Objavljeno:
Ažurirano: 7. travnja 2021

tekstilni strojevi, strojevi koji u tekstilstvu služe za dobivanje prirodnih i umjetnih vlakana, mehaničku preradbu tekstilnih vlakana u pređe, konac, tkanine, pletiva, pozamenteriju, netkane tekstilije i dr., oplemenjivanje vlakana, pređe ili plošnih proizvoda i sl.

Mehanizaciju tekstilne industrije su nizom inovacija uveli Englezi te se potkraj XVIII. st. počela intenzivno razvijati proizvodnja tekstilnih strojeva, što se smatra početkom industrijske revolucije. Godine 1733. John Kay izumio je »leteći« čunak, primjenom kojega se udvostručio radni učinak tkalaca. Tehniku predenja unaprijedili su 1760–67. strojevi Jamesa Hargreavesa, koji su omogućivali istodobno posluživanje više vretena, odn. predenje 12 do 18 niti, te 1769. stroj Richarda Arkwrighta za predenje na vodeni pogon. Izradbu tkanina s bogato utkanim uzorcima omogućio je 1772. francuz Marie Joseph Jacquard konstrukcijom tkalačkoga stroja s uređajem za podizanje osnovinih niti s pomoću bušenih kartica (žakardni stroj), što se smatra zametkom računalno upravljanih strojeva kakvi prevladavaju danas. U proizvodnji tekstilija danas se rabe raznovrsni strojevi, prilagođeni specifičnim preradbenim procesima i fizikalnim svojstvima vlakana.

Vrste tekstilnih strojeva

Strojevima za predenje (prstenaste, rotorske i OE-predilice) kratka se vlakna uvijaju oko uzdužne osi tvoreći dugačku nit, pređu. Strojevima za končanje uvijaju se dvije ili više pređa, čime nastaju konci i kordne pređe. Strojevima za prematanje pređe tvori se željeni oblik namotka. Strojevima za snovanje (snovaljke) priprema se osnova za tkanje, pri čemu se pređa odmata s križnih namotaka i namata na snovaći bubanj (sekcijsko snovanje) ili predvaljak (englesko snovanje); osnova se zatim premata na osnovino vratilo. (→ pređa)

Stroj za končanje, Unitas, 2019.

Stroj za snovanje, Tvornica tekstila Trgovišće, 2018.

Strojevima za tkanje izrađuje se tkanina unošenjem poprečnih niti (potka) u zijev uzdužnih niti (osnove) te njihovim povezivanjem. Tkalački strojevi razlikuju se prema načinu stvaranja zijeva (ekscentri, listovke, mehanički ili računalno vođeni žakardni strojevi), unosu potke (čunkom, projektilom, hvatalima, zračnim i vodenim mlazom) i specifičnosti tkanja (u malim širinama, crijevu, sukljanom vezu, s više od dva sustava niti i dr.). Strojevima za višefazno tkanje izrađuju se osobito široke tkanine. (→ tkanina)

Tkaonica, Čateks, 1960-ih

Žakardni tkalački stroj, Tvornica tektila Trgovišće, 2019.

Strojevi za pletenje mogu biti s pojedinačno pokretljivim iglama (pletaći strojevi), ili s iglama koje se pokreću zajedno s iglenicom, tj. nosačem za koji su pričvršćene (prepletaći strojevi). Prema konstrukcijskim obilježjima pletaći strojevi razvrstavaju se prema broju iglenica (jednoiglenični i dvoiglenični), obliku iglenica (ravni i kružni), broju pletaćih sustava (jednosustavni i višesustavni), obliku igala (kukaste, jezičaste, s kliznicom, posebne konstrukcije). Razlikuju se i strojevi ovisno o vrsti pletiva (glatko, uzorkovano, čvrsto, elastično, puno, porozno). Strojevi za kulirno pletenje imaju pojedinačno pokretljive igle smještene u iglene kanale iglenica te se upravljaju mehaničkim ili elektromagnetskim skretnicama. (→ pletivo)

Radnica za kružnopletaćim strojem, Međimurska trikotaža Čakovec, 1960-ih

Pletionica muških i dječjih čarapa u tvornici čarapa Jadran, 2000-ih

Strojevi za proizvodnju netkanih tekstilija vlakna raspoređena u više koprena zamršuju (zračnim i vodenim mlazom, iglanjem), ili ih mjestimično sljepljuju kemijskim vezanjem (štrcanjem disperzijom polimera, sušenjem i kalandriranjem) ili toplinskim vezanjem s pomoću taljivih sintetskih vlakana kao veziva. (→ netkani tekstil)

