industrijsko inženjerstvo, znanstvena disciplina i djelatnost koja se bavi projektiranjem, primjenom i unapređenjem integriranih sustava ljudskih potencijala, materijala i opreme. Svoju znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost ostvaruje u okviru → proizvodnoga strojarstva. Područje industrijskog inženjerstva obuhvaća oblikovanje proizvodnih i poslovnih procesa gospodarskih subjekata, integraciju tokova materijala, proizvoda, informacija i ljudskih resursa, upravljanje svim čimbenicima proizvodnje i poslovanja uz stalna nastojanja na optimizaciji i razvoju navedenih procesa. Ostvaruje se projektiranjem proizvodnje, upravljanjem proizvodnjom te definiranjem društvenih odnosa.

Početci industrijskog inženjerstva

Korijeni industrijskog inženjerstva vežu se uz industrijsku revoluciju pojavom prvih organiziranih tvornica, koje su zamijenile dotadašnje manufakture. Adam Smith (1723−1790) objavio je 1776. djelo Bogatstvo naroda (Wealth of Nations), u kojem je definirao ideju o važnosti specijalizacije radne snage. Charles Babbage (1791−1871) u svojem djelu O ekonomiji strojeva i proizvodnji (On the Economy of Machinery and Manufactures) 1832. objasnio je ideje o podjeli radne snage i organizaciji rada. Eli Whitney (1765−1825) primijenio je ideju o standardiziranim dijelovima u proizvodnji pušaka. Najzaslužniji je za razvoj industrijskog inženjerstva Frederick Taylor (1856−1915), čiji su radovi Menadžment trgovine (Shop Management, 1903) i Načela znanstvenoga menadžmenta (The Principles of Scientific Management, 1911) začetak industrijskog inženjerstva. Poboljšanja u djelotvornosti rada prema njegovim metodama temeljila su se na poboljšanju radnih metoda, razvoju radnih standarda i smanjenju vremena potrebnoga za obavljanje rada. Supružnici Frank (1868−1924) i Lillian (1878−1972) Gilbreth snimali su pokrete radnika i mjerili vrijeme te proučavali umor radnika i kako zadovoljstvo radnika utječe na kvalitetu i produktivnost. Ta su istraživanja početci → ergonomije. Henry Ford (1863−1947) učinio je važan iskorak u polju industrijskog inženjerstva. U svojoj je tvornici automobila među prvima uveo masovnu proizvodnju na tekućoj traci, čime su automobili postali dostupni velikom broju ljudi. U proizvodnji modela Mustang iz 1964. primijenjene su nove tehnike proizvodnje i marketinga. Kupci su mogli birati između nekoliko različitih modela motora, ovjesa, boja, prijenosa i dr.

Godine 1907. akademsko zvanje u području industrijskog inženjerstva dodijeljeno je prvi put na Pennsylvanijskom sveučilištu (University of Pennsylvania) u SAD-u, na kojem je 1948. osnovan i Institut industrijskog inženjerstva (Institute of Industrial Engineering), iste godine kada se termin industrijsko inženjerstvo javlja u Europi.

Industrijsko inženjerstvo u Hrvatskoj

Visoko školstvo

Početci visokoškolskoga pristupa složenim problemima upravljanja i optimizacije proizvodnje i poslovanja javljaju se na zagrebačkoj Tehničkoj visokoj školi (1919−26), i to u obliku kolegijâ koji su, ponajprije zaslugom → Đure Stipetića, u nastavu uvedeni 1925: Uprava i pogon tvornice, Nacionalna ekonomija, Financijske znanosti i Socijalna politika. Razvoju toga područja pridonio je osnutak Zavoda za tehniku i organizaciju proizvodnje Strojarsko-brodograđevnog fakulteta (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB). Utemeljitelj mu je i predstojnik 1958−59. i 1962−71. bio → Ivo Hercigonja, čijom je zaslugom uvedeno više novih kolegija. Istodobno se na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu razvilo više kolegija usmjerenih prema metodama operacijskih istraživanja i optimiranja, statističkoj kontroli, upravljanju kvalitetom, studiju rada, psihofiziologiji rada, sigurnosti na radu, ekonomici i organizaciji poduzeća. Posebne zasluge za takav razvoj pripadaju → Aleksandru Đuraševiću, koji je u nas utemeljio područje poznato pod nazivom industrijsko inženjerstvo. Uvođenje posve novih znanstvenih disciplina s područja upravljanja poslovnim i proizvodnim sustavima, snažno poduprto metodama operacijskih istraživanja, rezultiralo je i osnivanjem laboratorija Računski centar 1973. pri Zavodu za organizaciju, odn. Katedri za organizaciju poduzeća FSB-a, koji je 1974. prešao u zajedničke službe Fakulteta i koji kao Računski centar FSB-a djeluje i danas. Industrijskom inženjerstvu u stručnom i znanstvenom smislu znatno su pridonijeli predstojnici Zavoda → Dragutin Taboršak i → Nikola Šakić. Danas stručnjake iz toga područja okuplja Zavod za industrijsko inženjerstvo, koji pod tim imenom djeluje od 1998.

Osnivanjem Strojarskoga fakulteta u Rijeci 1960. započeo je djelovati današnji Zavod za industrijsko inženjerstvo i management (prvotno Zavod za tehnologiju i organizaciju, poslije Zavod za proizvodno strojarstvo). Istaknuti stručnjaci i predstojnici bili su → Robert Eren, → Elso Kuljanić, → Marko Selaković i dr. Zavod za strojarsku tehnologiju Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu ustrojen je 1983. na inicijativu → Romea Deželića. Obavljao je djelatnosti vezane uz ispitivanje materijala, tehnologiju obradbe, projektiranje proizvodnih procesa te organizaciju proizvodnje. Godine 2003. pri Zavodu je ustrojena Katedra za industrijsko inženjerstvo koju danas vodi → Ivica Veža. Nastava i kolegiji iz područja industrijskog inženjerstva na Strojarskome fakultetu u Slavonskome Brodu organizirani su 1982., kada je formirana Katedra za tehnologiju i organizaciju, a 1991. osnovana je Katedra za organizaciju i informatiku, koju je vodio → Niko Majdandžić.

Hrvatski stručnjaci industrijskog inženjerstva I. Veža i N. Štefanić redoviti su članovi Europske akademije za industrijski menadžment (European Academy for Industrial Management, AIM).

Publicistika

Uz velik broj radova objavljenih u periodici, značajni su sveučilišni udžbenici Studij rada (D. Taboršak, 1960), Projektiranje tehnološkog procesa (A. Đurašević, 1961), Tehnička priprema proizvodnje (I. Hercigonja, 1963), Unapređenje proizvodnje, dio 1 (A. Đurašević, 1968), Organizacija i ekonomika poduzeća (M. Selaković, 1975), Organizacija i ekonomika poslovnih sistema (M. Selaković, 1981), Organizacija proizvodnje (M. Selaković, 1987), Organizacija poslovnih sistema (M. Selaković, 1994), Računalom integrirana proizvodnja (N. Majdandžić, 1997), Upravljanje proizvodnjom (N. Majdandžić, R. Lujić, G. Matičević, 2001) i dr.