farmacija, multidisciplinarna znanost koja se bavi pronalaženjem, ispitivanjem, razvojem, proizvodnjom, opskrbom i odobravanjem lijekova i medicinskih proizvoda. U RH to je znanstveno polje u području biomedicine i zdravstva.
Farmacija (farmaceutska znanost) primjenjuje znanja iz kemije (anorganske, fizikalne, biokemije i analitičke kemije), biologije (anatomije, fiziologije, stanične i molekularne biologije), epidemiologije, statistike, matematike, fizike, kemijskoga i biokemijskoga inženjerstva te ima dodirne točke s medicinom. U starome vijeku i ranome srednjem vijeku, medicina i farmacija smatrale su se istom vještinom. Farmaceutska struka odvojila se od medicinske 1240. prema zakoniku Ars medicamenta componendi njemačkoga kralja i rimsko-njemačkoga cara Fridrika II.
Kadšto se naziv farmacija kao istoznačnica rabi za → ljekarništvo (apotekarstvo), zdravstvenu djelatnost koja obuhvaća nabavu, izradbu i čuvanje lijekova, ispitivanje njihovih svojstava i kakvoće, opskrbu stanovništva lijekovima i medicinskim proizvodima te pružanje kvalitetne i stručne zdravstvene usluge. Nekada je temeljna zadaća ljekarnika bila razvoj, izradba, kontrola i izdavanje lijeka. Na osnovi Zakona o ljekarništvu (1894), u Hrvatskoj se ljekarništvo prestalo smatrati obrtom čime su ljekarne postale zdravstveni zavodi, a ljekarnički laboratoriji prerasli su u tvornice lijekova, što je omogućilo začetak farmaceutske industrije i industrijske proizvodnje lijekova. Kako je velik dio posla preuzela farmaceutska industrija, ljekarnik se sve više usmjeravao na izdavanje lijekova i opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima.
Otkrivanjem, razvojem i industrijskom proizvodnjom farmaceutskih sirovina, međuproizvoda, gotovih → lijekova i medicinskih proizvoda bavi se → farmaceutska industrija, grana kemijske industrije. U širem smislu obuhvaća i svjetsko tržište farmaceutskih i medicinskih proizvoda. Oblikovanjem lijekova bavi se → farmaceutska tehnologija (grana farmacije koja proučava način i metode izradbe lijeka i njegovo oblikovanje radi postizanja terapijskoga djelovanja), što je suvremeni naziv za galensku farmaciju, znanost o izradbi lijekova tj. proizvodnju lijekova na malo u ljekarničkim laboratorijima.
Suvremena farmacija dijeli se na farmakologiju (farmakodinamika, farmakokinetika, farmakoterapija, farmaceutska toksikologija, farmakogenomika, farmakogenetika), farmaceutsku kemiju (medicinska kemija), farmaceutiku, farmakognoziju, kliničku farmaciju, farmaceutsku tehnologiju (galenska farmacija) i dr. Farmakologija je znanost koja proučava djelovanje lijekova na živa bića. Farmakodinamika je grana farmakologije koja istražuje djelovanje lijeka na organizam, utvrđuje učinak ispitivanih tvari, prati biokemijske promjene i proučava mehanizam promjena u organizmu zbog djelovanja toga lijeka. Bavi se proučavanjem djelovanja tvari i lijekova na biološke sustave ispitivanjem na pokusnim životinjama (pretklinička faza) ili u okviru kliničkoga ispitivanja lijekova na bolesnicima (klinička farmakologija). Farmakokinetika je grana farmakologije koja proučava što se zbiva s lijekom u tijelu i vremenski tijek toga procesa. Ona proučava apsorpciju supstancije, odnosno lijekova i sredstava ovisnosti u krv, njihovu raspodjelu u tjelesnim tekućinama i tkivima, metabolizam i izlučivanje (uključujući i njihove potencijalne metabolite). Farmakoterapija je grana farmakologije koja proučava primjenu lijekova u terapijske svrhe. Štetnim djelovanjem lijekova na živi organizam ili određeni biološki sustav bavi se interdisciplinarna znanost farmaceutska → toksikologija. Farmakogenomika se bavi proučavanjem genskih varijacija koje utječu na klinički odgovor na lijek, međudjelovanje lijeka i