Objavljeno: .
Ažurirano: 26. listopada 2021.

grafička tehnologija, znanstvena i stručna disciplina koja se bavi postupcima oblikovanja, reprodukcije i umnožavanja teksta i ilustracija. U RH znanstveno je polje u području tehničkih znanosti, s granom procesi grafičke reprodukcije.

Razvoj grafičke tehnologije i tehničke inovacije u tom području znatno su utjecali na načine prijenosa informacija od izvorišta do krajnjih korisnika, te time potaknuli ukupan napredak čovječanstva u pojedinim razdobljima. Izum tiskarske preše i pomičnih slova Johanna Gutenberga (oko 1440) omogućio je tisak knjiga i drugih tiskovina, koje su time postale dostupne širokom krugu korisnika. Daljnji razvoj tiskarskih tehnika, napose plošnoga tiska Aloisa Senefeldera 1798. i njegove primjene u kasnijim razdobljima, omogućio je otiskivanje velikih naklada u kratkom vremenu, te pojavu dnevnih novina kao glavnog sredstva priopćavanja. U novije doba, pojavom računalne i informacijske tehnike, težište grafičke tehnologije pomiče se od tradicionalnih tehnika tiska k digitalnomu tisku po narudžbi te distribuciji grafičkih uradaka u elektroničkom obliku (tekst, ilustracije, multimedija) izravno do krajnjega korisnika. Grafička tehnologija u tradicionalnom se smislu bavi postupcima oblikovanja i izradbe tiskanih proizvoda kao što su knjige, časopisi, novine, plakati, tiskanice, vrijednosni papiri i sl., a sastoji se od grafičke pripreme, tiska i grafičke doradbe.

Jednobojni tiskarski stroj Adast Grafopress GPC, stroj za rezanje platna i papira proizvođača Karl Krause iz Leipziga, tiskarski stroj iz 1878., Grafički zavod Hrvatske

Slagaći stroj Monotype, Grafički zavod Hrvatske

Ručna preša proizvođača Karl Krause iz Leipziga, Grafički zavod Hrvatske

Grafička priprema obuhvaća obradbu i oblikovanje teksta (izradba tiskarskoga sloga) i ilustracija (reprofotografija), njihovo povezivanje u cjelinu (prijelom) i izradbu tiskovne forme, tj. matrice s tiskovnim elementima (koji će tijekom tiska nositi tiskarsku boju) i slobodnim površinama. Danas su postupci grafičke pripreme u potpunosti računalno podržani i razvojem stolnog izdavaštva u velikoj mjeri spojeni, pa ključnu ulogu u toj fazi dobiva određivanje likovno-grafičkih svojstava proizvoda, tj. grafički dizajn. Tisak podrazumijeva umnožavanje teksta i ilustracija prenošenjem informacija s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (npr. papir, tkanina, lim, plastika) u željenom broju primjeraka. Izbor tiskarske tehnike ovisi o karakteristikama grafičkoga proizvoda. Prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina tiskovne forme razlikuju se tehnike plošnoga tiska (ofsetni tisak, litografija, svjetlotisak), visokoga (knjigotisak, visoki neizravni tisak, fleksografski tisak), dubokoga (bakrotisak, čelični reljefni tisak – slijepi tisak ili foliotisak, tamponski tisak) i propusnoga tiska (sitotisak). Digitalnim tiskom otisci se dobivaju izravno, pa se podatci o tiskovnim elementima i slobodnim površinama pohranjuju kao računalni zapis. Tehnike tiska mogu se razlikovati i prema načinu prijenosa tiskarske boje s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (izravne i neizravne tehnike), prema obliku tiskovne podloge (tisak na komade ili arke i tisak iz trake), prema načinu dobivanja otiska (tehnike kojima se tiskarska boja prenosi uz pritisak i bez njega); otisak može biti i jednobojni, u boji ili višebojni. Grafička doradba obuhvaća postupke tijekom kojih grafički proizvod poprima konačan izgled (knjigoveštvo, proizvodnja ambalaže).