Strojevi u oplemenjivanju tekstila primjenjuju se za suhu i mokru predobradbu i obradbu tekstilija (za iskuhavanje, bijeljenje, pranje, mercerizaciju, bojenje, tisak, češljanje, čupavljenje, smuđenje, valjkanje, glačanje i dr.). Strojevi za obradbu razlikuju se prema tome kreće li se procesni medij, materijal ili oboje. Strojevi za tisak (filmski, rotacijski, ink-jet, reljefni, iz role) primjenjuju se za dobivanje šara i posebnih površinskih obradba tekstilija. Strojevi kojima se iz tekstila uklanja voda nakon mokrih obradba rade na principu mehaničkoga cijeđenja (fular, kalander), odsisavanja i centrifugiranja. Za sušenje, kondenzaciju i površinsku obradbu primjenjuju se raznovrsni sušionici i kalandri. Mehaničke obradbe tekstilija provode se strojevima za čišćenje, smuđenje, glačanje, manglanje, čupavljenje, šišanje, brušenje, četkanje, ratiniranje, polrotiranje, te uređajima za udaranje i odsisavanje. Obradba strukture materijala provodi se strojevima za dekaturu, kompresivno skupljanje tkanina, širenje pletiva, kompaktiranje i plisiranje.

Kontinuirano bojenje tkanine strojem vlastite izradbe, Tvornica tekstila Trgovišće, sredina XX. st.

Linija za kvašenje, predpranje, ispiranje i bojadisanje, nijansiranje, sapunanje i omekšavanje u tvornici čarapa Jadran, 2000-ih

Stroj za bijeljenje tkanine u poduzeću Čateks

Tekstilni strojevi u Hrvatskoj

Početci

U usporedbi s industrijski razvijenim zemljama, proizvodnja tekstilija u Hrvatskoj je dugo bila oslonjena na proizvodnju u kućnoj i poluobrtničkoj radinosti, koja se obavljala mehaničkim napravama pogonjenima ljudskim radom poput kolovrata, preslice i tkalačkoga stana (→ tekstilno rukotvorstvo). Prvi parni strojevi u hrvatskoj tekstilnoj industriji radili su 1846–47. u varaždinskoj tvornici, predionici i tkaonici vunenoga i pamučnoga tekstila Nikole Tomasija, gdje je produktivnost svakog radnika zamjenjivala rad 60 prelja. Prvi tkalački stanovi tjerani parnim strojem počeli su raditi u riječkoj Tvornici platna za jedra 1851. Među prvim tekstilnim industrijskim pogonima u Hrvatskoj bila je i → Pamučna industrija Duga Resa osnovana 1884., koja je u početku imala 5000 vretena i 60 tkalačkih strojeva koje su pogonile dvije vodne turbine na Mrežnici. Od početka XX. st. primjena raznovrsnih tekstilnih strojeva u Hrvatskoj počela se širiti usporedno s razvojem tekstilstva kao rastuće gospodarske grane. (→ tekstilna industrija)

