Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), visokoškolska i znanstvena ustanova u sastavu Sveučilišta u Splitu osnovana 1960. koja obuhvaća sveučilišne i stručne preddiplomske i diplomske studijske programe u području prometa, inteligentnih transportnih sustava i aeronautike, te omogućava stjecanje doktorata znanosti u području tehnologije prometa i transporta. Na Fakultetu studira oko 2600 studentica i studenata te je zaposleno oko 235 osoba, od kojih oko 150 u znanstveno-nastavnom, nastavnom i suradničkom zanimanju.

Povijest

Fakultet je osnovan 1960. kao Elektrotehnički fakultet u Splitu, samostalna ustanova u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi je dekan bio Hranko Smodlaka. Iste je godine osnovan Centar za izvanredni studij strojarstva u Splitu koji je djelovao u sastavu Strojarsko-brodograđevnog fakulteta u Zagrebu do 1965., kada je osnovan Strojarsko-tehnološki odjel pri Elektrotehničkome fakultetu u Splitu.

Radionica mehaničke tehnologije opremljena je 1964., računski centar osnovan je 1966. i nabavljeno je računalo Iskra Zuse Z-23/V, prvo računalo u Splitu i prvo računalo na nekoj visokoškolskoj ustanovi u Hrvatskoj. Laboratorij u Lori otvoren je 1967. i započela je znanstvenoistraživačka djelatnost u području mikrovalne tehnike, elektronike i elektroničke optike. Godine 1968. otvoren je studij brodogradnje pri Odjelu strojarstva. Poslijediplomski studij iz područja elektronike i telekomunikacija prvi je put organiziran 1969., a iz područja strojarstva 1970.

Godine 1971. Fakultet je dobio današnji naziv, a od 1974. je u sastavu Sveučilišta u Splitu. Četverogodišnji studij strojarstva osnovan je 1976. Godine 1980. završena je izgradnja nove zgrade Fakulteta na lokaciji Visoka (bez velikog amfiteatra), Organizacija Fakulteta sa zavodima uvedena je 1983. i nije se znatno mijenjala do danas.

U razdoblju 1996–98. uvedene su nove komunikacijsko-informacijske infrastrukture. U suradnji s Hrvatskom akademskom mrežom CARNet i Ministarstvom znanosti i tehnologije projektirana je i uvedena lokalna računalna mreža. Godine 2002. ustrojena su dva nova dodiplomska studijska programa: Računarstvo i Industrijsko inženjerstvo. U okviru Bolonjskoga procesa Fakultet 2005. oblikuje studijske programe preddiplomske i diplomske razine, a 2006. nastala su i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo. Fakultet je preseljen u novoizgrađene prostore 2008.

Dekani Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Organizacija

Fakultet čini pet zavoda i jedan odsjek: Zavod za elektroenergetiku, Zavod za matematiku i fiziku, Zavod za elektroniku i računarstvo, Zavod za proizvodno strojarstvo, Zavod za strojarstvo i brodogradnju i Odsjek općih predmeta.

Zavod za elektroenergetiku. Zavod čine 23 laboratorija i šest katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektroenergetike, elektromotornih pogona i industrijske automatizacije, uključujući proizvodnju, prijenos, potrošnju električne energije te njenu primjenu u industriji, transportu i drugim granama gospodarstva, analizu, razvoj i optimiranje elektroenergetskih mreža i proizvodnih objekata te proces planiranja, upravljanja i racionalizacije elektroenergetskoga sustava.

Zavod za matematiku i fiziku. Zavod čini sedam laboratorija i dvije katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja matematike i fizike. U zavodu je na području matematike razvijen jedan od najnaprednijih pretraživača weba prilagođen hrvatskomu jeziku. Na području fizike radi se na projektima koji nastoje razjasniti podrijetlo mase čestica, pridonijeti razumijevanju strukture svemira i ostalih fundamentalnih pitanja iz područja fizike elementarnih čestica. U prostorima Zavoda za matematiku i fiziku od 2000. djeluje i Centar za znanstveno računanje Sveučilišta u Splitu, u okviru kojega se razvija računalni sustav za paralelno i distribuirano računanje.

