Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, samostalno javno visoko učilište osnovano 1998. u Križevcima. Sljednik je Gospodarskog i šumarskog učilišta osnovanoga u Križevcima 1860.
Povijesni razvoj do danas
Težnje za osnivanjem poljoprivredne škole u Križevcima postojale su dugo, a pojačale su se 1848. kada je u Hrvatskoj ukinuto kmetstvo i kada je započeo proces raspadanja velikih feudalnih posjeda te razdvajanje veleposjedničke i kmetske zemlje. Iako je bečko ministarstvo unutarnjih poslova 1853. pokrenulo osnivanje gospodarske (poljoprivredne) škole u Hrvatskoj, ono se zbog financijskih razloga odgađalo nekoliko puta. Tek kada je trošak osnivanja i održavanja škole preuzela zemaljska vlada u Zagrebu, 1860. osnovano je Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Bilo je tada jedino takvo gospodarsko učilište na području jugoistočne Europe. U početku je zapošljavalo četiri nastavnika. Bilo je smješteno na rubnome dijelu Križevaca, gdje je na površini od približno 300 ha planski izgrađen arhitektonsko-parkovni kompleks. U prvih pet godina izgrađeni su gotovo svi objekti nužni za održavanje nastave i praktičnoga rada – zgrada u kojoj su bile smještene predavaonice, knjižnica, laboratorij i internat za polaznike, te dvorište i manje zgrade s pretežno gospodarskom namjenom (mljekara, pecara, mlin, pilana s lokomobilom, spremište za strojeve, kovačnica i kolarnica, kukuruznjak, peradarnik, pčelinjak, trkalište za stoku). Dio dvorišta bio je opremljen za rekreaciju polaznika (gombalište i kuglana), a dio je zauzimao ribnjak (2000 m2). Učilište je u to doba objedinjavalo viši gospodarski i šumarski odjel te niži odjel (Ratarnica). U više odjele upisivali su se učenici nakon završena četiri razreda gimnazije (niža gimnazija), a Ratarnica je primala učenike s četverogodišnjom osnovnom školom. Školovanje na višim odjelima trajalo je dvije godine, čime se učenike osposobljavalo za službovanje na veleposjedima i u državnoj službi, a na Ratarnici tri godine, nakon čega su dotadašnji učenici mogli voditi vlastita seoska gospodarstva.
Prvi preustroj Učilišta 1877. donio mu je nov naziv, Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, osnivanje devet novih kabineta i zbirki učila te nov nastavni kadar, dok je nastava na višim odjelima produljena na tri godine. U to se doba osobito istaknuo rad Stočarskog praktikuma (1865), koji je ostavio trag u zemaljskom stočarstvu. Učilište je uvezlo najbolje pasmine domaćih životinja, poput simentalskog goveda (1885) i jorkširske svinje (1892), te tako skratilo put oplemenjivanja vlastita stočarskog materijala. Godine 1885. osnovano je Gospodarsko biljevište i pokušalište, a iste godine za poslove u ratarstvu nabavljen je parni lokomobil. Filoksera je 1891. napala i uništila mnogobrojne europske vinograde, pa i one Učilišta. No križevački su vinogradi vrlo brzo obnovljeni s pomoću matičnjaka američke loze, kojim je potom Učilište obnavljalo mnoge vinograde širom Hrvatske. Godine 1893. osnovani su Kemijski laboratorij (nadzirao je primjenu mineralnih gnojiva u vinogradima Učilišta) i Postaja za istraživanje sjemena (prvi hrvatski poljoprivredni znanstveni zavod). U Postaji se kontrolirala kvaliteta sjemena za cijeli južni dio Austro-Ugarske Monarhije, a bez njezina atesta sjeme se nije smjelo prodavati.
Osnutkom Šumarske akademije pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1898 (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) ukinut je 1899. šumarski odjel Učilišta, pa je započela reorganizacija rada gospodarskog odjela. Preustroj Učilišta u višu školu u trajanju od dvije godine, koju su upisivali studenti s gimnazijskom maturom, formalno je obavljen 1902. Tada je ono preimenovano u Kraljevsko više gospodarsko učilište te je dobilo nekoliko novih znanstvenih ustrojbenih jedinica (Agrometeorološka postaja i Bakteriološki zavod 1901; Agrikulturno-kemijski zavod 1902) i uzorno gospodarstvo. Znanstveni i praktični rad na Učilištu u Križevcima bio je važan za razvoj hrvatske poljoprivrede, a pomogao je i 1919. u osnivanju Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu, prvoga poljoprivrednog fakulteta u Hrvatskoj.
Iste je godine Kraljevsko više gospodarsko učilište ukinuto, a dio nastavnika nastavio je predavati u Srednjoj gospodarskoj (poljoprivrednoj) školi koja je utemeljena u Križevcima 1920. Nekadašnji znanstveni zavodi križevačkog učilišta pretvoreni su u praktičnomu radu usmjerene poljoprivredne stanice, a osnovane su još Fitopatološka stanica (1922), Stanica za čišćenje djetelinskog sjemena (1931), Stočarska stanica (1931), Stanica za kontrolu proizvodnje svinja (1935) i Odsjek za istraživanje tla i hranidbu bilja (1943). Školsko imanje u to je doba zauzimalo 200 ha zemljišta na kojem se među ostalim proizvodilo i sjeme. U velikom školskom rasadniku uzgajali su se voćni i lozni kalemi. Uzgajale su se kokoši, svinje i goveda te prerađivalo mlijeko. Ratarnica (od 1925. Niža poljoprivredna škola) je ukinuta 1931. Godine 1948. u Zagreb su preseljeni knjižnica Učilišta i laboratorij Odsjeka za istraživanje tla i hranidbu (u Centralni zavod za pedologiju).
