farmaceutska industrija, grana kemijske industrije koja se bavi otkrivanjem, razvojem i industrijskom proizvodnjom farmaceutskih sirovina, međuproizvoda, gotovih lijekova i medicinskih proizvoda. U širem smislu obuhvaća i svjetsko tržište farmaceutskih i medicinskih proizvoda (→ farmacija).
Krajnji su proizvod farmaceutske industrije → lijekovi. Izradba lijeka oblikovanje je ljekovite tvari u propisanoj koncentraciji uz pomoć pomno odabranih pomoćnih tvari i primjenom prikladnoga načina priprave u odgovarajući ljekoviti oblik. Prema načinu i mjestu proizvodnje razlikuju se tzv. gotovi lijekovi te magistralni i galenski pripravci. Galenski pripravak izrađuje se u galenskome laboratoriju prema postupku izradbe opisanome u važećoj → farmakopeji i normama dobre prakse za galenske laboratorije, dok je magistralni pripravak lijek izrađen od djelatnih i pomoćnih tvari provjerene propisane kakvoće u ljekarni za određenoga korisnika prema pojedinačnome receptu. Industrijska se proizvodnja lijekova potkraj XIX. st. odvojila od galenske farmacije. Ona se nekoć odnosila na izradbu svih lijekova, a danas obuhvaća proizvodnju magistralnih i galenskih pripravaka, za razliku od → farmaceutske tehnologije koja u suvremeno doba obuhvaća industrijski proizvedene lijekove u tvornicama. Za razliku od magistralnih i galenskih pripravaka koji se proizvode u ljekarnama, gotovi lijekovi proizvode se industrijski u tvorničkim postrojenjima. Primjenjuju se proizvodni postupci kemijska sinteza, biosinteza, → genetičko inženjerstvo, biotehnološka proizvodnja (→ bioprocesno inženjerstvo) te ekstrakcija iz prirodnih sirovina. Farmaceutska se industrija temelji na mnogobrojnim smjernicama dobre proizvođačke prakse DPP (engl. Good Manufacturing Practice, GMP), propisima, pravilnicima i drugim regulatornim zahtjevima koji osiguravaju propisanu kakvoću, učinkovitost farmaceutskih proizvoda, te nadzor nad procesima i proizvodima. Zbog navedene sukladnosti sustava temeljenoga na zahtjevima DPP-a koji osiguravaju zaštitu potrošača, farmaceutska poduzeća posjeduju složene sustave posvećene osiguranju kakvoće.
Razvoj farmaceutske industrije u svijetu
Mnoštvo sintetskih tvari bilo je poznato u farmakologiji davno prije no što je počela era sintetske kemije. Tako su se dietil-eter (etoksietan) koji je u XVI. st. pripravljen kao tzv. slatko ulje vitriola (latinski oleum dulci vitrioli), te dušikov oksid, koji je 1799. kao tzv. rajski plin pripravio Humphrey Davy, najprije rabili za razveseljavanje na zabavama, a tek poslije kao opći anestetici. Napretkom znanosti u XIX. st. počela je izolacija djelatnih tvari iz biljnih droga i kemija se postupno izdvajala iz → ljekarništva, a iz ljekarničkih se laboratorija razvijala tvornička proizvodnja lijekova. Njemački ljekarnik i profesor Karl Gottfried Hagen (1749–1829) je na sveučilištu u tadašnjem Königsbergu (danas Kalinjingrad) 1775. osnovao prvi laboratorij za kemijsko-farmaceutska istraživanja čime je uspostavio znanstvenu disciplinu farmaceutsku kemiju u Njemačkoj. Iz jednog takvog laboratorija razvila se njemačka tvornica Merck u Darmstadtu koja je već 1827. proizvodila morfin, narkotin, kinin, emetin, strihnin i druge alkaloide. Amil-nitrit proizveden 1859. može se smatrati prvim lijekom za bolest anginu pektoris. Aspirin, jedan od najpoznatijih lijekova u povijesti, sintetiziran je 1853. a da se pritom nije razmišljalo o njegovoj farmakološkoj primjeni. Više desetljeća kasnije ponovno ga je otkrio njemački kemičar Felix Hoffman (1868–1946) iz njemačkoga poduzeća Bayer, a nedugo zatim resintetizirao je diamorfin (heroin), tragajući za lijekom koji bi njegovu ocu umanjio bolove u artritičnim zglobovima.
Farmaceutska se industrija u pravom smislu počela oblikovati tijekom druge polovice XIX. st. Prvi predvodnici u području proizvodnje lijekova i medicinskih pripravaka bila su američka poduzeća Eli Lilly, Abbott, Parke-Davis i Upjohn & Searle. Spajanjem potonjih dvaju poduzeća nastalo je danas poznato američko multinacionalno poduzeće Pfizer, a na tržištu su se pojavili i drugi poput njemačkog Bayera i američkog Johnson & Johnsona. Godine 1880. Pfizer je počeo proizvoditi limunsku kiselinu koja je bila glavni proizvod i izvor prihoda u prvim desetljećima razvoja poduzeća. Do njezina snažnijega međunarodnog širenja došlo je nakon II. svj. rata.
Daljnji razvoj farmaceutske industrije nastavio se u XX. st. proizvodnjom kemijskih, sintetskih lijekova. Uz već poznate opće anestetike, pojavili su se i novi, lokalni anestetici, te moćni sedativi i anksiolitici barbiturati. Njemački znanstvenik Paul Erlich (1854–1915) otkrio je 1909. arsenove organske spojeve kao terapiju za sifilis čime je započela era antimikrobne terapije. Sljedeći su prijelomni trenutci bili otkriće sulfonamida, prvih antibakterijskih lijekova koje je 1935. otkrio Gerhard Domagk te uporaba penicilina. Godine 2020., u utrci bez presedana za razvoj cjepiva protiv koronavirusa SARS-CoV-2, suradnja njemačkoga farmaceutskog poduzeća BioNTech iz Mainza i Pfizera u samo deset mjeseci rezultirala je razvojem cjepiva koje je 2021. klinički testirano i stavljeno u promet.
Farmaceutska industrija danas je ključni sektor europskoga gospodarstva s obzirom na opseg proizvodnje i broj radnih mjesta. Farmaceutsko tržište je visoko profitabilno s prosječnom godišnjom stopom rasta na globalnoj razini oko 6%. SAD se ističe kao predvodnik s 45% udjela na svjetskome tržištu, a ističu se i poduzeća Pfizer, Merck&Co i Johnson & Johnson. Zemlje EU-a, s 29% udjela, također su važni sudionici na tržištu. Tomu su najviše pridonijela razvijena farmaceutska poduzeća GlaxoSmithKline te AstraZeneca iz Ujedinjenog Kraljevstva, Bayer iz Njemačke i Novartis iz Švicarske s ostvarenim prihodima od prodaje svoga proizvodnoga asortimana. Najveći udio u ukupnoj proizvodnji farmaceutskih proizvoda u Europi ima Švicarska (17,9%). Slijede Njemačka s 12,2% i Francuska s 8,7% udjela u ukupnoj europskoj proizvodnji.
Razvoj farmaceutske industrije u Hrvatskoj
Razvoj hrvatske farmaceutske industrije započeo je potkraj XIX. i početkom XX. st. u Hrvatskome zagorju, tvornicama ljekovitih pripravaka u Pregradi i Donjoj Stubici obitelji Thierry i Feller. Njihova je farmaceutska djelatnost bila razmjerno mala, ali su proizvodnju lijekova temeljile na ljekarničkom obrazovanju i iskustvu, pa je njihovo djelovanje obilježilo početak industrijske proizvodnje lijekova u Hrvatskoj. Do potkraj XIX. st. ljekarništvo se smatralo obrtom, a otkrićem sintetskih lijekova postajala je sve važnija i njihova industrijska proizvodnja.
Hrvatski ljekarnik francuskoga podrijetla → Adolf Thierry de Chateauvieux začetnik je industrijske proizvodnje lijekova u jugoistočnoj Europi. Doselio se s obitelji u Hrvatsko zagorje i 1893. u Pregradi otvorio ljekarnu K angjelu čuvaru. U sklopu pregradske ljekarne djelovala je u to doba i prva tvornica lijekova na našim prostorima. Proizvodnja lijekova temeljila se na praktičnom i teorijskom, odnosno znanstvenom iskustvu, spoju farmacije s kemijom i botanikom, a osnova za izradbu bilo je → ljekovito bilje. Najpoznatiji njegovi proizvodi, Thierryjev balzam i Thierryjeva centifolijska mast, bili su patentom zaštićeni (London, 1900). Svako pakiranje Thierryjeva ljekovitog pripravka sadržavalo je tvorničko ime, farmaceutski oblik (prah, tekućina, balzam, pastila), količinu, opis djelovanja lijeka i upute za primjenu.
Jedan od najuspješnijih ljekarnika i poduzetnika na prijelazu iz XIX. u XX. st. kao i suvremene ljekarničke promidžbe u Hrvatskoj bio je hrvatski ljekarnik ukrajinskoga podrijetla → Eugen Viktor Feller. Sagradio je 1901. u Donjoj Stubici tvornicu lijekova u kojoj se proizvodio glasoviti pripravak Elsa-fluid. Prvotno je odradio praksu u ljekarni Zlatni orao u Karlovcu, a poslije je radio u Pregradi u ljekarni K angjelu čuvaru u vlasništvu A. Thierryja de Chateauvieuxa. Potom je 1899. kupio vlastitu ljekarnu pod nazivom K Svetom Trojstvu u Donjoj Stubici te se preselio onamo. Upravo se u vrijeme Fellerova dolaska u Donju Stubicu ljekarništvo prestalo smatrati obrtom i na temelju zakona od 1894. ljekarne su postale zdravstveni zavodi. Došavši u Donju Stubicu, Feller je svoje poslovanje razvio do vrhunca. Već je 1901. u Donjoj Stubici uredio tvornicu – laboratorij. U prizemlju tvorničke zgrade nalazio se laboratorij, prostorija za dopremu, prostorija za procjeđivanje, spremište, prostorija za punjenje, dvorana za destilaciju, praonica, pisarnica, ured i ljekarna. Farmaceutska djelatnost obitelji Thierry i Feller prethodila je razvoju velikih domaćih farmaceutskih poduzeća.
Nagli razvoj farmaceutske industrije u XX. st. u Hrvatskoj povezan je i s ranim otvaranjem studija farmacije na Sveučilištu u Zagrebu 1882 (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), odnosno razvojem farmaceutske znanosti koje su začetnici bili farmaceuti → Gustav Janeček i → Julije Domac. Razvoj farmaceutske industrije u Hrvatskoj može se sustavnije pratiti nakon I. svj. rata, tj. pojavom domaćih farmaceutskih poduzeća. Tada su otvorene veletrgovina lijekovima Isis (1918), farmaceutsko-kemijska tvornica Kemika u Zagrebu (1919) i tvornica Kaštel u Karlovcu (1921) koja je izrasla u → Plivu, najpoznatiju domaću tvornicu lijekova s vlastitim istraživačkim laboratorijem. Kaštel je 1930-ih pokrenuo istraživački program te je već 1936., među prvima u svijetu, počeo proizvoditi sulfonamide. Iste godine plasirao je na tržište sulfanilamid (aktivna ljekovita supstancija bakteriostatskog djelovanja) pod imenom Streptazol, koji je patentno zaštitio. Godine 1940. osnovan je Banovinski zavod za proizvodnju lijekova biološkog i kemijskoga sastava (PLIBAH), koji je 1941. preimenovan u Državni zavod za proizvodnju lijekova i vakcina (PLIVA); od 1945. u njegovu je sastavu bila tvornica Kaštel. Plivin Istraživački institut utemeljen je 1952; 1953. vlastitom su tehnologijom proizvedene prve količine vitamina C, koji je uz tetraciklinske → antibiotike postao Plivin najznačajniji proizvod. Poduzeće Pliva vlasnik je više od 380 patenata, a najveći je uspjeh postignut otkrićem makrolidnog antibiotika azitromicina (patentiran 1980), poznatoga pod tržišnim imenom Sumamed. Druga farmaceutska poduzeća bila su gotovo sva osnovana nakon 1950. Poduzeće → Podravka počelo se pripremati za farmaceutsko-kemijsku proizvodnju 1970. te je 1972. osnovana tvornica lijekova → Belupo u Ludbregu. Najznačajnija poduzeća Jugoslavije bila su Pliva iz Zagreba, Lek iz Ljubljane, Galenika iz Beograda i Alkaloid iz Skoplja.
Suvremena hrvatska farmaceutska industrija
Farmaceutska industrija u RH ima dugogodišnju tradiciju u razvoju i proizvodnji lijekova. Otkriće inovativnog antibiotika azitromicina svrstalo je Hrvatsku među deset zemalja u svijetu koje se mogu pohvaliti razvojem potpuno novoga lijeka. Svjetsko tržište farmaceutskih i medicinskih proizvoda (odn. čitava farmaceutska industrija) vrijedno je 900 milijardi eura. Domaći proizvođači u RH drže 23% vrijednosti tržišta lijekova na recept, a najveće udjele imaju Pliva i Belupo. Farmaceutska industrija u Hrvatskoj usmjerena je na izvoz. Poduzeća u farmaceutskoj industriji u Hrvatskoj zapošljavaju oko 5500 djelatnika od ukupno 1,1 milijun zaposlenih koji čine hrvatsko gospodarstvo, dok od ukupno 147 000 poduzeća 62 posluju u tom sektoru. Najveća su hrvatska farmaceutska društva: Pliva iz Zagreba, Belupo iz Koprivnice, → Jadran – galenski laboratorij iz Rijeke, Hospira Zagreb, → Genera iz Kalinovice, PharmaS iz Zagreba, Krka-Farma iz Ludbrega, Fidifarm iz Rakitja, Apipharma i BioGnost iz Zagreba, ACG Lukaps iz Ludbrega itd. Vodeće trgovačko društvo u farmaceutskoj industriji u RH po ukupnome prihodu ostvarenome 2019. je Pliva. Ukupni prihod tog trgovačkog društva čini 66% ukupnoga prihoda deset vodećih poduzeća sektora. Belupo je drugo po veličini farmaceutsko poduzeće prema tržišnom udjelu, a njegovo je najveće tržište Hrvatska gdje ostvaruje 60% svoje zarade, dok ostatak ostvaruje izvozom u Poljsku, Sloveniju, Slovačku i Rusiju. Hrvatska je 2017. s 575 milijuna eura činila tek 0,2% ukupne europske proizvodnje farmaceutskih proizvoda.
S. Inić, V. Flegar: Ljekarničke obitelji Thierry i Feller – začetnici farmaceutske industrije u Hrvatskoj. Prirodoslovlje, 17(2017) 1–2, str. 129–147.
T. Barbić: Farmaceutska industrija. Sektorske analize, 7(2018) 63, str. 1–24.
Lijekovi. Tehnička enciklopedija, sv. 7, 1980., str. 503−514.