Zavod za elektroniku i računarstvo. Zavod čini 37 laboratorija i deset katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja elektronike, računarstva, informacijske i komunikacijske tehnologije te automatike i sustava. Bavi se bežičnom komunikacijom, antenskim sustavima, elektromagnetskim mjerenjima i pomorskom radiokomunikacijom. Sustavi za simulacije i mjerenja razvijeni uz pomoć snažnih računala u laboratorijima ovoga zavoda pomogli su, na primjer, u kreiranju sustava vizualnog prepoznavanja požara.

Zavod za proizvodno strojarstvo. Zavod čini 14 laboratorija i tri katedre. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarskih tehnologija, uključujući ispitivanja materijala, tehnologije obrade, projektiranje proizvodnih procesa, 3D modeliranje te organizaciju proizvodnje.

Zavod za strojarstvo i brodogradnju. Zavod čini 14 laboratorija i osam katedri. Njegova djelatnost obuhvaća znanstveni, nastavni i visokostručni rad iz područja strojarstva i brodogradnje uključujući oblikovanje strojarskih konstrukcija, problematiku strojarske energetike te djelatnosti projektiranja i konstruiranja u brodogradnji. U laboratorijima se proučava primjena pogonskih goriva i sustava, aerodinamički modeli, pomorska hidrodinamika i podvodne konstrukcije te se izrađuju vozila budućnosti.

Odsjek općih predmeta. Odsjek obuhvaća kolegije stranih jezika, društvenih znanosti i tjelesne kulture.

Knjižnica. Osnovana je po osnivanju Fakulteta. Prikuplja, obrađuje i daje na uporabu literaturu, časopise i informacije potrebne za znanstveno-nastavnu i stručnu djelatnost. Do 1962. sadržavala je 1500 svezaka, a danas sadrži više od 17 000 svezaka stručnih knjiga, više od 350 naslova časopisa te 5000 primjeraka udžbeničke literature, a na raspolaganju je i studentska čitaonica.

Nastava

Od osnutka fakulteta 1960. do 2015. diplomiralo je približno 8000 studenata, obranjena su 104 magistarska rada i 66 doktorskih. Nastava se odvija na tri razine: trogodišnji preddiplomski studij, dvogodišnji diplomski studij, jednogodišnji poslijediplomski specijalistički studij i trogodišnji doktorski studij.

Fakultet nudi studijske programe preddiplomske razine: Elektrotehnika i informacijska tehnologija (sa smjerovima Automatika i sustavi, Elektronika i računalno inženjerstvo, Elektrotehnika i Komunikacijska i informacijska tehnologija), Računarstvo, Strojarstvo, Brodogradnja i Industrijsko inženjerstvo, te studijske programe diplomske razine: Automatika i sustavi, Elektrotehnika (sa smjerovima Automatizacija i pogoni i Elektroenergetski sustavi), Elektronika i računalno inženjerstvo (sa smjerovima Elektronika i Računalno inženjerstvo), Komunikacijska i informacijska tehnologija (sa smjerovima Telekomunikacije i informatika i Bežične komunikacije), Računarstvo, Strojarstvo (sa smjerovima Konstrukcijsko-energetsko strojarstvo, Računalno projektiranje i inženjerstvo, Proizvodno strojarstvo), Industrijsko inženjerstvo i Brodogradnja. Osim toga organizirana su četiri stručna studija: Elektrotehnika, Računarstvo, Strojarstvo i Brodogradnja. Od 2006. postoje i dva poslijediplomska sveučilišna studijska programa za stjecanje doktorata znanosti: Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Strojarstvo.

Znanost

U proteklih 50 godina znanstvenici FESB-a sudjelovali su na nekoliko stotina znanstvenih projekata. U okviru znanstvene aktivnosti ostvarena je suradnja s mnogobrojnim srodnim domaćim i inozemnim ustanovama. Rezultat znanstvene aktivnosti ogleda se u približno 350 radova objavljenih u CC časopisima, 430 radova u drugim časopisima i 1500 radova u zbornicima skupova.

Fakultet organizira znanstvene i stručne konferencije, simpozije, radionice, ljetne škole, primjerice: International Conference on Software, Telecommunications and Computer Networks – SoftCOM (organizira se svake godine, od 1991), LHC Days in Split (svake dvije godine od 1996), Mechanical Technologies and Structural Materials (organizira se svake godine, od 2010), International Multidisciplinary Conference on Computer and Energy Science: SpliTech, International Exergy, Energy and Environment Symposium (IEEES-9), Advance Technologies for Developing Countries, Adriatic School on Particle Physics and Physics Informatics, International Workshop on the Self Reproducing Solar Station, International Workshop on Accurate Solution of Eigenvalue Problems, 25th, 27th, 29th World Conference on Boundary Elements, Code camp – Code development for integrated modelling, Thematic CERN School of Computing, COST TUI1208 – Civil Engineering Applications in Ground penetrating Radar General Meeting itd.

