Ban, Siniša (Ćukovec kraj Ludbrega, 12. IX. 1914 – Zagreb, 5. VI. 2007), kemijski inženjer i biotehnolog, zaslužan za razvoj studija prehrambene tehnologije i biotehnologije.

U Zagrebu je diplomirao na Kemijskom odjelu Tehničkoga fakulteta 1938., a doktorirao na Tehnološkome fakultetu 1965. disertacijom Utjecaj izvora dušika na biosintezu amilaznih enzima pomoću Aspergillus niger NRRL 337 kod submerznog uzgoja (mentorica → V. Johanides). Radio je u poduzećima → Žumberak u Savskom Marofu te Marijan Badel u Zagrebu (→ Badel 1862), gdje je bio tehnički direktor. Jedan je od zaslužnih za osnutak Kemijsko-prehrambeno-rudarskoga fakulteta u Zagrebu 1956., koji je iduće godine promijenio naziv u Tehnološki fakultet. Ondje je radio od 1957; na Kemijsko-tehnološkom odjelu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) predavao je 1963–79., a na Prehrambeno-tehnološkome (→ Prehrambeno-biotehnološki fakultet) 1963–84. Predavao je kolegije Biotehnologija, Tehnologija vrenja, Tehnologija obrade otpadnih voda, Biokemijsko inženjerstvo i Projektiranje. Na Fakultetu je osnovao Laboratorij za testiranje otpadnih voda (danas Laboratorij za biološku obradu otpadnih voda). Umirovljen je 1984.

Bavio se istraživanjem postupaka i produkata preradbe melase šećerne trske u industriji alkohola, postupaka i sirovina za proizvodnju krmnoga, prehrambenog i pekarskoga kvasca, obradbom otpadnih voda i drugih otpadnih produkata farmaceutske i prehrambene industrije te istraživanjem uvjeta deparafinacije frakcija nafte s pomoću mikroorganizama. Autor je patenata za postupke biološke razgradnje složenih, nerazgradivih organskih sastojaka otpadnih voda te za mikrobnu razgradnju supstituiranih aromatika (s → Margaretom Glancer-Šoljan i Imre Pascik, 1990. i 1993). Znatno je pridonio razvoju studija prehrambene tehnologije i biotehnologije. Od 1998. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.