Proizvodnja tekstilnih strojeva

Tvornica Braća Ševčik osnovana 1922. proizvodila je uoči II. svj. rata strojeve za opremu tekstilne i kemijske industrije, a 1946. nacionalizirana je i nazvana → Prvomajska (sv. 1). Nakon rata se u napuštenim prostorima tvornice Braća Ševčik iz nekoliko dotadašnjih radionica razvila tvornica tekstilnih strojeva → Tekstilstroj. Godine 1953. Tekstilstroj je počeo proizvoditi automate za bojenje tkanina, pletiva i vune u tri izvedbe, a početkom 1960-ih specijalizirao se za proizvodnju strojeva za tkanje pamučnih i vunenih tkanina. Po licenci belgijskoga poduzeća Picanol počeo se 1961. proizvoditi čunkovni tkalački stroj za tkanje pamučnih, sintetičnih i vunenih tkanina tipa Prezident, a tvornica je razvijala i stroj s utkivnim šipkama. S ukupnom proizvodnjom od približno 1600 strojeva na godinu, Tekstilstroj je ubrzo postao glavni opskrbljivač jugoslavenskih tekstilnih tvornica tkalačkim strojevima; od 1990-ih u tvornici se više ne proizvode tekstilni strojevi. U Čakovcu je 1949. osnovana Tvornica tekstilnih strojeva, koja je ubrzo preimenovana u → Metalac (sv. 1), ali je ubrzo usmjerila proizvodnju na male alatne strojeve. Od 1935. djelovala je Varaždinska industrija tkalačkih čunjeva (nakon II. svj. rata Drvoza), koja se 1962. udružila s varaždinskom Ljevaonicom u → Metalsku industriju Varaždin (MIV) (sv. 1), iz koje su se 1965. izdvojile Tvornica tekstilnih utenzilija i Tvornica tekstilnih strojeva Strojoteks (poslije pripojena Varteksu). Potonja je tvornica neko vrijeme proizvodila žakardne tkalačke strojeve, ali je zbog teškoća u prodaji ta proizvodnja prestala. Od 1956. zadarska tvornica → Bagat (sv. 1), osnovana 1950., proizvodila je šivaće strojeve, dijelom prema licenci talijanskog poduzeća Necchi. Sredinom 1980-ih proizvodilo se oko 160 000 šivaćih strojeva na godinu, od kojih je dio bio namijenjen tekstilnoj industriji (npr. rukavni šivaći strojevi razvijeni u suradnji s istočnonjemačkom tvornicom Textima veritas), a od 1990-ih šivaći se strojevi ne proizvode.

Listovni tekstilni stroj s čunkom, 1960., Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb

Tvornica šivaćih strojeva Bagat, 1961., Narodni muzej Zadar

Tvornica strojeva Oprema, osnovana 1963. u Ludbregu, proizvodila je strojeve za krojenje, stolove i strojeve za glačanje, generatore pare, programatore za glačanje s reljefnim karticama i mikroračunalima te sredstva međufaznoga transporta. Gubitkom tržišta bivše države i padom broja tekstilnih tvornica u Hrvatskoj 1990-ih, proizvodnja za tekstilnu industriju obustavljena je. Poduzeće i dalje posluje, ali s drugim proizvodnim programom.

Strojevi u hrvatskoj tekstilnoj industriji u novije doba

Od tkalačkih su strojeva do 1970-ih u Hrvatskoj najzastupljeniji bili čunkovni strojevi (tkaonice Pamučne industrije u Dugoj Resi i Generalskome Stolu), većinom proizvedeni u Tvornici tekstilnih strojeva. U zagrebačkoj tvornici Pobjeda su se osim čunkovnih rabili i strojevi s unošenjem potke s pomoću vodenoga mlaza. U to je doba Tekstilni kombinat Zagreb (TKZ) rabio uvozne tkalačke strojeve s utkivnim šipkama, a danas se kao → Tvornica tekstila Trgovišće (TTT) koristi i elektronički upravljanim žakardnim strojevima s projektilima. Računalno vođenim strojevima sa zračnim mlazom čakovečka tvornica → Čateks proizvodi visokokvalitetne tkanine s metalnim nitima. Vunene su se tkanine u Hrvatskoj izrađivale strojevima s unosom potke s pomoću čunka, projektila i fleksibilnih vrpca s hvatalima (zabočka → Zagorska industrija vunenih tkanina ZIVT, krapinski → Krateks, varaždinski → Varteks) te utkivnim šipkama s hvatalima (karlovački Vunateks, zagrebačka Zora, vukovarski → Vuteks, vinkovački Vinteks, osječki → LIO).

Suvremeni pletaći stroj, Galeb, XXI. st.

Ravnopletaći, najčešće dvoiglenični strojevi rabili su se za proizvodnju metražnoga pletiva u tvornicama trikotaže Arena iz Pule i Mara iz Osijeka. Strojevi za kružno pletenje s jednom ili dvije kružne iglenice rabe se u omiškom → Galebu, kostajničkom Pounju, → Međimurskoj trikotaži Čakovec i zelinskom Endi Lineu (nekoć → Nada Dimić). Mali strojevi za kružno pletenje promjera iglenice do 165 mm služe za proizvodnju čarapa na čaraparskim automatima u tvornicama → Jadran iz Zagreba i Sloboda iz Samobora. Strojeve za prepletanje rabe MTČ, Endi Line i Tvornica ribarskih mreža iz Biograda na Moru. Na osnovo-prepletaćim strojevima vrlo složenih i posebnih konstrukcija izrađuju se čipke i zavjese (Endi Line).

