grafika, u tiskarstvu, tiskarska djelatnost, skupni naziv za sve grafičke tehnike koje se bave izradbom tiskovnih formi te umnožavanjem tekstova i likovnih prikaza (→ grafička tehnologija); u likovnim umjetnostima, skupni naziv za tehničke postupke umnožavanja crteža ili slikovnih prikaza, a također i za djela nastala tim postupcima.

Osim originalne grafike koju ostvaruje sam umjetnik, postoje reprodukcijska grafika, originalu vjerna reprodukcija koja je bila djelo umjetnika specijaliziranih za reprodukcije tuđih radova, te uporabna grafika (→ grafički dizajn). Kao dio informatičke tehnologije posebno mjesto zauzima → računalna grafika (sv. 4), koja se bavi izradbom grafičkih prikaza uz pomoć računala.
Prema tome je li crtež na matrici izrađen reljefno, udubljeno ili plošno, razlikuje se više grafičkih postupaka: visoki tisak, duboki tisak, plošni tisak i sitotisak. Kod visokoga tiska crtež je reljefan na ploči, a na papiru nakon otiska neznatno udubljen (drvorez, linorez i dr.), kod dubokoga tiska crtež je na ploči udubljen, a na papiru nakon otiska neznatno reljefan (bakrorez, bakropis, mezzotinto, suha igla, akvatinta i dr.), kod plošnog je tiska crtež plošan na ploči i na papiru nakon otiska (litografija, cinkografija, ofsetni tisak i dr.), a u sitotisku više naslaga boja daje reljefni izgled. Dok kod crteža ili slike postoji samo jedan original, svaki grafički postupak s originalne matrice smatra se originalom, pa se u novije doba umjetnici redovito potpisuju uz oznaku rednoga broja otiska.













Grafika se u Europi pojavila na kraju srednjega vijeka, a njezina pojava i razvoj usko su vezani uz proizvodnju → papira. Najstarija grafička tehnika je drvorez. Na Dalekom istoku poznat je već od VI. st., a u Europi se javlja od kraja XIV. st. U XV. st. pojavili su se bakrorez i bakropis, u XVII. st. mezzotinto, u XVIII. st. akvatinta, a u XIX. st. litografija. U drugoj polovici XX. st. umjesto litografije rabio se sitotisak (serigrafija), a potkraj XX. st. istisnuo ga je mehanički ofsetni tisak.

Od kasne gotike i renesanse do u XXI. st. nastajale su grafike što su ih izrađivali veliki slikari: Andrea Mantegna, Albrecht Dürer, Rembrandt, Eugène Delacroix, Pablo Picasso, Marc Chagall i dr.

Grafika u Hrvatskoj

Razdoblje od XV. st. do početka XX. st.

Prvi poznati grafičar u Hrvatskoj bio je Niža Radaković (Nikola Radanov) koji je oko sredine XV. st. radio bakroreze u Dubrovniku, Zadru, Baru i Srebrenici. Najstarije grafike nalaze se u inkunabulama u obliku ukrašenih inicijala. Tiskanjem i ukrašavanjem knjiga od kraja XV. st. bavili su se → Dobrić Dobrićević (Boninus de Boninis) (Flavius Blondus, Roma instaurata, Verona 1482; Jacobus Philippus de Bergamo, Suplementum chronicarum, Brescia, 1485; Guilbert de Mets, Officium beate Marie virginis, 1499., 1500., 1501. i dr.) i → Andrija Paltašić (Jacobus de Voragine, Legenda aurea, Venecija, 1482; Catulli Carmina cum comm…, 1487; Johannes Tortellius, Orthographia, Rim, 1488).













Među tiskarima hrvatskih glagoljskih knjiga ističu se → Blaž Baromić, osnivač glagoljske tiskare u Senju (1493) sa suradnicima → Silvestrom Bedričićem i → Gašparom Turčićem, te → Šimun Kožičić Benja, osnivač glagoljske tiskare u Rijeci (1531). Najstarije takve tiskane knjige imale su ukrašene inicijale (Oficij rimski, Rijeka, 1530), neke čak i grafičke prikaze na čitavim stranicama (Navještenje u Misalu hrvackom, Rijeka, 1531).







Renesansnim ornamentima i grafikama bile su opremljene mnoge knjige hrvatskih pisaca XVI. st.: Artis dialecticae praecepta Jurja Dragišića (Rim, 1520), Skladanja izvarsnih pisan razlicih Hanibala Lucića (Venecija, 1556), Dictionarium Fausta Vrančića (Venecija, 1595) i dr. Među grafičarima XVI. st. posebno su se istaknuli kartografi Martin Kolunić-Rota i Natal Bonifacij, dok je slikar Andrija Medulić obogatio bakrorez tehnikom suhe igle i monotipijskim postupkom. U XVII. st. u bakropisu i drvorezu izrađivale su se osobito vedute gradova i predjela te zemljopisne karte. Prvu domaću zemljopisnu kartu kontinentalne Hrvatske izradio je 1673. Stjepan Glavač. Polihistor → Pavao Ritter Vitezović kao bakrorezac surađivao je s Janezom Vajkardom Valvasorom, a bakrorezima je opremio svoje historiografsko djelo Stemmatographia sive Armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio (Beč, 1701). U XVIII. st. u grafici su se izrađivali majstorski listovi za cehove, svete sličice i doktorske disertacije otiskivane na svili. Bakroreznim ilustracijama knjiga istaknuo se lepoglavski pavlin Gabriel Daller (Josip Bedeković, Natale solum…, Neostadii Austriae, 1752). Opremanje knjiga grafikama s temama iz sadržaja djela, vinjetama i portretima autora prati izdanja gotovo do kraja XIX. st.







