Crnković, Branko (Zagreb, 31. V. 1929 – Zagreb, 15. III. 2002), geološki inženjer, stručnjak za istraživanje, eksploataciju i zaštitu arhitektonsko-građevnoga kamena.
Iz područja geologije diplomirao je 1955. na Rudarskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet) u Zagrebu, gdje je doktorirao 1962. disertacijom Petrografija i petrogeneza magmatita sjeverne strane Medvednice. Isprva je radio u Zavodu za geološka istraživanja SR Hrvatske (→ Hrvatski geološki institut), a od 1956. na Fakultetu, gdje je 1974. izabran u zvanje redovitoga profesora. Predavao je kolegije Tehnička petrografija, Petrologija, Geologija s petrologijom. S gledišta tehničke petrografije, bavio se istraživanjima arhitektonsko-građevnoga i tehničko-građevnoga kamena te građevnih materijala na bazi → kamena. Razmatrao je problematiku vrednovanja mnogobrojnih ležišta u pogledu kvalitete, rezervi i isplativosti eksploatacije, primjene novih metoda u istraživanjima fizičko-mehaničkih i kemijskih svojstava kamena, osobito otpornosti na egzogene utjecaje, klimu te industrijski i urbani okoliš, zatim mogućnosti restauracije kulturnih kamenih spomenika, procjene pogodnosti kamenoga materijala s obzirom na lokaciju ugradnje i dr. Autor je djela Građenje prirodnim kamenom (s Lj. Šarićem, 1992). Dobio je Nagradu »Nikola Tesla« (1986).
M. Vrkljan: U spomen prof. dr. sc. Branku Crnkoviću. Klesarstvo i graditeljstvo, 13(2002) 1−2, str. 105−108.
V. Brajdić: CRNKOVIĆ, BRANKO. Hrvatski bografski leksikon, sv. 2, 1989., str. 737.