Reorganizacijom srednjega školstva u zemlji, Srednja poljoprivredna škola u Križevcima ukinuta je 1960., a mjesto nje je 1961. osnovana Viša poljoprivredna škola ratarskog i stočarskog smjera, koja je od srednje škole naslijedila školsku zgradu, laboratorije, praktikume i nastavni kadar. Ubrzo su osnovane Povijesna zbirka poljoprivrednog školstva (1962), Stanica za proizvodnju i selekciju bilja (1964) i Stanica za uzgoj i selekciju stoke (1966). Pripajanjem Poljoprivredne službe Višoj poljoprivrednoj školi nastao je 1966. Poljoprivredni školski i istraživački centar (od 1979. Poljoprivredni institut Križevci), u sklopu kojega je 1968. osnovan Zavod za poljoprivredna istraživanja, kao znanstvena jedinica centra. Posljednjom reorganizacijom iz Poljoprivrednog instituta nastali su Srednja gospodarska škola (1993/94) i Visoko gospodarsko učilište (1998).
Danas Visoko gospodarsko učilište u Križevcima školuje stručnjake iz biotehničkoga (polje poljoprivreda) i društvenoga (polje ekonomija) znanstvenoga područja izvođenjem preddiplomskih stručnih i specijalističkih diplomskih stručnih studija.
Doprinosi učilišta
Tijekom povijesti križevačko učilište dalo je nemjerljiv doprinos hrvatskoj poljoprivrednoj i šumarskoj znanosti i školstvu. Križevački nastavnici su, osim utemeljenja znanstvenoga časopisa Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo (1887–90; danas → Agriculturae Conspectus Scientificus), bili autori mnogobrojnih knjiga i udžbenika. Za potrebe polaznika Učilišta, akademik → Mijo Kišpatić (sv. 4) 1877. napisao je Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo, prvi udžbenik iz znanosti o tlu na hrvatskome jeziku i jedan od prvih u Europi. Ivan Potočnjak napisao je jedan od prvih meteoroloških udžbenika u Hrvatskoj Nauku o podneblju i zračnih pojavah (1878), a ravnatelj Učilišta August G. Vichodil 1883. objavio je knjigu Gospodarska uprava ili nauk o umnom gospodarenju, zbog iznimnog značaja kojega se 1883. danas smatra početkom agroekonomskih znanosti u Hrvatskoj. Vichodil je s Josipom Ublom i Rajom Lemaićem napisao Umno mljekarenje (1886), prvi udžbenik o mljekarstvu u Hrvatskoj. Vrijedne udžbenike objavili su i profesori Roman Gračan, Ivan Todorić, Branko Klobučar, Vilim Ivanek, Mirko Gagro i → Ferdo Bašić.
Svojim su se radom osobito istaknula četiri odjela Učilišta: Gospodarsko biljevište i pokušalište (poslije Postaja za istraživanje sjemena), Bakteriološki zavod, Agrikulturno-kemijski zavod i Stočarski praktikum. Gospodarsko biljevište i pokušalište (danas Praktikum za bilinogojstvo) obavljalo je selekciju i oplemenjivanje ratarskoga bilja u Hrvatskoj. U tom su se području posebno istaknuli hrvatski selekcionari → Gustav Bohutinsky (prvi selekcionar kukuruza i poznavatelj heterozisa), Pavao Kvakan, → Milislav Demerec (poslije vodeći svjetski genetičar i direktor Carnegieve institucije u Cold Spring Harboru, SAD), Marijan Jošt i Mirko Korić (stvorio sortu pšenice Korićeva šišulja ili U-1, dugo vremena vodeću sortu širih panonskih prostora, visokorodnu sortu kukuruza Križevački zuban i dr.). U vježbalištima križevačkog učilišta stvorena je i poznata, vrijedna sorta jabuke Križevačka kožara »lederica«. Bakteriološki zavod osnovan je kako bi se preveniralo i kontroliralo širenje zaraznih bolesti u stoke, pa su se s tim ciljem proizvodila mnoga cjepiva (tuberkulin, mallein, cjepiva protiv šuštavca, kolere, svinjskog vrbanca). U njemu su djelovali Ferdo Kern, Andrija Hupbauer i Fran Gabrek. U tom je zavodu 1948. osnovan Centar za umjetno osjemenjivanje (→ genetika u poljoprivredi). U Agrikulturno-kemijskom zavodu (danas Agrokemijski laboratorij) provodila su se istraživanja kemijskoga sastava, čistoće i štetnosti za zdravlje poljoprivrednih proizvoda (šljivovice, vina, kruha, mlijeka) te ostalih sastojaka koji se primjenjuju u poljoprivredi (voda, tlo, gnojivo). Za uspjeh tog zavoda zaslužni su među ostalima i Milan Metelka, Ivan Kuria, Milutin Cihlar-Nehajev i Kornel Eisenhut. Stočarski praktikum (danas Praktikum za Zootehniku) značajan je zbog uvođenja, uzgoja i širenja najkvalitetnijih pasmina stoke, a u posljednje se vrijeme osobito istaknuo njegov Praktikum za konjogojstvo (1980) stvaranjem hrvatskoga modela uzgoja sportskoga konja čiji je uzgojni program prihvaćen kao nacionalni uzgojni program sportskoga konjogojstva.
Spomenica o petdesetgodišnjem postojanju Kr. višeg gospodarskog učilišta i ratarnice u Križevcu. Križevci, 1910.
R. Husinec, P. Delić: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Križevci, 1995.