Ofsetni stroj za tisak geografskih karata i višebojnih priloga za potrebe izdanja LZ-a, 1960-ih, Grafički zavod Hrvatske

Stroj Heidelberg za tiskanje višebojnih priloga za potrebe izdanja LZ-a, 1960-ih, Grafički zavod Hrvatske

Četverobojni stroj Heidelberg Speedmaster SM 102-4-3P, Grafički zavod Hrvatske

Valjak s tiskovnom formom i ofset valjak, novinska ofset rotacija, Manroland Geoman, tiskara Vjesnik, 2019.

Linija za tvrdi uvez knjiga Kolbus BF526, Grafički zavod Hrvatske

Računalno vođenje tiska, tiskara Vjesnik, 2019.

Grafička tehnologija u Hrvatskoj

Kao i drugdje u svijetu, grafička tehnologija u Hrvatskoj pokretač je razvoja → grafičke industrije, → tiskarstva, → knjigoveštva, industrije → ambalaže i srodnih gospodarskih djelatnosti. Dok su u nas te djelatnosti uglavnom oslonjene na uvozne strojeve i tehnologije, njihova je primjena značajno područje domaće znanosti i školstva, koji se u Hrvatskoj razvijaju niz godina.

Kvalificirani i visokokvalificirani radnici grafičke struke sve do posljednjih desetljeća XIX. st., kada su se započeli školovati u Hrvatskoj, grafička znanja stjecali su u drugim europskim zemljama i kao gotovi majstori dolazili raditi u tiskare na području Hrvatske. Iako su šegrtske škole započele djelovati 1880-ih u okviru pučkih škola (prva od njih 1886. pri Gradskoj pučkoj školi na Kaptolu), te su ih uz mnoge druge struke pohađali i knjigotiskarski naučnici, o samoj grafičkoj struci u njima se nije učilo mnogo. Stoga je na inicijativu Hrvatskoga tipografskog društva (osnovano 1870. u Zagrebu, preteča današnjega Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske) prihvaćena ideja o uvođenju tečaja za knjigotiskarske, slagarske i strojarske naučnike, koji je otvoren 1894. Iz njega se razvila srednja strukovna Grafička škola koja od 2017. djeluje pod nazivom Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Prve školske prostorije nalazile su se u Ulici Ivana Gundulića 10, a neposredno nakon II. svj. rata ustupljen joj je dio prostorija nekadašnje Obrtne škole (→ Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u sastavu koje djeluje i odjel za umjetničku grafiku) na današnjem Trgu Republike Hrvatske. Sve grafičke strojeve, uređaje i namještaj Školi je na raspolaganje ustupila Glavna direkcija grafičke industrije NR Hrvatske iz likvidacijske mase nacionaliziranih tiskarskih poduzeća i radionica. Studij umjetničke → grafike izučava se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od samoga njezinog osnutka 1907.

Godine 1969. Škola je preseljena na današnju lokaciju na Žitnjaku, u Ulicu Marina Getaldića 2, u novu zgradu zajedno s tadašnjom Višom grafičkom školom, osnovanom 1959. zbog povećanih potreba za kadrovima grafičke struke, uvjetovanih ubrzanim razvojem grafičke tehnologije. Godine 1979. Viša grafička škola kao punopravni član ušla je u sastav Sveučilišta u Zagrebu, a 1983. osnovan je Zajednički studij grafičke tehnologije za obrazovanje diplomiranih inženjera grafičke tehnologije, najprije uz rad, a 1986. i kao redoviti studij u trajanju od četiri godine. Samostalni → Grafički fakultet u Zagrebu kao znanstveno-nastavna organizacija usmjerenoga obrazovanja za šesti i sedmi stupanj obrazovnoga programa utemeljen je 1990. Temeljne ustrojbene jedinice Fakulteta danas čini 19 katedri podijeljenih u šest skupina, u kojima se uz nastavnu djelatnost obavljaju znanstveno-istraživački rad i međunarodna suradnja.

