alat, predmet ili mehanizam koji se kao osnovno sredstvo rabi pri obavljanju nekoga posla ili proizvodne operacije. Najčešće se dijeli prema namjeni (za obradbu metala, polimernih materijala, drva, građevinski, poljoprivredni, za obrtništvo i domaćinstvo – urarski, postolarski, zlatarski i graverski, frizerski, krojački i dr.).

Alat za obradbu metala dijeli se prema namjeni i prema konstrukciji. Prema namjeni razlikuje se ručni alat (turpije, čekići, sjekači, probijači, ključevi, odvijači, mehanzirani ručni alati i sl.), mjerni i kontrolni alati (pomične mjerke, mikrometri, račve, čepovi, etaloni, kutomjeri i sl.), rezni (spiralna svrdla, alati za upuštanje, alati za razvrtanje, glodala, alati za narezivanje navoja, alati za tokarenje i sl.), stezni alati (stezne glave za bušenje i tokarenje, čahure, trnovi, okretni stolovi, specijalni stezni alati i sl.), alati za obradbu lijevanjem, kovanjem i prešanjem (modeli i modelne ploče, alati za lijevanje pod tlakom, kalupi za kovanje, alati za savijanje, alati za isijecanje, alati za izvlačenje). Prema konstrukciji, alati mogu biti standardni (točno definirani propisima) i specijalizirani (za izvođenje točno određene operacije, na određenome proizvodu i određenome stroju). Materijali koji se rabe za izradbu alata su čelici (alatni čelici za topli i hladni rad, ultračvrsti čelici, brzorezni čelici), tvrdi metali: volframov karbid (WC), titanijev karbid (TiC), titanijev nitrid (TiN) i dr., tehnička keramika, slitine obojenih metala i dr.







Prvi se alat pojavio u starijem kamenom dobu kada je čovjek izrađivao razno oruđe od kamena, poput ručnih klinova, sjekača i dr. Prelaskom u metalno doba počeo se rabiti bakar, materijal lako obradiv čak i primitivnim kamenim alatom. Zbog mekoće, bakar se u početku koristio za izradbu nakita, no nakon otkrića novih načina obradbe (hladno oblikovanje i lijevanje) od njega su se izrađivali alati i oružje. Razvoj pogonskih strojeva (parni stroj, benzinski i električni motor) omogućio je zamjenu ručnih alata → alatnim strojevima, kojih je alat sastavni dio.

Proizvodnja alata u Hrvatskoj

Prije pokretanja industrijske proizvodnje alata u Hrvatskoj, jednostavan alat za svakodnevne potrebe proizvodili su obrtnici. Alat se dobavljao i trgovinskom razmjenom, pa je već u XIV. st. u Zagrebu postojala razvijena trgovina željeznom, bakrenom i olovnom robom. Polovicom XVII. st. obitelj Zrinski pokrenula je željeznu industriju u Čabru, gdje su proizvodili čavle, potkove, obruče i gospodarsko oruđe (sjekire, motike, trnokope, vile i dr.). Još 1855. osnovana je u Zagrebu Prva hrvatska tvornica turpija vlasnika → Antuna Fabera, koja je 1958. promijenila naziv u → Jugorapid. Intenzivnija proizvodnja i uporaba alata u Hrvatskoj počinje potkraj XIX. i početkom XX. st. Godine 1896. osnovana je u Zagrebu Prva hrvatska tvornica chiruržkih instrumenata, bandagah, orthopadskih sprava, umjetnih protheza, zavojne robe itd. (→ Instrumentaria), jedina tvornica u ovome dijelu Europe koja je proizvodila kirurške instrumente. Tvornica dioničkoga društva Industrija čelika i turpija u Zagrebu osnovana je 1922. i proizvodila je turpije, čekiće i razno oruđe namijenjeno mehaničarima. U Osijeku je 1912. osnovana Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva koja je proizvodila svrdla (→ OLT), a u Karlovcu 1916. metaloprerađivačka tvornica → Kordun koja je proizvodila pile za drvo.













Nakon II. svj. rata industrija se ubrzano razvijala i pojavio se niz velikih pogona koji su, uz primarnu proizvodnju alata, posjedovali i specijalizirane alatnice za vlastite potrebe. Među njima su → Đuro Đaković Grupa iz Slavonskoga Broda, → Prvomajska iz Zagreba, → TANG iz Nove Gradiške, → Meba iz Donjega Stupnika i dr. Liberalizacijom domaćega tržišta te nestankom velikog tržišta bivšega SSSR-a na kojem su hrvatska poduzeća plasirala proizvode, smanjio se i broj poduzeća sposobnih nositi se sa zahtjevima moderne proizvodnje. Danas alate proizvodi tvornica TANG, te velik broj obrtnika, malih i srednjih poduzeća.

Visoko školstvo i publicistika

Razvoj alatničarskoga visokog školstva i publicistike na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) u Zagrebu može se pratiti kroz djelatnost Zavoda za tehnološku pripremu rada, kojega je osnivač bio → Ivo Hercigonja. Njegovom je zaslugom uvedeno više kolegija koji se i danas nalaze u nastavnim planovima FSB-a (poput kolegija Alati i naprave). Uz Hercigonju na istom su se fakultetu istaknuli i nastavnici → Bruno Rebec, → Mladen Stupnišek i dr. Nastava se odvija pri Zavodu za tehnologiju FSB-a. Pokretanjem novih fakulteta u Hrvatskoj koji se bave granom proizvodnoga strojarstva proširila se nastavna djelatnost vezana uz alatničarsku struku. Tu spadaju Strojarski fakultet u Slavonskome Brodu (→ Branko Grizelj; Mladen Novosel), Tehnički fakultet u Rijeci (→ Elso Kuljanić), Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu i dr.

Među velikim brojem radova objavljenih u znanstvenoj i stručnoj periodici, ističu se djela: Štance I−II (B. Rebec, S. Margić, 1968−87), Rezni alati (B. Rebec, 1973−90), Naprave (konstrukcija, izrada i eksploatacije) (B. Rebec, 1974), Alati i naprave (B. Grizelj, 2004), Rezni alati: noževi, glodala (B. Grizelj, 2007).