pletivo, plošni tekstilni proizvod građen od očica. Očica je osnovna jedinica pletene strukture, koja nastaje međusobnim zahvaćanjem triju petlji, posljedica čega su četiri vezne točke koje povezuju očice u čvrstu, ali rastezljivu građu. Uzdužni slijed očica u pletivu naziva se niz, a poprečni red. Važni su parametri svojstava i kakvoće pletiva broj očica u jediničnoj duljini reda i niza, broj očica u jediničnoj ploštini pletiva te duljina niti sadržana u jednoj očici. Razlikuju se desne (prave) i lijeve (krive) očice. Za pletenje se rabi pređa različita sirovinskog sastava; topla pletena odjeća izrađuje se od vune i poliakrilonitrilnih vlakana, ljetne majice i donje rublje uglavnom od pamuka, čarape najčešće od pamučnih i poliamidnih vlakana te njihovih mješavina, a sportska odjeća od mješavina pamučnih, poliesterskih i poliamidnih vlakana, nerijetko uz dodatak elastanskih niti i vlakana posebne udobnosti. Pletiva su porozna, voluminozna i rastezljiva, uz visok stupanj elastičnog oporavka nakon rastezanja. Pletiva se također rabe kao kućanski i → tehnički tekstil.
Ručno pletenje ravnoga pletiva izvodi se obično s pomoću dviju igala od kojih svaka ima jedan zašiljeni kraj, a kružno se plete s pomoću triju ili više igala obaju zašiljenih krajeva; može se plesti i samo jednom savitljivom iglom zašiljenih krajeva. Strojno pletenje obavlja se pletaćim strojevima, koji se prema tehnici rada dijele na pletaće strojeve u kojima su igle pojedinačno pokretne i prepletaće strojeve u kojima se igle pokreću zajedno s nosačem igala. Prema rasporedu igala strojevi mogu biti ravnopletaći ili kružni. Na ravnopletaćim dvoigleničnim strojevima izrađuje se komadno pletivo (npr. puloveri, veste), na velikim kružnopletaćim strojevima plete se cjevasto metražno pletivo, a na malim kružnopletaćim strojevima čarape.
Prema načinu pletenja i međusobnog povezivanja i isprepletanja petlji, razlikuju se dvije temeljne vrste pletiva – kulirno (potkino) i osnovino (lančano) pletivo. Kulirno (potkino) pletivo plete se jednom niti koja prolazi kroz igle poprečno u odnosu na smjer nastajanja pletiva, poput potke pri tkanju. Najprije se stvara vodoravni red petlji, a potom se u sljedećem redu one isprepleću u očice te se istodobno stvara novi red petlji, što se ponavlja tijekom cijeloga postupka pletenja. Pri izradbi dezena, šara ili nekih posebnih površinskih efekata, uz temeljnu nit moguće je uvoditi i dodatne (do šest niti). Na takav se način plete pri ručnom pletenju, ali i strojno primjenom kulirnih pletaćih strojeva. Tim se postupkom izrađuju pletiva za rublje, čarape i različitu gornju odjeću. Strojevi za kulirno pletenje su najčešće kružni. Njihove su igle posložene u krug na rotacijskom cilindru (iglenici) koji se okreće pa stroj plete pletivo u obliku cijevi. Kulirna se pletiva mogu parati. Ovisno o vrsti prepleta razlikuju se glatko ili džersej (jersey), rebrasto, dvostrano lijevo i interlok kulirno pletivo. Osnovino (lančano) pletivo nastaje od većega broja niti koje se pružaju uzdužno, poput osnove u tkanju. Svaka očica u istome redu plete se od druge niti. Zbog toga se najprije u širini pletiva priređuje niz uzdužnih, međusobno paralelnih niti koje ulaze u stroj (tzv. snovanje osnove). Potom se snovane niti istodobno upleću u red pletiva, a dobivene se očice iglama bočno isprepleću. Tako dobivena pletiva više se ne mogu parati, postojanih su oblika i veličine i manje su rastezljiva od kulirnih pletiva. Najveći broj strojeva za lančano pletenje ima igle poredane u ravnom redu. Ovisno o vrsti prepleta razlikuju se milansko, rašel i triko osnovino pletivo.
Proizvodnja pletiva u Hrvatskoj
U ruralnim sredinama na području Hrvatske sve do pojave industrijske proizvodnje odjeća i ostali tekstilni predmeti izrađivali su se ručnim pletenjem, isprva od dostupnih pređa (→ vuna), a poslije i od materijala pribavljenih trgovinom iz drugih krajeva (→ pamuk). Pojavom tekstilnih tvornica potkraj XIX. st., a posebice nakon I. svj. rata, postupak pletenja započeo se odvijati na pletaćim strojevima (→ tekstilni strojevi). Među danas djelujućim poduzećima u asortimanu kojih su proizvodi od pletiva su tvornice trikotažnih odjevnih predmeta → Galeb iz Omiša, Neda iz Senja i Pounje iz Hrvatske Kostajnice, tvornice čarapa → Jadran iz Zagreba i Ytres iz Donjega Kneginca (→ Calzedonia Croatia), Tvornica mreža i ambalaže iz Biograda na Moru, tvornica → Čateks iz Čakovca za proizvodnju tehničkih pletiva, te tvornica Endi Line iz Svetoga Ivana Zeline (sljednik tvornice → Nada Dimić) za proizvodnju pozamenterijskih proizvoda. Složenijim postupcima pletenja izrađivala su se umjetna krzna u pletionici u sastavu Tekstilnoga kombinata Zagreb.
Uz navedenu pletionicu i većina ostalih pogona za proizvodnju pletiva u Hrvatskoj ugašena je u razdoblju tranzicije, a samo od nekih razvila su se manja poduzeća za proizvodnju specijaliziranog asortimana proizvoda. Tako su sljednici → Međimurske trikotaže Čakovec danas još samo dva poduzeća – MTČ Tvornica trikotaže u Štrigovi, jedan od najvećih hrvatskih proizvođača odjeće za malu djecu (robna marka Leptirić) te MTČ Pozamanterija sa sjedištem u Murskom Središću, usmjerena na proizvodnju specijaliziranog uskog segmenta tehničkoga tekstila – remeni, vrpce, elastične vrpce ponajprije za vojnu, avioindustriju te autoindustriju. Od nekad poznatih pogona trikotaže valja spomenuti Maru iz Osijeka, Pionirku iz Imotskog, Arenu iz Pule, Velebit iz Karlovca, tvornicu čarapa Sloboda iz Samobora itd.
J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924., str. 335.
Međimurska trikotaža 1923. – 1973. Čakovec, 1973.
D. Feletar, E. Fišer: Čakovečka tekstilna industrija Čateks Čakovec 1874. – 1974. Čakovec, 1974.
M. Pretković: Tvornica »Nada Dimić« u Zagrebu – povijesni pregled, problemi zaštite i mogućnosti revitalizacije. Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 37–38(2013–14), str. 119–132.