Uz više obrazovnih institucija koje nude srednjoškolsko strukovno obrazovanje u grafičkoj struci (Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Prirodoslovno-grafička škola Zadar, Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split), u RH uz Grafički fakultet djeluje nekoliko visokoškolskih ustanova koje među svojim programima nude i obrazovanje u području grafike i grafičkoga dizajna (→ Tehničko veleučilište u Zagrebu; sv. 4, → Arhitektonski fakultet u Zagrebu; sv. 3, → Sveučilište Sjever u Varaždinu i Koprivnici, Umjetnička akademija u Splitu, Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Akademija umjetnosti i kulture u Osijeku).

Među osobama koje su utjecale na razvoj grafičke struke u Hrvatskoj se osobito ističe → Franjo Mesaroš, jedan od utemeljitelja Više grafičke škole kao preteče Grafičkoga fakulteta u Zagrebu, u čijem su vrijednom djelu Grafičkoj enciklopediji (1971) prikupljeni i leksikografski obrađeni stručni termini grafičke djelatnosti i srodnih struka. Zaslužni su sveučilišni nastavnici iz područja grafičke tehnologije → Darko Agić, → Darko Babić, → Stanislav Bolanča, → Zdenka Bolanča, → Adrijano Golubović, → Grozdan Marošević, → Klaudio Pap, → Vilko Žiljak i dr. Među skriptama, udžbenicima i monografijama ističu se: Tiskarski strojevi (G. Marošević, 1975), Održavanje grafičkih strojeva (G. Marošević, 1984), Računarska tipografija (V. Žiljak, 1987), Principi rada tiskarskih strojeva (G. Marošević, 1989), Glavne tehnike tiska (S. Bolanča, 1997), Postscrtipt programiranje grafike (V. Žiljak, K. Pap, 1998), Uvod u grafičku tehnologiju (D. Babić, 1998), Infrared Security Graphics (K. Pap, I. Žiljak, J. Žiljak-Vujić, 2009), Infraredesign (V. Žiljak, K. Pap, I. Žiljak, J. Žiljak-Vujić, 2013), Tisak ambalaže (S. Bolanča, 2013), Ofsetni tisak (S. Bolanča, 2018) i dr.

Međunarodni znanstveni časopis → Acta Graphica, koji je pokrenula Viša grafička škola u Zagrebu 1989., objavljuje znanstvene i stručne radove iz područja grafičke tehnologije kao i drugih srodnih područja osnovnih i primijenjenih znanosti. Stručni časopis → Ambalaža Instituta za ambalažu i tiskarstvo Tectus izlazi od 1996., a namijenjen je proizvođačima i korisnicima ambalaže, dizajnerima, grafičarima, marketinškim agencijama i stručnim udrugama.

Hrvatsko društvo grafičara, utemeljeno 2011., neprofitabilna je udruga koja svojim članovima daje najnovije informacije iz područja grafičke struke, popise tiskara i grafičkih studija u Hrvatskoj, obavijesti o nadolazećim sajmovima i seminarima i dr.

Najznačajnije manifestacije u polju grafičke tehnologije su trijenalna Međunarodna izložba grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija – ZGRAF, te bijenalni Međunarodni sajam grafičke i papirne industrije Intergrafika i Međunarodni sajam ambalaže i pakiranja Modernpak, koji se održavaju u Zagrebu.


Ostali podatci
Što pročitati?

Ž. Grabarić: Kratka povijest stvaranja Grafičke škole u Zagrebu. Acta Graphica, 4(1992) 4, str. 223–227.

100 godina grafičke škole u Zagrebu. Zagreb, 1994.

Sveučilište u Zagrebu. Grafički fakultet. Prvih pola stoljeća 1959–2009. Zagreb, 2013.

grafička tehnologija
Olovno slovo za slaganje sloga u visokome tisku

Znanstvena i stručna disciplina koja se bavi postupcima oblikovanja, reprodukcije i umnožavanja teksta i ilustracija.

Kategorije i područja