pomorstvenost, ponašanje broda i pučinskih objekata na morskim valovima; također teorija njihanja (oscilacijskoga gibanja) plovnoga objekta na harmonijskim i morskim valovima. Aspekti pomorstvenosti su plovnost, stabilnost, poriv, upravljivost, čvrstoća broda, pomaci i ubrzanja broda, dinamička stabilnost, zalijevanje palube, izron pogonskoga vijka, izron pramca i udaranje o valove, integritet konstrukcije sa svim pratećim učincima (puzanje, dahtanje i dr.), a ujedinjeni su u jedinstvenu odliku plovila izloženog djelovanju hidrodinamičkih sila morskih valova. Nije regulirana propisima i vezana je uglavnom uz iskustvene pomorsko-eksploatacijske uvjete.

Unatoč pokušajima Leonharda Eulera (1707−1783), Pierrea Bouguera (1698−1758) i Daniela Bernoullija (1700−1782), koji su formulirali jednadžbe njihanja broda uzimajući u obzir samo promjenljive hidrostatičke i inercijske sile, razvoj znanosti o njihanju broda počeo je tek objavljivanjem radova Williama Froudea (1810−1879) O ljuljanju brodova (On the Rolling of Ships, 1861) i njegova sina Roberta Edmunda Froudea (1846−1924), Nejednako ljuljanje brodova (The Non-uniform Rolling of Ships, 1896), koji su se bavili istraživanjem ljuljanja broda na bočnim valovima uz pretpostavku da su širina i gaz broda mali u odnosu na duljinu vala i da prisutnost broda u fluidu ne utječe na polje tlaka slučajnoga valnoga sustava. Rad O gibanju brodova na uzburkanim morima (On the Motion of Ships in Confused Seas, 1953) Manleya St. Denisa (1910−2003) i Willarda Piersona (1922−2003) bio je prekretnica u brodograđevnoj struci objedinjujući dotadašnja znanja iz oceanografije, teorije broda i srodnih disciplina, čime je utemeljena analiza njihanja broda na morskim valovima. Teorija i metoda za proračun odziva njihanja broda i ostalih vitkih tijela na harmonijskome valu konačan je oblik dobila 1970-ih definiranjem matematički konzistentne teorije, danas poznate kao STF metoda (autori N. Salvesen, E. O. Tuck, O. Faltinsen). Današnja znanja o analitičkome, odn. numeričkome rješavanju složenoga problema njihanja tijela na valovitoj površini kodirana su u mnogobrojnim računalnim aplikacijama.

Razvoj pomorstvenosti u Hrvatskoj

Prvi se problemom pomorstvenosti u Hrvatskoj počeo baviti → Tonko Tabain 1960-ih u Brodarskom institutu u Zagrebu. Kao profesor zagrebačkoga Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB), zajedno s → Josipom Uršićem vodio je nastavu o složenoj problematici pomorstvenosti koja postaje jedno od temeljnih znanja brodograđevne struke. Tabain je uveo kolegij Osnove teorije pomorstvenosti (1980), uključivši u sadržaj i spektralnu teoriju valova (1961., 1968), objavio prve spektralne i statističke analize mjerenja vjetrenih valova na Jadranu (1968−82), standard stanja mora i dugoročnu prognozu individualnih valnih visina za Jadran (1974). Objavio je 1977. prvi standard stanja Jadranskoga mora opisan jednodimenzijskim empirijskim spektrima gustoće valne energije (Tabainov spektar), koji je ušao u uporabu u brodograđevnoj struci te je iznimno važan u znanstvenom i gospodarskome smislu. Svojim je radom Provjera linearnosti sustava gibanja broda (A Check on the Linearity of a Ship Motion Systems, 1961) → Mladen Fancev potvrdio osnovnu hipotezu broda kao linearnog oscilatora pobuđenoga stohastičkim uzbudnim procesom (morskim valovima), koju su postavili M. St. Denis i W. Pierson. Objavljene rezultate prihvatila je struka te je ideja općeprihvaćena u brodograđevnoj struci, posebice u analizi vertikalnih njihanja i opterećenja brodskoga trupa na morskim valovima.

Nastavnički rad na FSB-u 1989. nastavio je → Većeslav Čorić. Kao honorarni nastavnik na Tehničkome fakultetu u Rijeci uveo je 1994. kolegij Osnove teorije pomorstvenosti. Od 2002. predavanja na riječkome Tehničkome fakultetu nastavila je → Jasna Prpić-Oršić, koja se uz nastavni rad bavi razvojem numeričkih metoda u teoriji pomorstvenosti u području nelinearnih odziva i porasta otpora. Uvođenje problematike pomorstvenosti u visokoškolsku nastavu i školovanje inženjera i znanstvenika omogućilo je primjenu teorije pomorstvenosti u osnivanju netipičnih brodova i pučinskih objekata u praksi. Primjer je izgradnja najveće ploveće dizalice katamaranskoga tipa u brodogradilištu 3. maj u Rijeci 1989., nosivosti 14 000 t, duge 148,7 m i kapaciteta dizanja na otvorenome moru 1200 t. Gradnja tog plovila bila je nezamisliva bez detaljnih analiza njezina odziva na morskim valovima.

Današnji razvoj pomorstvenosti usmjeren je prema numeričkim metodama kako bi brodovi i pučinski objekti postali što sigurniji i djelotvorniji na valovitu moru. Doprinos tom razvoju daju → Šime Malenica, J. Prpić-Oršić i dr., a u području hidroelastičnosti → Ivo Senjanović.

Razvoju pomorstvenosti pridonose časopis → Brodogradnja, koji objavljuje radove domaćih i inozemnih autora, te zbornik bijenalnog simpozija SORTA, posvećen profesoru Leopoldu Sorti. J. Prpić-Oršić i V. Čorić objavili su prvi udžbenik iz teorije pomorstvenosti na hrvatskome jeziku Pomorstvenost plovnih objekata (2006).