Početkom XIX. st. najpopularnija je postala tehnika litografije kojom se moglo otiskivati više listova nego starijim tehnikama. Litografijom su se ilustrirale knjige i časopisi (Luna, Zagreb, 1841), radile zbirke veduta gradova (Lithographierte Ansichten adelischer Schlösser von Croatien, Graz, 1826; Erinnerungen an Dalmatien, Beč, 1841–47). Prvu litografsku radionicu u Hrvatskoj otvorio je Josip Platzer u Varaždinu 1840., a u Zagrebu → Dragutin Albrecht 1851.







Litograf i fotograf Julius Hühn, vlasnik litografske radionice koju je otvorio u Zagrebu 1858., snimao je portrete i prizore gradova, koje je uzimao kao predloške za litografije (Zagreb po fotografiji, 1861). Slikar Ivan Zasche izveo je seriju crteža s motivima iz parka Jurjaves (današnji Maksimir u Zagrebu), prema kojima je izradio umjetnički i dokumentarno vrijedan album od 12 litografija Park Jurjaves koje su 1853. bile tiskane i izdane u Beču (pretisak objavljen u Zagrebu 1989). Litografijom se bavio i slikar Josip Franjo Mücke. On je 1868. objavio zbirku od 12 litografija s temama iz starije hrvatske povijesti. U Dalmaciji u prvoj polovici XIX. st. radili su portrete u bakrorezu i ilustracije u litografiji Bartol Marković i Vicko Fisković, a u Rimu je 1850. Dubrovčanin Petar Mančun portretirao suvremenike u bakrorezu te reproducirao slike Giotta, Rafaela i dr.







Razdoblje od početka XX. st. do danas

Zanimanje za grafiku raslo je usporedno s razvojem novijega hrvatskog slikarstva. Izidor Kršnjavi i Ferdo Quiquerez okušali su se i u bakropisu. Početkom XX. st. Bela Čikoš-Sesija razvio je postupak monotipije do visokog artizma. Grafičke opuse kao sredstvo samostalnog izraza ostvarili su Miroslav Kraljević radeći drvoreze i bakropise, Josip Račić kao izučeni litograf, te Vladimir Becić također ostvarujući djela u tehnici litografije. Stvarno utemeljenje moderne hrvatske grafike rezultat je umjetničke i pedagoško-organizacijske djelatnosti Mencija Clementa Crnčića te Tomislava Krizmana koji je svoja iskustva sažeo u knjizi O grafičkim vještinama (1952). U prvim desetljećima XX. st. tehničkim se dometom odlikuju grafike Mirka Račkog, Ljube Babića, Branka Šenoe, Vladimira Kirina i dr. Grafika i crtež prevladali su na izložbama likovne grupe Zemlja (Krsto Hegedušić, Marijan Detoni) kao posebno pogodno sredstvo za izražavanje kritičkoga stava prema društvu. Za II. svj. rata potresni ratni prizori zabilježeni su u grafici Ede Murtića, Zlatka Price, Fedora Vaića i dr.







U razdoblju nakon 1945. znatno se proširilo zanimanje za grafički izraz, čemu su pridonijele i tehnološke inovacije (serigrafija). Grafički nakladnik Brano Horvat osnovao je 1959. Grafički servis u Studentskom centru u Zagrebu, a sredinom 1960-ih vlastiti Studio S u Zagrebu, gdje je u tehnici serigrafije tiskao umjetničke grafike i plakate za mnoge kulturne institucije. Grafičke mape u tom razdoblju počela su tiskati i izdavačka poduzeća Naprijed i Mladost u Zagrebu. Izdavačku djelatnost tiskanja grafika provode i Straža Editions, Zbirka Biškupić, koje je osnivač i vlasnik Božo Biškupić, Nacionalna i sveučilišna knjižnica te Kabinet grafike HAZU-a u Zagrebu.

Značajnije grafičke opuse ostvarili su Ivan Antolčić, Nevenka Arbanas, Dubravka Babić, → Boris Bućan, Zlatko Keser, Albert Kinert, Ferdinand Kulmer, Virgilije Nevjestić, Frane Paro, Ivan Picelj, Nikola Reiser, Vjenceslav Richter, Ivica Šiško, Miroslav Šutej, Matko Trebotić, dok su se među mlađom generacijom istaknuli Josip Baće, Tanja Dabo, Iva Ćurić, Ines Krasić, Miran Šabić, Ana Vivoda i mnogi drugi.

Visoko školstvo i manifestacije

Iako su se začetci obrazovanja u polju grafike javljali još potkraj XIX. st. u Obrtnoj školi u Zagrebu, prva visokoobrazovna ustanova u kojoj je ona bila zastupljena je Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, osnovana 1907. Od 1956. u okviru Akademije djeluje Grafički odsjek, a od 1981. kolegiji iz područja grafike predaju se i na Nastavničkom odsjeku. Studiji grafike postoje i na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a moguće ju je studirati i u okviru Studija likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Grafika u tiskarsko-tehničkom smislu izučava se na → Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Zasebno područje grafičke tehnologije, sigurnosna grafika, razvija se zahvaljujući → Vilku Žiljku koji je u Hrvatskoj uveo mnoge nove tehnologije u tome području, među ostalima na svjetskoj razini najpoznatiju inovaciju InfrareDesign koju razvija s timom suradnika sa Grafičkoga fakulteta u Zagrebu.

Razvoj grafike prate i potiču manifestacije Trijenale grafike Kabineta grafike HAZU-a u Zagrebu (1960; isprva pod nazivom Bijenale jugoslavenske grafike), Splitgraphic u Splitu (2003), Dani grafike u Osijeku (2004).