povrćarstvo, intenzivna grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem povrća na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Cilj je povrćarstva opskrba tržišta kvalitetnim povrćem u svježem stanju te prehrambeno-prerađivačke industrije kvalitetnom sirovinom za preradbu konzerviranjem, zamrzavanjem i sušenjem (→ voće i povrće). Zbog izloženosti učestalim klimatskim odstupanjima (aberacijama) i promjenama na tržištu, smatra se izrazito rizičnom poljoprivrednom djelatnošću.

Povrće bi, kako sadržava velik udio vode i male količine energetskih tvari (ugljikohidrati, masti i bjelančevine), te zbog sadržaja prehrambenih vlakana, minerala, vitamina i specijaliziranih metabolita visoke antioksidacijske aktivnosti, trebalo biti sastavni dio svakodnevne pravilne prehrane. U svijetu se zbog vegetativnoga (korijen, lukovica, gomolj, stabljika, list) ili generativnoga (cvat, plod, sjemenka) nutritivno i funkcionalno vrijednog biljnoga dijela uzgaja oko 350 zeljastih vrsta kultiviranog povrća. Zbog sve veće potrebe za kvalitetnim svježim povrćem tijekom cijele godine, suvremena globalna proizvodnja povrća sve se više koristi najnovijim tehnološkim i informatičkim rješenjima – automatiziranim i digitaliziranim proizvodnim sustavima koji omogućuju postizanje velikih prinosa, hidroponskim tehnikama uzgoja bez tla (u hranjivoj otopini s inertnim supstratima ili bez njih), standardnim ili vertikalnim uzgojem povrća koji povećava prinos (do 70%) uz smanjenu potrošnju vode i energije, akvaponskom tehnologijom koja integrira akvakulturu (uzgoj riba) i hidroponiku (uzgoj povrća), vodenim sustavima s kraćim uzgojnim ciklusima i istodobnim uključivanjem dviju razvojnih faza povrća radi kontinuirane opskrbe tržišta, primjenom biotehnologije, snimanjem varijabilnosti tla i usjeva bespilotnim letjelicama sa senzorima radi praćenja zdravstvenog stanja usjeva i procjene potrebe za hranjivima i vodom, te robotskim prskalicama koje razlikuju povrtne od korovskih vrsta i apliciraju herbicid isključivo na biljke korova, i dr.







Hrvatski su proizvođači koji se ističu primjenom suvremenih tehnologija kojima ostvaruju visoke prinose i kvalitetu povrća prepoznatu na hrvatskom i međunarodnom tržištu → PIK Vinkovci, → Podravka iz Koprivnice, Fragaria iz Zagreba, → Osatina grupa iz Semeljaca sa staklenicima u Ivankovu, Tomašancima, Viškovcima i otvorenim površinama u Đurđevcu, Rajska iz Svete Nedelje, poljoprivredni obrti Agrosan iz Velike Gorice i Agro Puškarić iz Garešnice, poljoprivredna gospodarstva Grunt iz Jalžabeta i Filakov iz Gajića kraj Belog Manastira i dr. Proizvodnja povrća dobrim se dijelom organizira u blizini potrošačkih središta (na otvorenome i u zaštićenim prostorima), radi brze opskrbe tržišta svježim i kvalitetnijim povrćem optimalne zrelosti uz manje troškove prijevoza. Proizvodnja povrća za preradbu (manjim dijelom i za opskrbu u svježem stanju) odvija se na područjima s ekološkim uvjetima povoljnima za ciljane vrste, a organizira se na otvorenome radi nižih cijena proizvoda. Manji udio proizvodnje povrća odvija se na okućnicama, a u gradovima su sve popularniji urbani vrtovi kojima se u socijalnom, ekonomskom i ekološkom smislu podiže kvaliteta života gradskog stanovništva. U skladu s protokolima EU-a u Hrvatskoj se povrće proizvodi u integriranom i ekološkom sustavu. U 2020. proizvodnja povrća (bez krumpira) iznosila je 185 163 t, a najzastupljenije vrste bile su kupus, rajčica, luk, češnjak, paprika i lubenica. Posljednjih godina površina na kojoj se uzgaja povrće varira od 8000 do 9000 ha, što znači da je samodostatno oko 65% ukupnih potreba domaćega tržišta. Udio povrća u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje je oko 10%, dok uvoz povrća i deficit vanjskotrgovinske razmjene stalno rastu. Kako bi se bolje iskoristili klimatski, pedološki i hidrološki potencijali Hrvatske, potrebno je nove znanstvene spoznaje brže prenositi u praksu, osuvremeniti proizvodnju i brendirati hrvatsko povrće.

U Hrvatskoj je rano prepoznata važnost ulaganja u znanost i obrazovanje iz područja poljoprivrede i povrćarstva. Već 1860. u Križevcima je osnovano Gospodarsko-šumarsko učilište (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima), najstarije poljoprivredno i šumarsko učilište u jugoistočnoj Europi. Na zagrebačkom je sveučilištu 1919. s radom započeo Gospodarsko-šumarski fakultet, prethodnik današnjeg → Agronomskoga fakulteta, na kojem je u sklopu Gospodarskog (poljoprivrednog) odjela Povrtlarstvo bilo jedan od prvih kolegija. Predmeti vezani uz uzgoj povrća danas se predaju u dvadesetak srednjih škola, na Agronomskome fakultetu u Zagrebu, → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, sveučilištima u Splitu, Zadru i Slavonskom Brodu, Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima te na → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu i → Veleučilištu u Požegi. Istaknuti su hrvatski znanstvenici iz područja povrćarstva Josip Borošić, Gvozden Dumičić, Smiljana Goreta Ban, Ružica Lešić, Nada Parađiković i Nina Toth. Znanstvena istraživanja iz toga područja provode se u → Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču, → Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu i → Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu (sv. 4). Najnovija istraživanja usmjerena su na automatizaciju hidroponskih tehnika uzgoja povrća projektiranjem sustava za prikupljanje podataka o abiotskim pokazateljima hranjive otopine i zraka te neuronskih mreža za praćenje razine stresa biljaka; biofortifikaciju lisnatog povrća s različitim oblicima selena; mehanizme odgovora cijepljene biljke rajčice na napad štetnika (kroz pristup koji obuhvaća anatomsku građu i bioaktivne spojeve biljke) te prinos, senzorska i kvalitativna svojstva ploda; primjenu arbuskularno-mikoriznih gljiva kao biostimulatora i organske gnojidbe kako bi se poboljšala učinkovitost usvajanja hranjiva, tolerantnost na stresove te povećanje prinosa i kvalitete plodova rajčice za preradbu; mehanizme odgovora odabranih kupusnjača na stres uzrokovan sušom i povećanim salinitetom (pristupom koji obuhvaća utjecaj fotosinteze, biokemijske dijagnostike stresa i metabolomiku). Fakulteti u Zagrebu i Osijeku, Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša te Institut za poljoprivredu i turizam sudjeluju u Nacionalnom programu očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u RH te pridonose nacionalnom razvoju, → sigurnosti i kvaliteti prehrane, održivoj poljoprivredi i održanju bioraznolikosti.





