Majer, Vladimir (Sisak, 14. IX. 1922 − Zagreb, 4. II. 2012), rudarski inženjer, stručnjak za mineralogiju i petrologiju.

Diplomirao je 1948. na Rudarskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet) u Zagrebu, gdje je doktorirao 1955. disertacijom Petrografija i petrogeneza ultrabazičnih stijena Brezovice na sjevernoj strani Šar planine (mentor → L. Marić). Tijekom II. svj. rata bio je referent za rudarstvo u Oblasnom narodnooslobodilačkom odboru Slavonije, a nakon rata kratko u upravi rudnika u Novoj Gradiški te rudnika Raša. Od 1945. radio je na zagrebačkom Fakultetu, 1956–60. na Prirodno-matematičkome fakultetu u Skoplju (istodobno voditelj Mineraloško-petrografskog odjela tamošnjega Geološkoga zavoda), a od 1960. ponovno na matičnome fakultetu u Zagrebu, gdje je u zvanje redovitoga profesora izabran 1965. Predavao je kolegije Mineralogija, Petrologija, Sedimentologija, Mineralogija glina, Mikrofiziografija stijena i metode ispitivanja, i dr. Bio je predstojnik Zavoda za mineralogiju, petrologiju i ekonomsku geologiju (1969−83; danas Zavod za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine), prvi dekan (1964−68) te prodekan (1969−70) novoosnovanoga Rudarsko-geološko-naftnoga fakulteta, te dekan OOUR-a Institut za geologiju i mineralne sirovine Fakulteta (1983−87). Umirovljen je 1991.

Bavio se mineralogijom i petrologijom, posebno petrogenim mineralima, bazičnim i ultrabazičnim stijenama. Najvažniji dio njegove znanstvene djelatnosti odnosi se na geološka, petrološka i geokemijska istraživanja ofiolita na područjima Makedonije, Srbije, BiH, a osobito Banije u Hrvatskoj. Istraživao je i metamorfne stijene savsko-dravskoga područja, vulkanske stijene spilit-keratofirske asocijacije te površinske magmatske stijene u Makedoniji (prva osnovna sinteza efuzivnoga magmatizma). Vrijedan prinos sistematskoj mineralogiji njegovo je otkriće da habazit nije optički jednoosan, nego dvoosan mineral s velikim kutom optičkih osi. Sudjelovao je u istraživanjima metalogenije i rudnih ležišta te radio na pionirskim obradbama geološkoga materijala u inozemstvu. Bio je redoviti član JAZU-a (→ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; sv. 4) od 1986. i tajnik Razreda za prirodne znanosti (1991–97), te potpredsjednik Makedonskoga geološkog društva (1957–58) i predsjednik → Hrvatskoga geološkog društva (1971–72). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« (1975) i Nagrade za životno djelo (1987). Professor je emeritus Sveučilišta u Zagrebu od 2008.