organizma, alergije i metabolizam lijekova. Farmakogenetika je disciplina koja proučava genske razlike među pojedincima kao osnovu različita odgovora na lijek npr. istražuje poremećaje funkcije enzima zbog neuobičajenih reakcija na uobičajene doze lijeka. Klinička farmacija je disciplina koja obuhvaća sve aktivnosti i usluge farmaceuta u praksi javnih i bolničkih ljekarni te drugih ustanova gdje se propisuju i primjenjuju lijekovi u svrhu osiguranja, razvoja i promicanja racionalne, prikladne i sigurne primjene lijekova pomičući fokus stručnoga interesa s klasičnih farmaceutskih znanja o sintezi i izradbi lijekova k bolesniku odn. populaciji i njihovoj sigurnosti. Translacijska istraživanja u farmaciji obuhvaćaju prijenos najnovijih saznanja iz farmaceutskih znanosti u farmaceutsku praksu. Farmaceutska kemija (medicinska kemija) je grana kemije koja proučava kemijske tvari koje djeluju ljekovito, bavi se njihovom sintezom i kemijskim svojstvima. Farmaceutika je znanstvena disciplina koja proučava temeljne fizikalno-kemijske i biološke principe razvoja, proizvodnje i karakterizacije farmaceutskih oblika lijekova (tablete, kapsule, prašci, infuzije itd.); bavi se mehanizmima optimiranja ljekovitog pripravka s obzirom na stabilnost i učinkovitost te način i mjesto primjene. Farmakognozija je znanost o poznavanju lijekova, ljekovitih sirovina prirodnoga podrijetla (biljnoga, životinjskoga, mineralnoga), danas uglavnom znanost o botaničkom i kemijskom poznavanju ljekovitoga bilja i biljnih droga. Suvremena farmakognozija obuhvaća i proučavanje mikroorganizama, a u novije doba sve se više istražuju morski organizmi. Farmaceutska botanika je botanička disciplina koja proučava prepoznavanje, morfologiju i anatomiju biljaka, mikroskopsku analizu, sistematiku biljaka s posebnim naglaskom na → ljekovito i aromatično bilje. Fitoterapeutika je primjena standardiziranih biljnih lijekova sa strogo definiranim sadržajem i sastavom terapijski aktivnih tvari. Farmakovigilancija je skup aktivnosti koje obuhvaćaju otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje nuspojava lijekova, kao i novih saznanja o škodljivosti primjene lijekova i ostalih medicinskih proizvoda. Zasniva se na suradnji nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, naručitelja kliničkih ispitivanja, agencija za lijekove (→ Agencija za lijekove i medicinske proizvode), zdravstvenih djelatnika i pacijenata. Farmakoinformatika je disciplina koja skuplja, izabire, obrađuje i širi informacije o lijeku, dok je medicinska informatika znanstvena disciplina koja se bavi teorijom i praksom informacijskih procesa u zdravstvenoj zaštiti.
Preteče nastavnih i obrazovnih ljekarničkih ustanova u Hrvatskoj bili su ljekarnički laboratoriji gdje su ljekarnici do XIX. st. stjecali prvo praktično iskustvo. Začetnici farmacije i pokretači studija farmacije u Hrvatskoj bili su → Julije Domac, → Bohuslav Jiruš, → Gustav Janeček, → Vinko Dvořák (sv. 4) → Antun Heinz, → Antun Vrgoč, Jaroslav Ječmen, → Franjo Benzinger, → Hrvoje Iveković, → Fran Kušan, → Ivo Corubolo, Dragutin Marković, → Dragutin Kolbah, → Ivan Štivić i mnogi drugi istaknuti stručnjaci farmaceuti. Studij farmacije u Hrvatskoj utemeljen je na → Sveučilištu u Zagrebu (sv. 4) 1882. u okviru Mudroslovnoga fakulteta. Od 1942. nastava se izvodi na samostalnom Farmaceutskom fakultetu (danas → Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu), a završetkom studija stječe se akademski naziv magistar farmacije.
H. Tartalja: Kratki pregled povijesti farmacije. Zagreb, 1952.
N. Kujundžić: Spomenica u povodu 130. obljetnice nastave farmacije 1882–2012. Zagreb, 2012.
V. Grdinić i suradnici: Farmaceutsko-biokemijski fakultet. 120 godina iskustva i napretka. Zagreb, 2002.