Objavljeno: .
Ažurirano: 18. kolovoza 2021.

agrokemija, znanstvena grana u polju poljoprivrede, koja obuhvaća poznavanje, razumijevanje i primjenu kemije u agronomiji (poljoprivredi).

Agrokemija proučava kruženje kemijskih i biokemijskih tvari te prirodne odnose i zakonitosti u sustavu tlo (voda, zrak) – biljka – životinja, ali i utjecaj čovjeka na agroekosustav (unosom mineralnih i organskih gnojiva, zaštitnih kemijskih sredstava, herbicida, antibiotika). Podrazumijeva primijenjenu kemiju u različitim područjima poljoprivrednih znanosti: od prehrane bilja (utjecaj makroelemenata i mikroelemenata na biljku), → fitomedicine (zaštita bilja s pomoću kemijskih spojeva), kemije tla (kemijske karakteristike tla i njihov utjecaj na biljku), zdravstvene dobrobiti životinja (kvalitetna prehrana i uporaba kemikalija za liječenje), preradbe biljnih i životinjskih proizvoda, fitoterapije (liječenje ljudi i životinja s pomoću biljaka), etnobotanike (prehrana ljudi i i žvotinja s pomoću biljaka koje sadržavaju specifične aktivne tvari) kao i prirodne pojave poput alelopatije (biljke ispuštaju kemikalije kako bi u ekosustavu nadjačale druge). Primjeri alelopatije su npr. crni orah (Juglans nigra) koji proizvodi juglon, spoj vrlo otrovan za mnoge druge biljne vrste ili dalmatinski buhač (Tanacetum cinerariifolium) koji luči piretrin, prirodni insekticid koji se rabi u ekološkoj poljoprivredi. Ciljevi su agrokemije kontroliranje, razumijevanje i optimizacija procesa s pomoću kojih se dobivaju vlakna te hrana za ljude i životinje, a kontrola nad tim procesima provodi se radi povećanja prinosa, poboljšanja kvalitete proizvoda, smanjenja troškova proizvodnje i smanjenja degradacije prirodnih resursa. U Hrvatskoj je prvi agrokemijski laboratorij osnovan 1902. u sastavu Agrikulturno kemijskog zavoda Kraljevskog višeg gospodarskog učilišta u Križevcima (→ Više gospodarsko učilište u Križevcima).

Za otkriće strukture dalmatinskog buhača i njegovu izolaciju, istraživanje kemije terpena koja je svoju primjenu našla u industriji mirisa (npr. jasmon, mošus, kamfor) i steroida (hormoni kao npr. testosteron iz ekstrakta testisa vepra) → Lavoslav Ružička (sv. 4) dobio je 1939. Nobelovu nagradu za kemiju.

Lavoslav Ružička u laboratoriju

Buhač Tanacetum cinerariifolium u Farmaceutskome botaničkom vrtu Fran Kušan

Agrokemija se danas u Hrvatskoj predaje u sklopu srednjoškolskoga (poljoprivredne škole diljem Hrvatske), stručnoga (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, → Veleučilište u Slavonskom Brodu; sv. 1) i visokoškolskoga sveučilišnog obrazovanja (→ Agronomski fakultet u Zagrebu, → Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu → Sveučilišta u Zadru; sv. 1). Na fakultetu u Osijeku održava se poslijediplomski sveučilišni studij Agrokemije, a na Agronomskome fakultetu u Zagrebu, na preddiplomskome studiju, održava se modul Agrikulturna kemija. Znanstvenici koji su se osobito istaknuli u tom području su → Mihovil Gračanin koji je proučavao kemiju i plodnost tla, → Albert Ogrizek koji se bavio stočarstvom, → Milan Maceljski koji se bavio zaštitom bilja i → Ferdo Bašić koji se bavi agroekologijom, Bogdan Cvjetković koji se bavi fitopatologijom i fitofarmacijom, Zvonimir Ostojić koji izučava herbologiju i zaštitu bilja te Zdenko Rengel koji proučava prehranu i fiziologiju bilja.

Novi laboratorij Zavoda za kemiju, Agronomski fakultet u Zagrebu

Ostali podatci
Što pročitati?

R. Husinec, P. Delić: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Križevci, 1995.

agrokemija
Buhač (Pyrethrum cinerariifolium)

Znanstvena grana u polju poljoprivrede, koja obuhvaća poznavanje, razumijevanje i primjenu kemije u agronomiji.

Kategorije i područja
Kategorija
Uže područje