Na Fakultetu djeluje devet znanstvenih skupina koje istražuju: komunikacijske tehnologije i obradu signala, obnovljivu energiju, radiokomunikacijske sustave i sklopove, digitalnu obradu slika, električna mjerenja i obradu signala, komunikacijske i informacijske sustave, električne strojeve i elektromotorne pogone, nanoelektroniku i fotonaponsku pretvorbu, elektromagnetsku kompatibilnost i numeričke metode u elektronici.

Na Fakultetu djeluju ili su djelovali znanstvenici nagrađeni Državnim nagradama za znanost: Ivica Puljak (2013),→ Frano Barbir (2012), Dino Lovrić (2011), Dragan Poljak (2003) te dobitnik Nagrade »Nikola Tesla« Anton Afrić (1976).

Nakladništvo

Izdan je niz nastavnih tekstova: 17 sveučilišnih udžbenika i 18 skripata, velik broj zbirki zadataka te uputa za laboratorijske vježbe. Fakultet u suradnji s Udrugom za komunikacijske i informacijske tehnologije od 2005., približno četiri puta godišnje, izdaje časopis Journal of Communications Software and Systems (JCOMSS) koji je trenutačno indeksiran u bazi SCOPUS. Fakultet je u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu suizdavač znanstvenog časopisa International Journal for Engineering Modelling koji je citiran u bazi SCOPUS. Studenti Fakulteta izdavali su niz studentskih listova: Životarenje (1969), Spone (1971–72), Na sav glas (1972–73), FESB (1973–86), STOP (1997), CyberFESB (2004–05).

-uputnica u natuknici: Bagat; Bartolić Ljerka; Buljan Rudolf;

Erega, Jure (Juraj) (Petrinja, 18. II. 1902 – Zagreb, 25. IX. 1981), građevinski inženjer i stručnjak za čelične mostove.

Diplomirao je 1928. na Građevinsko-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu. Radio je 1928–40. u Oblasnom odboru Zagrebačke oblasti (poslije Savske banovine) te je stručni ispit za ovlaštenog inženjera položio u Beogradu 1932. Bio je generalni direktor u Prvoj jugoslavenskoj tvornici vagona, strojeva i mostova Brod na Savi (→ Đuro Đaković Grupa) 1940–44. Od 1946. bio je zamjenik načelnika Odjela za metalnu industriju u Ministarstvu industrije vlade FNRJ te pomoćnik Odjela za kapitalnu izgradnju Ministarstva industrije FNRJ. Godine 1947. dodijeljen je Ministarstvu industrije NRH i zatim Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu, gdje je bio stručnjak za istraživanje uzroka nezgoda na građevnim objektima. Od 1949. radio je na Tehničkome fakultetu u Skoplju. Predavao je kolegije Čelične konstrukcije i mostovi te Nauka o čvrstoći, te osnovao Zavod za ispitivanje materijala. Na Tehničkome fakultetu u Zagrebu radio je od 1955., od 1960. u zvanju redovitoga profesora, gdje je predavao kolegij Čelični mostovi. Umirovljen je 1972.

Bavio se područjem čeličnih konstrukcija, osobito zavarenih čeličnih mostova. Projektant je prvoga zavarenog čeličnog mosta, Novoga željezničkog mosta (Zeleni most) preko Save u Zagrebu (1936). Sudjelovao je 1938. u izgradnji kolnoga Savskoga mosta u Zagrebu (danas pješački most kraj novoga Jadranskoga mosta) projektanta → Milivoja Frkovića, kojim je ušao u povijest razvoja konstrukcija čeličnih mostova. Na tom je mostu, osim primjene tehnologije zavarivanja, na njegov prijedlog izvedena prva veća spregnuta konstrukcija u svijetu, pa je kolni most u Zagrebu postao prototip za razvoj spregnutih konstrukcija uopće. Za II. svj. rata izgradio je nekoliko velikih privremenih mostova preko Dunava, Drave i Tise te organizirao manje čelične industrije za vojne potrebe. Autor je skripta Metalni mostovi (s D. Horvatićem, 1964).