Tkanje vrpce, Nada Dimić, druga polovica XX. st.

Prepletanje čipke, Nada Dimić, druga polovica XX. st.

Automatizirani i robotizirani strojevi, opremanje strojnih sustava elektroničkim uređajima za vođenje i nadzor procesa, mikrovalna, ultrazvučna i infracrvena tehnologija rezultat su suvremenih razvojnih postignuća. Neka od tih postignuća implementirana su u hrvatskim oplemenjivačkim pogonima (Čateks, Galeb, Jadran, zagrebački → Unitas, jalžabetska→ Calzedonia).

Stroj za prematanje konca, Unitas, 2019.

Znanost i visoko školstvo

Među hrvatskim stručnjacima iz područja tekstilne strojogradnje ističe se → Franjo Kahle (sv. 1), koji je praktičnim i teorijskim radom znatno pridonio razvoju tekstilnih strojeva. Istaknute su njegove konstrukcije automatskoga tkalačkog stana, stroja za bojenje tkanina, stroja za strukanje niti. Kao profesor zagrebačkog → Fakulteta strojarstva i brodogradnje (sv. 1) (od 1960) predavao je kolegije Tehnologija i strojevi za tkanje te Ispitivanje u tekstilnoj industriji. Danas se kolegiji vezani uz tekstilne strojeve predaju i na → Tekstilno-tehnološkome fakultetu u Zagrebu, specijalizirano i u skladu sa posebnostima strojeva za pojedine tekstilne tehnologije. U okviru studija mehaničkih tehnologija obrađuju se strojevi za predenje, tkanje, pletenje i izradbu netkanoga tekstila, u okviru Zavoda za tekstilno-kemijsku tehnologiju i ekologiju raznovrsni strojevi za oplemenjivanje, bojenje i tisak tekstila te proizvodnju umjetne kože, u okviru Zavoda za materijale vlakna i ispitivanje strojevi za proizvodnju umjetnih vlakana te poglavito u organizaciji Zavoda za odjevnu tehnologiju raznovrsni strojevi i sustavi za izvođenje procesa odjevne tehnologije. Među hrvatskom literaturom ističu se udžbenici Strojevi za tkanje (1961) i Primjena materijala pri konstrukciji tekstilnih strojeva (1968) F. Kahlea, Tehnološki procesi proizvodnje odjeće (1990) → Blaža Kneza, Mehanizmi strojeva za proizvodnju odjeće (2000) → Gojka Nikolića i dr.


Ostali podatci
Što pročitati?

R. Bičanić: Industrijska revolucija u Hrvatskoj i godina 1848. Historijski zbornik, 1(1948) 1–4, str. 67–101.

M. Despot: O privredi grada Varaždina u prvoj polovini XIX stoljeća. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 5(1963), str. 107–123.

D. Feletar, E. Fišer: Čakovečka tekstilna industrija Čateks Čakovec 1874. – 1974. Čakovec, 1974.

I. Karaman: Industrijalizacija građanske Hrvatske (1800–1941). Zagreb, 1991.

B. Fićurin, Z. Kovačić, I. Bišćan, S. Bešenski: Pamučna industrija »Duga Resa« d. d. (1884.–1984.). Tekstil, 43(1994) 11, str. 608–613.

I. Soljačić, R. Čunko: Tekstil i razvoj proizvodnje tekstila u Hrvatskoj. U: Razvitak i dostignuća tehničkih područja u Hrvatskoj (zbornik radova). Zagreb, 1994.

Iz arhive LZMK-a

Z. Varljičak: PLETENJE I ČIPKANJE. Tehnička enciklopedija, sv. 10, 1986., str. 371–381.

A. Prus: PREDENJE. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 38–57.

A. Prus, V. Strmečki: TKANJE. Tehnička enciklopedija, sv. 13, 1997., str. 94–103.

tekstilni strojevi
Žakardni tkalački stroj, Tvornica tekstila Trgovišće, 2018.

Strojevi koji u tekstilstvu služe za dobivanje prirodnih i umjetnih vlakana.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje