građevni materijali, uporabljive tvari koje se rabe pri izradbi građevina. Produkt su djelovanja → građevinske industrije te se uvriježeno odnose na građevni → kamen; sv. 2 (lomljeni, kalani, rezani, klesani, drobljeni, mljeveni), građevno drvo (oblice, poluoblice, rezano, tesano ili piljeno drvo, furniri, ploče i dr.), građevnu keramiku (→ opeka i crijep, blokovi, cijevi, zidne i podne pločice, sanitarni dijelovi), → vapno (negašeno, gašeno, hidratizirano), → gips (modelarski gips, alabaster, gips za žbukanje i dr.), → cement (portlandski, bijeli, aluminatni ili taljeni, metalurški, pucolanski, bušotinski, magnezij-oksikloridni i dr.), → beton (nearmirani, armirani ili prednapeti; blokovi, gredice, cijevi, rubnjaci, opločenja, ploče, stube, dimnjaci i drugi elementi za montažnu gradnju), → čelik; sv. 2 (dijelovi nosivih konstrukcija, armature, trake, limovi, nosači, profilirani štapovi, cijevi, betonske šipke, žice, čavli, vijci, različiti okovi i dr.), → aluminij; sv. 2 (konstrukcije i pročelja, vrata, prozori, okovi, namještaj), → bakar; sv. 2 (limovi, cijevi), cink (krovna limarija, prevlake građevnih okova, limenih ploča i konstrukcija), kositar i olovo (lemovi, hidroizolacije), → bitumen (→ asfalt i hidroizolacija), polimerni materijali (podne obloge, toplinske izolacije, brtvenih vrpca, cijevi, dekoracija i dr.), građevno → staklo; sv. 2 (prozorsko, mutno, armirano, kaljeno, vlaknasto ili izolirajuće te stakleni blokovi; → kremeni pijesak; sv. 2) i dr.

Visoko školstvo i publicistika u Hrvatskoj

Početci visokoškolske nastave i sustavno znanstveno djelovanje vezano uz problematiku građevnih materijala veže se uz osnivanje Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919 (→ Tehnički fakultet u Zagrebu; sv. 4), odn. osnivanje Zavoda za ispitivanje gradiva 1920., kojega je osnivač i prvi predstojnik bio → Stjepan Prokofijevič Timošenko (sv. 1). Naslijedio ga je 1922. → Konstantin Čališev, koji je na tom mjestu ostao sve do 1959. U početku je Zavod imao samo ručnu prešu za ispitivanje cementa s uređajem za nabijanje kocaka i osmica, poslije i miješalicu za cementnu žbuku. Oprema je 1927. znatno upotpunjena pa je služila u znanstvenom radu te studentima gotovo svih odjela ondašnjega zagrebačkog Tehničkoga fakulteta. Do II. svj. rata Zavod je bio opremljen suvremenom opremom za ispitivanje agregata, svježeg i čvrstog betona, kamena, opeke i crijepa, za statička ispitivanja metala te za geometrijska mjerenja.

Nakon II. svj. rata povećalo se zanimanje za ispitivanje materijala i konstrukcija. Na poticaj Zavoda 1949. osnovan je Laboratorij Ministarstva građevina NRH koji je preuzeo dio rutinskih ispitivanja. Iz njega se potom razvio → Institut građevinarstva Hrvatske (IGH) u Zagrebu kao vodeća ustanova za ispitivanje materijala i konstrukcija u zemlji. Iste godine Zavod je provodio usporedna ispitivanja opeke na pritisak i savijanje, ispitivanje svodova od šuplje opeke, ispitivanje Poissonova koeficijenta i modula elastičnosti ukočenoga drva, ispitivanja gotovih konstrukcija od armiranoga betona, čelika i drva, i dr. Laboratorij Zavoda snažno je utjecao na razvoj znanosti u Hrvatskoj te je surađivao s gospodarstvom u rješavanju mnogih problema. Zaslužan je i za uvođenje novih, tada najsuvremenijih ispitivanja poput primjene elektrootpornih tenzometara (1950), izradbe vlastitih električnih tenzometara (1953), metode krhkih lakova za mjerenje deformacija (1953), izradbe prijenosnih mehaničkih tenzometara (1953), modelskih ispitivanja i mehaničke analogije (1954), dinamičkih ispitivanja konstrukcija (1954) i dr. Predstojnik Zavoda bio je 1959–74. → Zlatko Kostrenčić, te ponovno 1975−77.

U sastavu Građevinskoga fakulteta 1967. bilo je deset zavoda koji su sadržavali odjele, među kojima je bio i za ispitivanje materijala i konstrukcija. Fakultet je tada imao i četiri laboratorija, uključujući i onaj Zavoda za ispitivanje materijala i konstrukcija. Preustrojem Fakulteta 1974. osnovne ustrojbene jedinice postali su zavodi, a katedre su ukinute. Tada je osnovan i Zavod za tehničku mehaniku i ispitivanje materijala i konstrukcija, a njegov prvi predstojnik bio je → Vasilije Andrejev. U okviru Fakulteta građevinskih znanosti osnovan je 1977. Zavod za tehničku mehaniku. Ispitivanje materijala (cementa, agregata, betona, kamena i dr.) provodilo se u Zavodu za betonske konstrukcije. U okviru drugih sastavnica Fakulteta znanstvenom i nastavnom djelatnošću vezanom uz građevne materijale bavili su se u sklopu kolegija koje su predavali i → Vladimir Juranović (kolegij Betonske konstrukcije), → Kruno Tonković (Drvene konstrukcije) i → Marijan Ivančić (Čelične konstrukcije).

Osnutkom Zavoda za gradiva i Odjela za materijale → Građevinskoga fakulteta u Zagrebu 1991. osnovan je i laboratorij opremljen za nastavu iz rutinskih ispitivanja materijala, uglavnom betona. Djelatnici Odjela za materijale razradili su jedan od prvih modela za projektiranje životnoga vijeka armiranobetonskih konstrukcija. Razrađena je i izvedena aparatura za mjerenje relevantnih svojstava trajnosti poroznih materijala. Posebice se istražuju posebne vrste betona kao što su laki, mikroarmirani, vatrootporni te mlazni betoni. Razvijene su nove tehnologije koje se primjenjuju u praksi: plivajući podovi od lakog mikroarmiranog betona, kontejnerske konstrukcije od čeličnih profila spregnute s vrlo lakim izolacijskim betonima te mikroarmirani mlazni betoni za obloge strmih pokosa i tunela. Razvijena su nova veziva na osnovi sekundarnih sirovina koja se proizvode u cementnoj industriji te tehnologije posebnih žbuka za sanacijske radove. Važan je istraživački rad u prikupljanju i obradbi podataka na osnovi vlastita dvostupanjskoga postupka određivanja čvrstoće betona u konstrukciji. Zavod za gradiva je 2006. preimenovan u Zavod za materijale (predstojnica Ivana Banjad Pečur) u okviru kojega djeluju Katedra za istraživanje materijala (pročelnik Marijan Skazlić) i Katedra za tehnologiju materijala (pročelnica Nina Štirmer). Istaknuti stručnjaci koji su djelovali u okviru Zavoda bili su Velimir Ukrainczyk, Dunja Mikulić, → Dubravka Bjegović i dr.

Znanstvenu i nastavnu djelatnost iz problematike građevnih materijala razvijali su od svojih osnutaka i samostalni → Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, gdje je do 1991. djelovao Zavod za ispitivanje i tehnologiju materijala uz laboratorije za cemente, betone i čelik te kemiju građevinskih materijala, a nakon 1991. Katedra za građevinske materijale (šefica Katedre Sandra Juradin), → Građevinski i arhitektonski fakultet Osijek, gdje Zavod za materijale i konstrukcije (predstojnik Ivan Radić) vuče korijene od spajanja Više tehničke građevinske škole Osijek i Zavoda za materijale i konstrukcije u Osijeku, odn. od početaka samostalnog djelovanja Fakulteta građevinskih znanosti Sveučilišta u Osijeku 1983., → Građevinski fakultet u Rijeci, gdje je djelovao Zavod za materijale Pula u okviru tadašnjega Fakulteta graditeljskih znanosti utemeljenoga 1978., a danas su nositelji znanstvene i nastavne aktivnosti Zavod za računalno modeliranje materijala i konstrukcija (predstojnica Silvija Mrakovčić) unutar kojega djeluje Laboratorij za materijale (voditeljica Natalija Bede Odorčić) i dr.

Uz mnoštvo objavljenih znanstvenih i stručnih radova vezanih uz problematiku građevnih materijala, objavljena su djela Zbirka zadataka i rješenja iz Otpornosti materijala 1. dio (Z. Kostrenčić, 1972), Materijali u arhitekturi i građevinarstvu (J. Beslać, 1989), Poznavanje materijala (V. Ukrainczyk, 1991), Otpornost materijala I. (V. Šimić, 1992–2002), Otpornost materijala II. (V. Šimić, 1995–2002), Građevni materijali (M. Mikoč, 2006), Građevinski materijali: zbirka riješenih zadataka (D. Bjegović, D. Mikulić, G. Balabanić, 2007), Mehanika materijala (J. Krolo, D. Šimić, 2011) i dr.