Klub inžinira i arhitekta u Zagrebu, strukovno udruženje inženjera i arhitekata osnovano 1878. Prvi je predsjednik bio → Kamilo Bedeković, a zamjenik Matija Antolac. Od 1884. djelovalo je pod imenom Družtvo inžinira i arhitekta u Zagrebu, od 1894. pod imenom Družtvo inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji, a od 1904. Hrvatsko društvo inžinera i arhitekta u Zagrebu. Od osnutka udruženje aktivno djeluje donoseći mišljenja i prijedloge o vladinim uredbama, raspravlja o raznim pitanjima, uglavnom iz domene graditeljstva, urbanizma i prometa. Od 1880. izdavalo je → Viesti Kluba inžinira i arhitekta, 1881. izdalo je Rječnik njemačko-hrvatskoga tehnologičkoga nazivlja Josipa Altmana i → Stevana Bukla, a 1882. Građevni pristojbenik za sve zanate zasjecajuće u građevnu struku S. Bukla. Na poticaj udruženja → Martin Pilar i → Janko Holjac istraživali su narodno graditeljstvo, te objavili mape Hrvatski građevni oblici I–V (1904–09., njemački prijevod Das Bauernhaus in Kroatien, 1911).









Udruženje se svesrdno zauzimalo za pokretanje Tečaja za obrazovanje graditelja u sastavu Obrtne škole (→ Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn, sv. 2; 1892), odn. Građevne stručne škole (1897), a napose za osnivanje Tehničke visoke škole u Zagrebu, o čemu je 1898. podnesena predstavka Kraljevskoj zemaljskoj vladi, te 1899. izdana brošura Die technische Hochschule in Agram → Mihajla Ursinija. Godine 1919. konačno je počela s radom Tehnička visoka škola (od 1926. → Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu, što je simbolično obilježilo kraj dugog razdoblja djelovanja na ostvarenju toga cilja. Od 1919. udruženje je nastavilo svoj rad kao podružnica Zagreb Udruženja jugoslavenskih inženjera iz koje je, nakon niza promjena, naposljetku nastao → Hrvatski inženjerski savez (sv. 4).