 3 m. Unutar zidina nalazi se oko 100 puškarnica i 11 velikih topovskih otvora. Utvrda pripada prijelaznomu tipu sa srednjovjekovnoga na ranonovovjekovni stil fortifikacijske izgradnje. Danas se rabi u turističke svrhe te njome upravlja Gradski muzej Senj.
Vrana, stari grad, ruševine srednjovjekovnoga utvrđenoga grada hrvatskih vladara iznad Vranskog jezera.
Kralj Zvonimir darovao ga je zajedno s benediktinskim samostanom 1076. papi Grguru VII. Od XII st. u posjedu je templara, zatim ivanovaca, od 1409. Mlečana, a 1537–1647. Osmanlija. Za templara je utvrđen jakim zidinama (tri prstena zidina i predtvrđava), a pokretni most i obrambeni opkop oko cijele tvrđave vidljivi su i danas. Vezir Jusuf Mašković, rodom iz Vrane, podigao je 1644–45. pokraj grada karavan-saraj (Maškovića han), koji je vrlo dobro sačuvan.
Zrin, ruševine utvrđenoga grada na južnim padinama Zrinske gore. Spominje se od 1295. kada je u posjedu Babonića, od 1347. u rukama je Šubića koji su po njemu dobili prezime Zrinski, a od 1577. do kraja XVII. st. njime vladaju Osmanlije.
Zidine grada tlocrtno su eliptične. Kraj ulaza je četverokutna kula, a do nje u sklopu zidina još jedna takva kula.
Ružica grad, ruševine srednjovjekovnoga grada iz XIII. st. smještene na brijegu zapadno od Orahovice. Golemi gotičko-renesansni kompleks najveći je sačuvani utvrđeni grad u Slavoniji i među najvećima u Hrvatskoj.
Bio je građen u više navrata, a tlocrt mu je u obliku nepravilne elipse površine približno 8000 m2. Dvor i tvrđava sastavljeni su od više građevina (sklop zgrada četverokutna tlocrta te prostrana gotička kapela s trostranim završetkom, poduprta potpornjima), većim dijelom od kamena lomljenca.
Ozalj, stari grad, srednjovjekovna utvrda na stijeni nad rijekom Kupom, koja se spominje od XIII. st.
Bio je opkoljen vanjskim (starijim) i unutarnjim zidovima (pojačanima s pet polukula). Zbog mnogih pregradnji sačuvan je tek manji dio starijega kompleksa u kojem se ističe četverokutna kula, gotička kapela, te pravokutni palas (tzv. žitnica) Nikole Zrinskoga iz 1556. U XVII. st. grad postaje neslužbena hrvatska prijestolnica u kojoj je stolovao ban Petar Zrinski. Danas je u gradu smješten Zavičajni muzej Ozalj.
Tvrđava Starigrad (Fortica), ruševine utvrde na zapadnome vrhu omiške Dinare koji dominira Omišem i ušćem Cetine. Izgrađena je u prvoj polovici XV. st., od 1444. bila je pod mletačkom vlasti, koja ju je dogradila 1566–72., 1644. i 1677.
Sastoji se od dvorišta nepravilna oblika koje je dugim hodnikom na višoj razini povezano s kvadratnom zapadnom kulom. Na sjevernoj i istočnoj strani utvrde dodana su dva trokutasta bastiona.
Nedinum, ostatci ilirsko-rimskoga naselja na vrhu brežuljka u blizini mjesta Nadina.
U liburnsko je doba to bilo središte jedne od najvećih općinskih zajednica sa središnjim dijelom (gradina) utvrđenim kiklopskim zidom, kojega su ostatci sačuvani do danas. U I. st. naselje je transformirano u rimski municipij. U XIV. st. tu je bilo sjedište hrvatskih plemićkih rodova Kačića i Virevića.